Ljudi su gljive. Saprofiti. Razlagači. Ponekad čak i paraziti.



jednostavno. imam 16.
I zapamtite da svijet nije ružan, ali ima mnogo ružnih stvari na svijetu.

Plačem kad pomislim da ću za 4 dana imati 16 godina!!!!!!!! Svi kažu da je to dobro. Lažu. Ne želim imati 16. Želim zauvijek imati 15.


danas mi je bilo lijepo sa momkom mojim koji je ponosan član udruge medo brundo i koji je donacijom od 5 kuna osigurao međedima kruške i kojog moja majka voli kao vlastito čedo. hvala ti kaj sam uz tebe zaboravio mnoge stvari, među njima i moj skorašnji rođendan -.-

http://svijetnijeruzan.blog.hr

pada kiša i hladno je u mojoj glavi
i to što si mi lagao ma zaboravit ću
bitno da si sretam tamo negjde
gdje si sretan
i da ti kažem da mi treba cigareta
tebi u inat
jer znam da nevoliš što pušim





a ja sam danas slušala besmisleno predavanje
o septakordima pročitala nekoliko stranica knjige
pojela krastavce legla u krevet i umrla

u svojoj samoći


i opet se probudila

i glupa knjiga u kojoj stalno netko umire i u kojoj su svi usamljeni
i nisam ja tužna, nemoj misliti, samo mi se nije dalo spremati sobu i
mama me razljutila i nadam se da mi bude sutra ortodont skinuo jebeni aparatić



i idem jest, da se ugojim k'o prasica
iako nisam gladna

To je tako prokleto dobro, tako jebeno dobro, tako super i fantastično! Bok, prijatelju. Pustila sam nokte. PRVI PUTA U ŽIVOTU IMAM DUGE NOKTE. Je l' možeš vjerovati? I crveni su. Sviđaju mi se. Mislim da bih mogla češće tako, iako će mi praviti probleme pri sviranju klavira. Sjetila sam te se, napokon, eto baš ove noći kad sam pročitala 135. stranicu "Sto godina samoće" kad je Aurelijana Buendiju posjetilo njegovo sedmnaestoro djece koje je on začeo za vrijeme revolucionarnog rata i koji su sada svjedoci njegova postojanja i produžitelji ( koja glupa riječ, ma znaš, uglavnom, oni koji su produžili obiteljsko stablo ) obitelji Buendija i kada mi je mama, bez kucanja naravno, u pola 1 u noći upala u sobu jer je čula nekakvo lupanje i mislila da sam pala sa kreveta. Smješno, zar ne? Bilo kako bilo, ono što sam htjela reći jest da... sam sretna. Da se super provodim ovo ljeto i da mislim da će ovo ljeto biti još bolje od prošlog. I da mislim da sam se zaljubila, ali ne baš sretno. Eh, tako ti je to kod mene! ... Htjela sam još dodati kako mi fališ i kako te i dalje čekam na stanici, dok vlakovi prolaze, a tebe nema. I nemoj se ljutiti što te zovem "prijatelju", iako si ti zapravo prijateljica, jer "prijatelju" mi je nekako ljepše. I volim te, na neki svoj čudan način. I trebaš mi, na neki tvoj čudan način. I ne želim više nikakve droge, ni cigarete, ni alkohol. Pustila sam sve. Jer te volim, i mislila sam da ćeš, ako budem čista, ipak doći jer ću biti ljepša ( kolko tolko ) i zdravije ću izgledati. I to ti je to, prijatelju moj. Sada odlazim, umorna sam i već je pao mrak! Mislim da ću još pojesti nešto pa idem spavati. Odlazim :*




to smo ti mi kraj tračnice, jebote.

P.S.Bili smo tako prokleto mladi i pijani te večeri. Sa sunašcima na nogama hodala sam po gradu, oni uz mene. Tražili smo naočite mlade ljude koji će biti voljni družiti se s nama, jebote, i pričali smo po srpski cjelu večer. Voljela sam ih tada najviše. Sad ih volim još više. Toliko koliko ih volim sada nemože se usporediti s time kako sam ih volje te večeri, jer sada ih volim stoputa više. I svake sekunde još više i više. I da, to je bilo zadnje opijanje. I da, volim svoje žute marte. Moja sunčeka *.* VOLIM TE. BOK.