Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

petak, 26.10.2018.

Ruševna turska kula u Zavojanima traži hitnu zaštitu, rekonstrukciju i obnovu


U zavojanskom predjelu Kasaba, iznad današnjeg zaselka Ančići stoji ruševna i u bršljan zarasla vjekovna kula koja je u vrijeme Osmanlija pripadala Cukarinovićima, jednoj od najpoznatijih vrgorskih muslimanskih obitelji onoga vremena. Nakon oslobođenja Vrgorca od Osmanlija 1690. godine nove mletačke vlasti su kulu dale Katoličkoj crkvi kao zahvalu za zasluge u borbi protiv Osmanlija. Ali crkva nikada nije ušla u posjed kule ni zemlje jer se tu naselio serdar Mate Ančić. Od njegovih potomaka se podno građevine razvijao današnji zaselak Ančići. U vrijeme osmanlijske i mletačke uprave kula je zasigurno bila značajan stambeno-fortifikacijski objekt koji se isticao u Zavojanima, a u njoj su Ančići stanovali još do prije šezdesetak godina. Za aktualni broj Makarske kronike posvjedočio je o tome Slavko Ančić, umirovljenik koji živi u Njemačkoj, ali stalno se vraća svome rodnom selu.

- Dobro se sjećam kule u vremenima kada je imala krov i kada se u njoj stanovalo. Sličila je turskim kulama u Vrgorcu, debelih zidova i kvadratnog oblika iako se danas teško što može uočiti jer je zarasla u bršljan. Mi smo je koristili do potresa 1962. godine kada je oštećena i više nije bila za stanovanje, kaže nam Slavko, inače veliki zaljubljenik u povijest svoga sela.

Cukarinovića ili Ančića kulu je nekada činilo prizemlje, dva kata i potkrovlje, te iako je danas uglavnom sakrivena pod raslinjem, ipak se mogu nazrijeti konture njezinih masivnih zidova i pojedini otvori. Zub vremena je zaista ostavio popriličnog traga na ovu građevinu, a Slavko Ančić kaže da su se krali komadi kamena s njezinih zidova. Iako je kula u lošem stanju, vrijedi podsjetiti da su ovako ruševne bile i Elezove kuće u Vrgorcu, ali one su ipak obnovljene i nedavno su dobile krov. Ančić je odlučan spriječiti daljnje propadanje baštine svojih pradjedova, pa koliko god može upozorava institucije i stručna tijela na stanje kule i skreće im pozornost na njezinu važnost za povijest Zavojana i cijele Vrgorske krajine. Zasad u svome upozoravanju nije imao uspjeha, ali odlučan je nastaviti svjestan što Zavojane gube ako se kula nastavi urušavati, a njezin kamen otuđivati.

- Nadam se da će se u sklopu projekata obnove kulturne baštine Vrgorca pogledati i prema Zavojanima i ovoj kuli. Živi sam svjedok kako je kula nekada izgledala i žalosti me njezino današnje stanje. Zato tražim da se kula prvo osigura kako se kamen ne bi krao, da se potom skine raslinje i izradi projekt obnove. Više nema vremena za čekanje, kaže Ančić.

26.10.2018. u 21:35 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 22.10.2018.

Ćupter iz Vrgorca - nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske


Pojam „nematerijalna kulturna baština“ Ministarstvo kulture definira kao „prakse, predstave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i u nekim slučajevima pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine“.

U skladu s tim, nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost.

Nematerijalna kulturna baština prekrasan je izraz lokalne kulture i identiteta, ali za razliku od materijalne kulturne baštine, u današnje globalizacijsko vrijeme puno je podložnija nestajanju. Usprkos osjetljivosti baštine, njezino čuvanje i istraživanje počesto je na lokalnoj razini prepušteno pojedinim entuzijastima, dok se institucije u to nedovoljno uključuju.

U Vrgorskoj krajini više je primjera nematerijalne kulturne baštine koje bi zajednica trebala sačuvati za budućnost, a još više sličnih dobara je odlaskom starih generacija zauvijek nestalo. Među takvima srećom nije ćupter – tradicijska slastica koje se spravlja od grožđeva soka i pšeničnog brašna, uz dodavanje orasa i bajama, koja se u Makarskom primorju još naziva i kumpet.

Za razliku od drugih izraza nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine, ćupter je ipak prepoznat i odlukom Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 8. lipnja 2017. godine zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Predmetno kulturno dobro upisano je u Registar kulturnih dobar Republike Hrvatske – lista zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-6954. Isto tako, utvrđene su i mjere zaštite ćuptera radi njegova budućeg čuvanja od nestajanja.

