Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

četvrtak, 21.03.2019.

IVAN MARTINAC - Veliki hrvatski umjetnik, filmski redatelj, scenarist, montažer, snimatelj i pjesnik



PRIREDIO Branko Radonić
FOTOGRAFIJE I PODACI Ivan Vuković (www.ivanmartinac.com)

Znate li tko je Ivan Martinac? Čitajući ovo pitanje vjerojatno će vam kroz glavu proći svi vrgorski Martinci koje ste nekad poznavali ili ih poznajete danas. Ako i pronađete kojega Ivana, vjerojatno se neće raditi o onome na kojega ovdje mislimo. Jer toga Martinca zaboravila je i Hrvatska, kamoli neće mali Vrgorac, koji je inače sklon zaboravljanju svojih povijesnih veličina, neovisno jesu li živjele u Vrgorcu ili su iz grada na vrhu gore povukli svoje podrijetlo.

O junaku naše priče, jedan od najvećih hrvatskih filmskih kritičara Nenad Polimac je zapisao kako je Martinac uz Mihovila Pansinija i Tomislava Gotovca „najvažnije ime hrvatskog modernizma, nastalog u okvirima eksperimentalnog filma".

A jeste li znali da taj veliki umjetnik i intelektualac, filmski redatelj, scenarist, montažer, snimatelj, pjesnik, novinar i arhitekt potječe iz Vrgorca?



Ivan Martinac rođen je 28. ožujka 1938. godine u Splitu kao prvorođenac oca Jakova Martinca iz Vrgorca i Milke Jović iz Dragljana. U svom rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega je 1955. godine upisao arhitekturu na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu, kada se ozbiljnije počinje zanimati za film.

Kako je zapisao njegov nećak Ivan Vuković, Martinac zajedno s Tomislavom Gotovcem, tadašnjim kolegom s fakulteta, redovito odlazi na matineje u kinu Kozara, a nakon otvaranja Kinoteke 1957. svaku večer je tamo, gdje provodi sate i sate gledajući filmove i diskutirajući o njima. Godine 1958. upisuje se u Kino-klub Zagreb i uručuje svoj prvi scenarij Mihovilu Pansiniju, kojega ovaj odbija. Uskoro se Martinac zbog ljubavi seli u Beograd gdje nastavlja studij na Arhitektonskom fakultetu gdje diplomira 1961. godine. U glavnom gradu Jugoslavije Martinac započinje svoju redateljsku karijeru.



Isprva, 1959. upisuje kino-amaterski tečaj u Kino-klubu Beograd i iste godine montira svoj prvi kratkometražni film „Sudbina“. Nakon polaganja kino-amaterskog tečaja, odobren mu je prvi vlastiti scenarij te režira i montira prvi dio trilogije „Suncokreti – preludij“, za kojega osvaja nagradu na klupskom festivalu. Godine 1960. primljen je u „Centar za osposobljavanje filmskih radnika“ u Beogradu, ali ne uspijeva isti završiti jer je Centar u međuvremenu ukinut.

U Beogradu Ivan Martinac režira 13 filmova, nakon čega krajem 1962. završava svoj prvi profesionalni kratkometražni film „Lice“ i vraća se u rodni Split. Kako piše njegov nećak Ivan Vuković, zahvaljujući Martinčevom vođenju i autorskom radu Kino-klub Split je šezdesetih godina prošlog stoljeća postigao visoke rezultate, te se taj period u teoriji imenuje kao «splitska škola filma», koja je dala značajan doprinos cjelokupnoj jugoslavenskoj kinematografiji. Osim vlastitim filmovima, Martinac je dio svog rada posvetio animiranju i školovanju mladih filmskih djelatnika i širenju filmske kulture uopće, kroz vođenje filmske škole pri Kino-klubu Split.



Krajem 1964. Foto-kino savez Jugoslavije dodjeljuje Martincu zvanje majstora amaterskog (neprofesijskog) filma, četvrto po redu u Jugoslaviji, poslije Mihovila Pansinija, Marka Babca i Aleksandra Petrovića. Martinac je osnivač i dugogodišnji voditelj splitske Kinoteke pri Filmskom klubu radničkog sveučilišta „Đuro Salaj“, a od 1971. do 1980. presjeda Savjetu istog kluba, te piše osvrte na mnoge projekcije. „Filmski klub, organiziran na specifičan način, bez uzora igdje u zemlji, prezentira najvrjednija djela filmske umjetnosti“, piše Ivan Vuković.

Početkom 1977. Martinac je inicijator osnivanja filmske biblioteke „Elipse“, iste godine tiska „Filmsku teku“ (filmografiju svjetskih i jugoslavenskih redatelja), a 1980. „Carl Theodor Dreyer: Stradanje Ivane Orleanske“ („rekonstrukciju“ istoimenog filma postupkom fotogram na fotogram).



Prvi dugometražni scenarij napisao je za javni jugoslavenski natječaj „Avala filma“, početkom 1959. godine. Zvao se je „Smisao smrti“, a slijedeće godine Avali uručuje i dugometražni eksperimentalni scenarij «Disonance». Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, zahvaljujući izmjeni u sistemu republičkog financiranja, koja je filmskim producentima omogućila programsku samostalnost, Umjetnički savjet „Marjan filma“ iz Splita prihvaća „Kuću na pijesku“ za realizaciju 1983. i Martinac snima svoj prvi i jedini dugometražni film, koji je premijerno prikazan 1986.

Ivan Vuković piše kako je Ivan Martinac u svojoj bogatoj karijeri realizirao ukupno 71 kratkometražni film, jedan dugometražni i tiskao 12 knjiga! Vjerujući da se umjetnik ne trebao ograničavati jednim medijem, usporedo s filmom, bavi se i pjesništvom. Objavio je devet zbirki poezije: „Elipse“ (1962.), „Alveole“ (1968.), „Patmos“ (1970.), „Aura“ (1975.), „Pohvale“ (1981.), „Pisma Teofilu“ (1985.), „Obračun za studeni“ (1991.), „Ulazak u Jeruzalem“ (1992.), te „Ljubav ili ništa“ (1997.).



Bio je zaposlen kao arhitekt u splitskom poduzeću „Ivan Lučić Lavčević“, do 1975. radi u visokogradnji (na izvođenju objekata), potom se posvećuje dizajnu. Napisao je brojne novinske članke, kritike, osvrte, bavio se slikarstvom, umjetničkom fotografijom, astrologijom i šahom.

Martinac je preminuo u svom rodnom gradu 4. rujna 2005. godine. „Veliki ljubitelj filma, osobito djela Bressona i Dreyera, uspoređivan s Michelangelom Antonionijem i drugim europskim modernistima, kuđen i slavljen, ali i relativno zanemaren u svojoj zemlji, ali s važnim potvrdama u inozemstvu. Martinac je bio najvjerniji kroničar grada Splita i hrvatske kinematografije. Ostavio je djela neprocjenjive vrijednosti. Ipak, nikakva pisana biografija ne može dostojno predočiti tko je uistinu bio Martinac. Da bi ga se uistinu shvatilo, trebalo ga je poznavati, i sretni su oni koje je obogatio svojom erudicijom, inteligencijom, humorom i jedinstvenom osobnošću“, zapisao je njegov nećak Vuković.

Ivan Martinac je veliko ime Splita i Hrvatske, a pogotovo našega malog Vrgorca, odakle potječe jedna takva veličina.

21.03.2019. u 18:46 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)