Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

ponedjeljak, 25.11.2019.

329. obljetnica oslobođenja Vrgorca od Osmanlija



Danas slavimo blagdan SVETE KATARINE ALEKSANDRIJSKE, zaštitnice učenika, studenata, učitelja, pravnika, teologa, znanstvenika, neudanih žena, znanosti, teologije, filozofije, brusača i automehaničara.

Nama u Vrgorcu ovaj blagdan je posebno svečan i važan jer je 25. studenoga 1690., u sedmoj godini mletačko-osmanlijskog Morejskog rata, Vrgorac oslobođen od dvostoljetne tursko-osmanlijske uprave. Povodom 329. obljetnice događaja koji je u pravom smislu te riječi kamen temeljac današnjeg Vrgorca, Društvo prijatelja vrgorske starine postavilo je baner na Pijaci.

25.11.2019. u 20:40 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 18.11.2019.

Društvo prijatelja vrgorske starine dobilo donaciju originalnih izdanja Tina Ujevića



Društvo prijatelja vrgorske starine dobilo je donaciju originalnih izdanja pjesnika Augustina Tina Ujevića. Šest vrijednih knjiga donirala nam je gospođa Biserka Vukušić posredstvom gospodina Mate Ujevića. Iako nije Vrgorka, gospođa Vukušić je poželjela da Tinove knjige nađu svoj dom u mjestu njegova rođenja i tako će i biti. Ovime je značajan dio tiskanog opusa velikog pjesnika postao dio zbirke zbirke Društva prijatelja vrgorske starine.

Ovom donacijom dobili smo u posjed primjerke gotovo svih najvažnijih Tinovih djela: „Kolajna“, Beograd, 1926., „Auto na korzu“, Nikšić, 1932., „Ojađeno zvono“, Zagreb, 1933., „Skalpel kaosa“, Zagreb, 1938., „Ljudi za vratima gostionice“, Zagreb, 1938. i „Rukovet“, Zagreb, 1950. godine. Još prošle godine smo iz drugog izvora nabavili primjerke zbirki „Lelek sebra“ iz 1920. godine i „Kolajna“ iz 1926. godine.

Od srca zahvaljujemo gospođi Vukušić na vrijednoj donaciji knjiga, kao i gospodinu Ujeviću na organizaciji njihova puta do Vrgorca. Stigle su na pravo mjesto gdje će biti čuvane onako kako dolikuje veličini opusa velikog Tina Ujevića.

18.11.2019. u 21:35 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 12.11.2019.

Tin i Vrgorac - povodom 64. obljetnice smrti



Pjesnik, prozaist, esejist, prevoditelj sa nekoliko jezika, književni kritičar i enciklopedist Augustin Tin Ujević, sin učitelja Ivana Ujevića, Imoćanina iz Krivodola i majke, domaćice Jerolime Livačić Markusović, Bračanke iz Milne, rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu.

Po roditeljima Imoćanin i Bračanin, rođenjem Vrgorčanin, životom Vrgorčanin, Imoćanin, Makaranin, Splićanin, Zagrepčanin, Parižanin, Sarajlija, Beograđanin..., umro je 12. studenoga 1955. godine u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu sa 64 godine života, a danas se obilježava 64. obljetnica njegove smrti.

Za života Vrgorcu je ostavio naramak predivnih rečenica, a Vrgorčani su mu se odužili i stalno se odužuju. Najduža vrgorska ulica nosi njegovo ime, a kada je 1963. godine otvorena Gimnazija, ponijela je Tinovo ime i nosi ga danas kao Srednja škola. U Vrgorcu je Tinov spomenik i spomen ploče na dvjema kulama. U Tinovu čast u Vrgorcu se svakog 5. srpnja dodjeluje pjesnička nagrada "Tin Ujević" Društva hrvatskih književnika za najbolju pjesničku zbirku izdanu u Hrvatskoj, a Osnovna škola "Vrgorac" već 19 godina organizira dječji likovno-literarni natječaj "Tin i ja" na koji pristižu stotine likovnih i literarnih radova inspiriranih Tinom Ujevića iz brojnih hrvatskih i inozemnih škola. U Vrgorcu su u Tinovu čast otvarane izložbe, pisani i čitani tekstovi, stvarala poezija, održavale književne večeri i seminari, nazvao restoran, a nadam se da će jednoga dana Vrgorac biti mjesto gdje će se znanstveno istraživati opus i život velikog pjesnika.


Branko Radonić

12.11.2019. u 19:47 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 06.11.2019.