Zaštita ćuptera rezultat je prijedloga grupe građana i ustanova s područja Makarskog primorja, Imotske krajine i Vrgorske krajine, a njih ukupno sedamnaest je na koncu postalo i nositeljima zaštite. Zaštita ćuptera je tako zajednička za Vrgorsku i Imotsku krajinu te Makarsko primorje. S područja Vrgorca nositelji zaštite su su Branko Radonić, Snježana Radonić, Anđelka Jukić i Turistička zajednica grada Vrgorca.

(Branko Radonić)

22.10.2018. u 18:59 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.10.2018.

Prije 246 godina Alberto Fortis je boravio u Vrgorskoj krajini



Ovih dana se navršava 246. obljetnica posjeta talijanskog svećenika, putopisca i prirodoznanstvenika Alberta Fortisa (1741.-1803.) Vrgorskoj krajini. Dogodilo se to tijekom njegova trećeg posjeta istočnoj obali Jadrana.

Fortis je naime na našemu području boravio od 20. do 23. listopada 1772. godine i njegov opis Vrgorske krajine – kraja i naroda, jedan je od najboljih u našoj lokalnoj povijesti. Radi se dakako o tekstovima koje je objavio u svome djelu „Viaggio in Dalmazia“ ili prevedeno „Put po Dalmaciji“ izdanom u dva sveska u Veneciji 1774. godine. Knjiga je plod putovanja u Dalmaciju koje je obavio od 1771. do 1773. godine.

Djelo je potaklo značajan interes europske intelektualne i kulturne scene željne novih znanja o nepoznatom, neobičnom i neiskvarenom, o narodima koje nije iskvarila civilizacija. Kada se shvatilo da za tako nešto ne treba odlaziti u Afriku ili Aziju, već se može pronaći i na europskom kontinentu, relativno blizu tada razvijene Europe, zanimanje za Fortisa i njegovu knjigu je značajno poraslo. Posebno je bio cijenjen prvi dio Viaggia koji se bavi običajima Morlaka u dalmatinskom zagorju, a pjesma Asanaginica, koju je zapisao Fortis, prevedena je na desetke svjetskih jezika, kao primjer koji pokazuje da su „civilizacijom neiskvareni narodi sposobni stvoriti vrhunska estetska djela.“

U svome djelu Fortis s velikim osjećajem zahvale i ganuća piše o gostoprimstvu koje je doživio tijekom boravka u kući vojvode Ante Pervana u Kokorićima, a daje i opise različitih dijelova Vrgorske krajine, od Vrgorca do Jezera. Osim tekstualnih zapisa, možda su za Vrgorac, a pogotovo za Kokoriće, najvrjedniji crteži vojvode Pervana i djevojke iz njegove kuće, koje je na Fortisov nalog naslikao njegov crtač.

Inače, Fortis je preminuo na današnji dan 1803. godine u Bologni.

21.10.2018. u 12:31 • 0 KomentaraPrint#^

Kapelica Svetoga Ante Pustinjaka u Kotezima


U selu Kotezi, podno zaselka Radići smještena je kapelica Svetoga Ante Pustinjaka. Teritorijalno potpada pod katoličku župu Vrgorac. Duga je 3,80, a široka 3,70 metara. Oko nje se nalazi staro mjesno groblje. Nekoliko stotina metara južnije na lokalitetu Opletje nalazi se veća srednjovjekovna nekropola s desetak stećaka, a prema mišljenju arheologa, nedaleko kapelice u srednjem vijeku vijugala je stara cesta koja je spajala Vrgorsko polje i vrgorsku tvrđavu prolazeći kraj današnjeg sela Kutac. Stećci su ugrađeni i u prednji zid građevine, očito u vrijeme kada se stari ulaz većih dimenzija smanjivao na današnje gabarite.

Iako dosad pronađeni izvori ne spominju ovu kapelicu, ona je postojala u vrijeme osmanlijske uprave i uz rašćansku crkvu Svetoga Mihovila i crkvu Svetoga Petra iznad Dusine, koteška kapelica je jedan od najstarijih sakralnih građevina Vrgorske krajine.

