Drustveno odgovorna ekipa

Svi mi ili bar većina nas od malena sanjamo da postanemo netko i nešto, da nam se netko divi, da budemo slavni, poznati i popularni, da predvodimo i predstavljamo nekoga, ali se jako malen broj ljudi pita što je sve to potrebno da budem i postanem vođa i koje to kvalitete jedan vođa treba imati, a još manji broj ljudi želi to dostići i ostvariti. Postati i biti pravi i istinski vođa nekog pokreta, poduzeća, države ili nečeg drugog je mukotrpan proces kojeg malo ljudi na ovom svijetu prođe. Ne može svatko biti i postati vođa, ali isto tako nije niti svatko odmah u startu otpisan da to postane. Ne postoji genetski zapis na temelju kojeg neko postaje vođa. Vođa se ne rađa već se gradi takom cijelog svog života i životnog puta. Kad bi nekoga pitali koje su to karakteristike vođe svi bi nabrajali slične vrline i karakteristike kao što su hrabrost, odlučnost, mudrost, pamet, pragmatičnost, karizma, autoritet,...., a najvažnije od svega je da vođa ima povjerenje i vjeru u svoj tim, narod, ljude,....Kriza za pojedince je za neke druge ljude prilika. Tako je uvijek bilo i tako će i biti po onoj dobroj staroj dok nekom ne smrkne drugom ne svane. Pravi vođa i lider nadvlada svaku krizu i prepreku i iz svega toga izađe još jači i sa još čvršćom pozicijom. Zapravo u krizi znaju pridobiti čak i one ljude koji su neodlučni ili čak imaju negativno mišljenje i stav o njima. Kriza je zapravo prava prilika za lidere i ono što ih odvaja od drugih. Nažalost u današnje vrijeme kriza je na svakom koraku. Od ekonomske krize, covid krize, krize s vremenskim neprilikama, krize izazvane potresima, političke krize,.... Pravi vođa u takvim trenucima treba biti izuzetno pragmatičan, ne treba jurcati i ishitreno donositi odluke, nekad ići i protiv sebe i svojih uvjerenja, izrazito fleksibilan i usklađen na gotovo svim razinama ili bar na što je više moguće razina. Većinom ili gotovo uvijek sve što se prezentira prema van i prema javnosti je samo maleni djelić sante, a zapravo je većina sante nevidljiva i skrivena od očiju javnosti i većine. Vođa mora pružati pomoć, utočište, živjeti po nekim zakonima i načelima i štovati vrednote, biti dobar motivator, magnet za ljude i nove talente, a najvažnije je da stvori zajedničko povjerenje. Još je jako važno da vođa pokazuje empatiju i emocije u pojedinim trenucima, mora biti inspiracija svima i imati moć uvjeravanja, mora biti dobar u procjenama, imati snažne komunikacijske vještine, biti pozitivan, mora biti hrabar i karizmatičan, mora imati moć uvjeravanja i samo tako će zadobiti poštovanje drugih.
Evo, nadamo se da će ovaj članak potaknuti ljude na razmišljanje, na rad na samome sebi i da će jednoga dana postati dobar, poštovan i voljen vođa u bilo kojoj organizaciji ili državi.

Ekonomija dijeljena je noviji koncept koji se razvio tokom težih vremena i zadnje recesije te se može definirati kao udruživanje i dijeljenje usluga, resursa, znanja, informacija i vremena.

Zašto je dobro dijeliti? Trenutno imamo više stvari nego što nam je potrebno i te stavi možemo dijeliti drugima da ne moraju kupovati nove stvari zbog jednokratne upotrebe. Kroz ovaj proces štedimo novac, smanjujemo količinu smeća u svijetu te kroz taj proces smanjujemo potrebu za daljnjom proizvodom i tako bespotrebnim zagađenjem.

Postoje mnogobrojni primjeri ekonomije dijeljena. Primjerice tu su Airbnb, Uber, Njuškalo, Mojekrpice, BlaBlaCar, Ebay, Etsy, Amazon itd.

Ovdje vidimo da se ova poduzeća podudaraju s P2P (Peer-to-Peer) ekonomskom modelu. On predstavlja ekonomski model u kojem individualne osobe razmjenjuju dobra i usluge sa posredstvom nekog poduzeća.