Vrgorsko groblje "Žbare"



Otkad postoji, vrgorsko groblje (šamatorje) nosi samo jedno ime – Žbare (talijanski oblik Sbarre). To ime u neizmijenjenom obliku poznajemo stoljećima i povijesni izvori su po tom pitanju jedinstveni – Žbare i samo Žbare.

Međutim, posljednjih godina se ponekad za naše centralno groblje koristi neistiniti naziv „groblje Sv. Ante“. Po Svetom Anti se groblje nikada nije zvalo, već samo kapelica koja se nalazi u njegovom starom dijelu. Ali groblje Svetoga Ante u vrgorskoj župi zaista i postoji, a radi se o davnom napuštenom ukopištu kod istoimene kapelice posvećene Svetom Anti Pustinjaku u Kotezima koja postoji vjerojatno još od vremena osmanlijske uprave.

U groblju Žbare Vrgorčani se pokapaju negdje od 30-ih godina 19. stoljeća, do kada je bilo korišteno groblje kod stare župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, gdje se danas nalazi nova župna crkva (izgrađena 1921.). Prema nekim izvorima koje tek treba detaljnije istražiti, prije nego što su postale groblje, Žbare su još od vremena mletačke uprave služile kao svojevrsni sanitarni kordon, mjesto gdje bi se provjeravalo boluju li turski podanici, putnici i trgovci iz Hercegovine od neke kužne bolesti. Kada bi se utvrdilo da su zdravi, tek onda bi bili pušteni u grad. Dakle, Žbare su u ovom slučaju bile nešto kao Lazareti u Dubrovniku. Sam talijanski naziv „le sbarre“ ili „sbarre“ u prijevodu označava pregradu, što bi moglo biti potvrda da se radilo o sanitarnom kordonu.

Nije ovo prvi put da se u Vrgorcu pojavljuju krivi nazivi, potpuno neutemeljeni na povijesti. Naravno, to se događa jer još uvijek nemamo ustanovu koja bi se na stručnoj razini bavila istraživanjem vrgorske povijesti, a time i čuvanjem kolektivnog pamćenja zajednice, a u što spadaju i nazivi lokaliteta. Srećom postoje pojedinci koji se bave tim važnim poslom, pa se ponešto pamćenja ipak i sačuva i prenese na slijedeće generacije. Dakle, vrgorsko groblje zove se samo, jedino i isključivo Žbare.

Piše: Branko Radonić

06.11.2019. u 19:45 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 02.11.2019.

Ante Franić (1931.-2016.)


Ovih dana intenzivno pohodimo posljednja počivališta naših najmilijih. Donesemo im cvijeće, zapalimo svijeće i pomolimo se za njihove duše.

Vrijeme je ovo kada se potrebno prisjetiti i cijenjenih ljudi našega kraja, pojedinaca koji su svojim životom i radom ostavili trag u zajednici.
Jedan od njih je i književnik, profesor i vrhunski intelektualac Ante Franić (1931.-2016.). Čovjek je to koji je svojoj krajini ostavio predivnu autobiografiju "Od sveca do čovika", monografiju "O Vrgorcu" i više znanstvenih radova, eseja i drugih zapisa o svom rodnom kraju. Tijekom svog znanstvenog rada na Filozofskom fakultetu u Zadru objavio je više knjiga i znanstvenih radova gdje se posebno ističu tekstovi o književniku Ulderiku Donadiniju.

Nismo ga zaboravili.

02.11.2019. u 18:43 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 01.11.2019.

U Rašćanima noćas brecaju zvona



U selu Rašćane do danas se održalo brecanje zvona, prastari paraliturgijski običaj brecanja za mrtve u Mrtvoj noći, između Svih Svetih i Dušnog dana. Pa su se tako večeras okupili brojni Rašćanci iz sela i domovine kako bi još jednom sudjelovali u običaju predaka.

Brecanje je specifičan način zvonjenja, koje se izvodi potezanjem konopa zvona župne crkve Svetoga Mihovila, istovjetnom zvonjenju prilikom ispraćaja pokojnika na tamošnje groblje. Međutim, u Mrtvoj noći zvona zvone u paru, a zvoni svatko tko poželi. Važno je samo da se zvonjava stalno održava, odnosno da se ne prekida.

Običaj je prikazan i u HRT-ovoj emisiji "Mrtva noć" koja se obično emitira na blagdan Svih svetih.

01.11.2019. u 22:39 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2020 (2)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (3)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (6)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)