Spomen sela Kotezi u najstarijem popisu župa franjevačkog samostana u Zaostrogu iz drugog travnja 1599. godine kao dijela župe Veljaci također daje naslutiti postojanje kapelice Svetoga Ante u vrijeme osmanlijske uprave. Zaostroški franjevci dolazili su povremeno u ovaj kraj starim planinskim putem preko Rilića i obavljali pastoralno-župske poslove, između ostaloga i u ovoj kapelici. Ovi podaci, kao i sam izgled kapelice daju naslutiti da je istinita lokalna predaja o njezinom postojanju „još od vrimena Turaka“. Na mletačkim kartama kapelica se obično označava talijanskim imenom S. Antonio.

U posljednjih dvadesetak godina kako bi se sačuvala od propadanja, kapelica je preuređivana, ali bez stručnog nadzora. Dodan joj je krov od kamenih ploča, preslica i zvono, a zidovi su fugirani. Uređivana je i unutrašnjost. Oko kapele i groblja podignuta je kameno-željezna ograda, probijen i asfaltiran put do kapelice, a u blizini je izgrađeno igralište za djecu.

Kako su se uslijed zuba vremena na kapelici počela pokazivati oštećenja, potrebna joj je stručna sanacija.

(Branko Radonić)

21.10.2018. u 09:58 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 19.10.2018.

Jedinstvena zbirka pjesama "Lelek sebra" i "Kolajna"


Prije nekoliko mjeseci nabavili smo originalna izdanja prve i druge objavljene zbirke pjesama pjesnika Tina Ujevića – „Lelek Sebra“ i „Kolajna“. Prva je izdana 1920., a druga 1926. godine u Beogradu, na ćirilici i ekavici.
Ove dvije zbirke su vjerojatno najbolja djela Tina Ujevića, a pjesme su mu svakako inspirirane opusom Baudelaira i Rimbauda.
Zanimljiva je činjenica da ih je napisao tijekom boravka u Parizu u vrijeme Prvog svjetskog rata, izvorno na hrvatskom jeziku i s idejom objave kao jedinstvene zbirke. Na kraju su odvojene i tiskane odvojeno odlukom nakladnika Cvijanovića.
Detalj o Tinovoj namjeri objave jedinstvene zbirke još više obogaćuje činjenicu što smo primjerke obje knjige nesuđene iste cjeline pronašli na jednom mjestu, s autogramom velikog pjesnika.

19.10.2018. u 18:56 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 18.10.2018.

Zavojanska lokva


U vrgorskom selu Zavojane, podno zaselka Ančići nalazi se zidani bunar zvan „Lokva“. Izgradili su ga mještani još prije Drugog svjetskog rata u vječnoj potrazi za vodom. Sastoji se od vanjskog kamenog zida kružnog oblika u čijemu se centru nalazi duboki bunar u kojega i danas dolazi podzemna voda. Iako su prohujala brojna desetljeća od vremena kada su majstori klesali kamen za ovaj bunar, on i danas svjedoči njihovoj vještini i umješnosti. Svaki kamen je pažljivo obrađen, a ono što posebno oduševljava je okno bunara koje je izrađeno od svega jednog komada kamena.

Desetak metara podno bunara nalazi se lokva obrasla močvarnom vegetacijom. Cijeli ovaj lokalitet je skriveni dragulj Zavojana i vrijedi na njega budno paziti i tako ga sačuvati za buduće generacije.

18.10.2018. u 19:53 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 13.10.2018.

Dizdarevića kula u Vrgorcu


Dizdarevića kula u Vrgorcu, najveća je od sačuvanih stambeno-fortifikacijskih kula iz vremena osmanlijske uprave na našemu području u 16. i 17. stoljeću. U vrijeme mletačke uprave zvana je Kapetanovom kulom. Kasnije je pripadala obitelji Franić, a danas je u gradskom vlasništvu. Prema predaji, u njoj se 1891. godine rodio pjesnik Augustin-Tin Ujević.
Kula se sastoji od prizemlja, tri kata i potkrovlja. Stari ulaz nalazi se sa sjeverne strane, a do njega se u davnim stoljećima pristupalo skalama koje su se u slučaju napada mogle uvući u kulu i spriječiti napadača u prilasku. Kasnije je probijen niži južni ulaz.
Baza građevine je otprilike kvadrat, s južne strane visoka je 12 metara, a sa sjeverne 8 i pol metara. Zidovi su debeli između 80 i 100 centimetara. Kroz stoljeća je preuređivana više puta, posljednji put vjerojatno u 19. stoljeću. Sva kasnija uređivanja minimalno su zadirala u zatečeno stanje.