Jedan od najuspješnijih hrvatskih primjera ekonomije dijeljena su sigurno Njuškalo i Mojekripice.

Na Njuškalu se razmjenjuju razne vrste proizvoda i usluga. Primjerice knjige, sportska oprema, namještaj, dekoracije, usluge i slično. Ovakve slične stranice omogućuju razmjenu dobara, a time i manju potrebu za bespotrebnom kupovinom novih stvari. Istina je da imamo previše stvari, ono što Njuškalo omogućuje je da nađemo one proizvode koji nam trebaju po sniženoj cijeni, ali i omogućujemo da proizvod bude korišten do njegove granice. Ako bi svatko kupovao u potpunosti nove proizvode, to dovodi po pretjerane opterećenosti na svjetske resurse.

Mojekrpice su također jedna od hrvatskih stranica koja omogućuje dijeljenje stvari s naglaskom na odjeću, obuću, dodatke i kozmetičke proizvode. Poznato je da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača. Taj negativan trend se povećava s novim kolekcijama koje dolaze iz sezone u sezonu. Umjesto da bacimo odjeću, obuću i druge predmete koji nam više ne odgovaraju, možemo kupiti već korištene proizvode odlične kvalitete. Second hand dućani postaju sve popularniji upravo zbog cijene proizvoda. Umjesto da kupimo nove proizvode niske cijene (čija je niska cijena došla zbog izrabljivanja radnika trećih zemalja) puno je bolja opcija kupiti kvalitetan proizvod koje je netko prije koristio i s spreman ga je prodati po nižoj cijeni.

Tu je važno i spomenuti BlaBlaCar. Ovo je aplikacija koja omogućuje povezivanje osoba koje nude prijevoz i osoba koje trebaju prijevoz i na taj način dijele troškove putovanja. Osim što se troškovi dijele na sudionike, ova usluga omogućava da se efikasno iskoristi prostor u automobilima i smanji negativan utisak na naše okruženje.

Preko ekonomije dijeljenja vidimo da korisnici tog sustava mogu uštediti, ali na taj način na pozitivan način utjecati da se stvari kreću u boljem smjeru vezano uz ekologiju i rasipnost koja postaje sve češća.

Ovog tjedna na predavanju smo čuli jednu jako zanimljivu činjenicu, a to da je lanac hotela Hilton najpoželjniji poslodavac na svijetu. U ovom blogu dat ću odgovor i probati iznijeti činjenice zašto je tome tako. Interesantno kako nikome na predavanju upravo Hilton nije pao na pamet već vodeće i najveće kompanije na svijetu poput Google-a, Microsofta, Apple-a,….. Dakle u čemu leži tajna Hiltona? O njihovom mentalitetu, organizacijskoj strukturi, ciljevima, planovima i vizijama možda i najbolje citat CEO-a kompanije Chrisa Nassetta koji kaže “Nema veze što smo broj 1. Nismo gotovi. Uvijek možemo naučiti nešto novo i nastaviti se mijenjati.” Pa što možemo vidjeti iz toga? Pa zasigurno volju i želju za radom, želju za konstantnim dokazivanjem i napredovanjem, a onda i sve drugo. Smatramo da je to jedini pravi put ka uspjehu i samo da se tako može uspjeti i biti uspješan. Hilton se jako brine o svojim radnicima jer su shvatili da su oni najvrijednije što kompanija ima i da nisu to niti kapital niti moć. Samo neke od pogodnosti koje im Hilton nudi su fleksibilno radno vrijeme, razvojne mogućnosti, mogućnost volontiranja, mogućnost obrazovanja, produženi porodiljni dopust, pomoć pri posvojenju, plaćena odsutnost s posla, omogućuju članovima da provedu praznike s svojim obiteljima itd. Uz to kada njihovi zaposlenici odlaze na godišnji odmor oni imaju pravo biti u bilo kojem njihovom hotelu po vrlo pristupačnim i niskim cijenama. Odlično zar ne? Sve to su dovoljni magneti za buduće zaposlene, ali i one koji tamo rade da se još više trude, pridonose kompaniji i da budu uslužniji i pristojniji i bolji radnici generalno. Ovo su samo neki od razloga koji su im donijeli drugu godinu zaredom prvo mjesto na Fotune-ovoj lista na što mogu biti izrazito ponosni jer to nije mala stvar i jer je konkurencija zbilja velika i oštra. Hiltonov primjer počeli su slijediti skoro sve kompanije i veliku brigu pridaju brizi za zaposlenike i organizacijskoj kulturi jer su zaposlenici ti koji zapravo kreiraju i predstavljaju imidž poduzeća i njihove proizvode. Hilton danas broji oko 400000 zaposlenika što je impresivna brojka i vrijedna divljenja, pa je samim time i njihov uspjeh još veći i vrjedniji. Za kraj možemo podvući crtu i sažeti ovu temu bloga konstatacijom koja sve govori i koja bi nakon svega rečenog svima trebala biti jasna, a to je da oni žele da se njihovi zaposlenici osjećaju kao gosti. Pametnome dosta.

Riječ "poslovanje" nas prvobitno asocira na donošenje zarada i profita u današnjem, turblunetnom poslovnom okruženju, i kako je to jedini ili fundamentalni produkt bavljenja poslovanjem. Međutim, proširenjem horizonta dolazimo do značajne spoznaje, koja se odnosi na poslovanje kao temelj ili veliki izvor za stvaranje promjena, oblikovanje kulture, širenje svijesti, jačanje zajedništva i ostalo. Današnja, velika poduzeća imaju ogromnu odgovornost naspram društva i okoline u kojoj djeluju baš zbog svoje prepoznatljivosti i moći utjecaja na mišljenja većine. Poduzeća trebaju shvatiti svoju ulogu i njenu važnost u društvu isticajući je preko društveno odgovornog poslovanja. Naravno da bez profita nema smisla poslovati i djelovati, ali profit treba biti konačni produkt svih strategija i napora poduzeća koja se prvobitno odnose na iskazivanje brige i suosjećajnosti prema društvu i okolini u kojoj djeluju. Stavljajući se u perspektivu svijesne osobe koja tako i djeluje, tada će društvo prepoznati njihove šire namjere i vjerovat će im, što će na kraju donositi i profit u poduzeće pošto će ljudi biti spremni kupovati i koristiti njihove proizvode i usluge, i makar na sekundu imati osjećaj koji velike korporacije provlače kroz floskulu da su one tu za nas. Sve započinje misijom i vizijom poduzeća gdje mogu naglasiti kako žele profitno, ali i odgovorno poslovati uzevši u obzir brojne vanjske čimbenike s kojima su u poslovnoj simbiozi. Poslovni cilj tako ne mora biti nužno lučenje profita već ostvarenje profita uz npr. poveću brigu o ekstrenalijama koje prourokuju ili korištenjem novih, sofisticiranih- odgovornih tehnologija kojima će smanjiti te iste eksternalije društvu. Ostali primjeri poput korištenja alternativnih izvora energije ili izbejgavanjem proizvodnih pogona u zemljama trećeg svijeta gdje se lokalno stanovištvo de facto izrabljuje spadaju u istu kategoriju. Poduzeće se također može orijentirati na međuljuske odnose unutar poduzeća, gdje mogu promovirati i naglašavati jednakost spolova, nagrada, ali i samih mogućnosti. Općenito društvo još nije na zelenoj grani što se nekakve prihvatljive toleranije ili međusobnog uvažavanje tiče, a velika poduzeća mogu biti odličan vođa u smislu pokretanja promjena na takvoj osnovi putem iskazivanja pravih vrijednosti načinom svog poslovanja i prikazom istih međuljudskih odnosa i jednakosti unutar poduzeća. Najveći problem je takve altruističke ciljeve pripojiti strategiji poduzeća jer za to treba vremena, pa možda i modificiranja inicijalnih, predviđenih instrumenata za njihovo ostvarenje. Baš zato poduzeća trebaju staviti naglasak na dugoročno održivom načinu poslovanja i smanjenoj averziji prema unošenju promjena ako nešto ne funkcionira kako treba ili se njihove proizvedene vrijednosti negativno disperziraju na njih same ili na okolinu.

Oznake: ekonomija, promjene

Društveno odgovorno poduzeće je, nadajmo se, budućnost poslovanja. Ono se može definirati kao novi oblik organizacije koji nastaje na križanju javne, poslovne i društveno korisne organizacije.

Društveno poduzeće je (ne)profitna organizacija koja ima za cilj rješavanje društvenih problema i izazova: poboljšati uvjete života u zajednici, utjecaj na kvalitetu života, zaštiti okoliš...