13.10.2018. u 18:37 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 06.10.2018.

Grad Vrgorac kupio restoran "Tin" kod Dizdarevića kule



Gradsko vijeće Vrgorca je na svojoj sjednici od 1. listopada donijelo odluku da će Grad Vrgorac kupiti prostorije nekadašnjeg restorana „Tin“. Nekretnina je udaljena svega nekoliko metara od Dizdarevića kule u Vrgorcu, obično nazivane Tinovom kulom i dio je stečajne mase nekadašnje Trgovine d.d. u stečaju. Tu je do prije nekoliko godina radio restoran Tin, a prostor je u međuvremenu fizički propao.

Prethodno odluci, Grad Vrgorac poslao je pismo namjere za kupnju ove nekretnine, a na sjednici skupštine vjerovnika održanoj 17. kolovoza stečajna upraviteljica Dinka Trumbić ocijenila je da je ponuda Grada Vrgorca dobra te da je oportuno da se donese odluka o njezinom prihvaćanju. U ime vjerovnika, predstavnica Ministarstva financija Maja Klemen, inače zamjenica državnog odvjetnika u Splitu ovlastila je stečajnu upraviteljicu da prihvati ponudu Grada Vrgorca za prodaju nekretnine i to po cijeni od 509.190 kuna i 81 lipu. Navedena prodaja izvršit će se kroz tri jednake rate u iznosu od 169.730 kuna i 27 lipa koje će biti isplaćivane zadnjeg dana listopada, studenog i prosinca.

Obrazlažući odluku o kupnji restorana, Grad Vrgorac ističe kako je rodna kuća Tina Ujevića spomenik kulture koji je u postupku rekonstrukcije te se želi prvenstveno kulturno, a potom i turistički valorizirati unošenjem primjerenih vrijednosti i sadržaja kojima bi se, s obzirom na njen značaj, obogatila kulturna ponuda ne samo Grada Vrgorca, već i Republike Hrvatske.

Sa ciljem kvalitetnijeg i bogatijeg kulturnog sadržaja koje je vrijedno najvećeg hrvatskog pjesnika, želi se uklopiti i okruženje rodne kule Tina Ujevića u sam projekt rekonstrukcije. Zato je ocijenjeno potrebnim otkupiti prostor bivšeg restorana Tin koji svojim izgledom i arhitektonskim rješenjem čini savršenu cjelinu s kulom te ga kao takvoga želi uklopiti u kulturne sadržaje Tinove kule, krenuti u rekonstrukciju objekata i prenamjenu sklopa u adekvatan javni kulturni sadržaj primjeren liku i djelu Tina Ujevića.

Kako se moglo čuti na sjednici Gradskog vijeća, namjera Grada Vrgorca je da nekadašnje prostorije restorana i u budućnosti budu privedene ugostiteljskoj namjeni i to kroz koncesiju zainteresiranim poduzetnicima.

(BR)

06.10.2018. u 12:11 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 03.10.2018.

Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu



Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu smještena je na brežuljku iznad zapadnog ulaza u Vrgorac. S prekidima je građena od 1913. do 1921. godine, kada je i otvorena. Prethodno njezinoj gradnji vjernici vrgorske župe su na referendumu 1912. birali lokaciju. Bile su ponuđene dvije parcele, jedna na mjestu stare crkve (gdje crkva stoji danas), a druga kod groblja na Žbarama. Lokaciju na Žbarama podržavala je i struka ispravno ocjenjujući da će se Vrgorac širiti u tome smjeru. Vjernici su sa na koncu sa 87% glasova odlučili da se gradi na mjestu stare crkve koja je zbog toga srušena.

Godine 1913. u crkvu u izgradnji preneseni su posmrtni ostaci junaka Rade Miletića, a naknadno i svećenika fra Ivana Rozića koji je mučenički stradao tijekom osmanlijske uprave u 16. stoljeću. Crkvu je projektirao arhitekt Ćiril Metod Iveković, a gradnju organizacijski vodio župnik fra Jako Bartulović. Radove je otežavao Prvi svjetski rat, ali u godinama nakon rata je dovršena. Izvorni zvonik i njegov krov su nadograđeni nakon biokovskih potresa 1962. u vrijeme župnika fra Ivana Glibotića. Crkva je kompletno renovirana angažmanom župnika fra Ivana Jukića krajem 20. stoljeća.

03.10.2018. u 20:24 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2020 (2)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (3)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (6)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)