Ono što predstavlja društveno odgovorno poslovanje i poduzeća koja se vode njime je novo poimanje svrhe poduzeća kao poduzeće koje unapređenje živote pojedinaca i lokalne zajednice. Utjecaj na novu ideju poduzeća su imali i sami potrošači, jer u suštini sve kreće od potrošača. Na tržištu postoji velika ponuda i poduzeća se moraju boriti za prednost, a prednost dobivaju poduzeća koja su društveno odgovorna. 86% potrošača se izjasnilo da žele da marke zauzmu svoj stav o društvenim pitanjima

Kada zamislimo poduzeće koje posluje društveno odgovorno možemo zamisliti poduzeće koje je transparentno o svojim aktivnostima, solidarno je i budi povjerenje zaposlenika, suradnika i korisnika. Ono brine o svome utjecaju na okoliš i zajednicu, o tome da svojim zaposlenicima omogući primanja koja odgovaraju njihovom radu i jednakost svih u poduzeća i van poduzeća. To je ideja poduzeća kojoj bi trebala težiti sva druga poduzeća, poduzetnici i korporacije. Kako se društvena odgovornost i etičnost sve više cijeni, tako je i društveno odgovorno poslovanje postalo je dio tržišnog natjecanja.

Iz ekonomskog i poduzetničkog spektra, društveno odgovorna poduzeća možemo gledati i kao dinamične i progresivne gospodarske subjekte koji stalno eksperimentiraju i inoviraju, a imaju komparativnu prednost zbog toga što stalno traže prakticirati najbolju dobrovoljnu praksu. Takva poduzeća posluju primarno s društvenom svrhom te su društvena dobrobit i misija te profit njihov cilj. Orijentacija na društvo je ključ njihovog uspjeha.

Postoje različiti poslovni modeli društveno odgovornog poduzeća. Savršena kombinacija tradicionalnog poduzeća (koje teži profitom) i tradicionalne neprofitne organizacije (koji teže i koji su motivirani misijom) je društveno odgovorno poduzeće ili poduzetnik koji stvara ravnotežu. Ta ravnoteža se nalazi u orijentiranosti na društveno odgovornu misiju i profit, kao i podjela prihoda na reinvestiranje u zajednicu i podjelu profita među menadžerima, vlasnicima i zaposlenima.

Kako postoji društveno odgovorno poduzeće, tako postoji i društveno odgovorni poduzetnik. Društveni poduzetnik je onaj koji se orijentira na stvaranje društvene vrijednosti, ali i na stvaranje financijske vrijednosti. Takav poduzetnik postiže velike, sustavne i održive društvene promjene kroz inovacije, drugačiji pristup, složeniju primjenu poznatih tehnologija ili strategija ili njihovu kombinaciju.

Nadajmo se da će društveno odgovorna praksa poduzeća i osviješteni kupac postati nova normala budućnosti. Njihov pozitivan na zajednicu i okoliš se neće samo vidjeti u toj zajednici, ali i u promjeni u kulturi potrošača, poduzeća, ali i naše budućnosti.

Oznake: Društveno odgovorno

Mnogi od nas bi na pitanje što je glavni cilj poduzeća rekli profit. I ne možemo reći kako je taj odgovor pogrešan, ali u današnje vrijeme stvar je malo kompliciranija. Društveno odgovorno poslovanje je tema koja se sve češće nameće i o kojoj se raspravlja, a takav način poslovanja trebao bi postati standard u poslovnom svijetu. U naslovu ovog bloga postavljeno je pitanje ili dilema s kojom se suočavaju kompanije pri donošenju nekih strateško važnih odluka. Međutim, je li uistinu potrebno birati između dvije opcije ili je moguće imati „i ovce i novce“? Profit je poduzeću nagrada za uspješno poslovanje i omogućuje mu daljnje ulaganje i održivost na tržištu te je neophodan ukoliko poduzeće želi ostati na životu. Ako pitamo vlasnike ili dioničare, cilj je da taj profit bude što veći, ono što nazivamo maksimizacijom profita. Najjednostavnije rečeno, to bi značilo maksimalne prihode uz što manje troškove.
Svjedoci smo vremena u kojem možemo vidjeti ogromne štete koje su učinjene na našem planetu, od onečišćavanja vode i zraka do uništavanja prirodnih staništa biljaka i životinja. Možemo vidjeti potplaćene radnike, diskriminaciju na temelju rasnog, spolnog, religijskog ili nekog drugog obilježja. Takav pogled na svijet u kojem je cilj dobiti što više, a uložiti što manje, doveo je do problema gotovo svih vrsta, od etičkih, moralnih, ekoloških, društvenih do mnogih drugih. U današnje vrijeme, osviještenost oko spomenutih problema sve je izraženija i prsti se upiru u glavne krivce koji se moraju mijenjati. Odgovornost kompanija je danas zaista velika, obzirom da je njihov utjecaj i moć u modernom društvu veći nego što ga imaju neke razvijene države. Najveće svjetske kompanije zapošljavaju na stotine tisuća radnika, imaju proizvodne pogone na gotovo svim kontinentima i kao takve moraju biti aktivno uključene u sva društvena pitanja jer na njih imaju izravan utjecaj. Tako moćnim kompanijama kazne za neodgovorno ponašanje predstavljaju samo još jednu stavku na listi troškova koju neće previše osjetiti na konačnom rezultatu, ali ako se takvo ponašanje počne osuđivati i ako ljudi počnu svjesno izbjegavati neodgovorna poduzeća, možemo se nadati promjenama i boljoj budućnosti.
Cilj je pokazati vlasnicima ili donositeljima odluka kako veći troškovi uloženi u smjeru društveno odgovornog poslovanja mogu dugoročno donijeti i veće profite. Više zadovoljnih radnika znači i veću produktivnost, više ulaganja u zaštitu okoliša, sport, kulturu, ili bilo koji drugi aspekt društva znači i bolji imidž poduzeća, što donosi više kupaca i na kraju veći profit. U takvom svijetu i društvo i poduzeće imaju koristi, međutim to je dugotrajan proces u kojem svako od nas ima dio svoje odgovornosti.

Crno bijeli svijet, stih ili nedostižna pozicija onoga što je oko nas? Postoji li uopće svijet u samo dvije boje koje stoje po strani i nikad se međusobno ne uprljaju?
Što dobivamo kada iz svega izuzmemo filozofiju i stavimo se u okvire ekonomskog svijeta, a svijet s makro razine svedemo na puno manje faktora kojima damo jedan zajednički nazivnik, a to je poduzeće?
Poduzeća i njihova uloga u društvu kroz godine je rasla, a danas su ona postala svojevrsni sinonim globalizacija i kapitalizma. Kroz godine i drugu povijest, poduzeća su uvijek sa sobom nosila i veliki utjecaj na društvo. Vođeni jednim ciljem, a to je ostvarenje profita, stvorila su niz negativnih asocijacija. U dokumentarnom filmu The Corporation, poduzeća koja su zasjala na crnoj listi društva proglašena su trulim jabukama, ali uz naglasak kako ostale koje su i dalje jestive, zrele i dobre ne treba odbaciti i staviti u isti koš.
Može li nas stvarno nekoliko trulih jabuka natjerati da bacimo cijelu kašetu? Vrlo vjerojatno to nikada ne bismo napravili, vrlo vjerojatno bismo odbacili samo one loše i nastavili dalje, s kašetom i jabukama.
Međutim, gledamo li i dalje na sve ovako metaforički, nalazimo se u svijetu kada ta jedna jabuka ne utječe samo na tebe ili samo na mene, ta jabuka se sastoji od puno više života. Onih koji se od nje istovremeno hrane i koji joj istovremeno daju život.
Poduzeće nije jedan čovjek, nije grupa, ono je postalo cijelo društvo. Zapravo, oduvijek je to i bilo, a danas se više nego ikada ne natječe samo za brojke na papiru, valute, natječe se i za ljude.
Nitko ne želi pokušati biti trula jabuka koja će se sakriti u kašeti i proći neopaženo, danas se svi trude biti ona najsjajnija koju će svi htjeti i poštovati. No, negdje između redaka ponovno se svodimo na isto, borbu, s malo izmijenjenim scenarijem.

Na kraju dana sve se svede na isto. Ništa nije crno ili bijelo, nitko nije dobar ili loš i svi mi uvijek na ramenu imamo anđela i vraga koji se jave s vremena na vrijeme, samo je pitanje kome ćemo dati da bude glasniji.