Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

subota, 29.09.2018.

Crkva Svetoga Ante Padovanskoga u Dragljanima



Na brežuljku iznad Dragljana, u skrovitom šumarku smještena je mjesna crkva Svetoga Ante Padovanskoga. Izgrađena je sredinom 18. stoljeća, a godine 1779. makarski biskup Fabijan Bašković je omogućio njezino proširenje. Današnji oblik dobila je 1821. godine, a 1910. se uz crkvu počeo graditi zvonik. Ulazna vrata nadsvođena su kamenim lukom, dok je oltar Svetoga Ante Padovanskoga izgradio majstor Rako. Na glavnom oltaru je slika Gospe od Karmela, rad Ivana Skvarčine. Iza zvonika nalazi se presvođena otvorena kapela. Prostor oko kapele omeđen je vanjskim zidom. Za crkvu je teritorijalno nadležna zavojanska župa.

Crkva Svetoga Ante ima jedan od najboljih položaja među crkvama Vrgorske krajine i od nje se pruža divan pogled duž većeg dijela udoline omeđene Biokovom i Rilićem s jedne strane i planinskim lancem Vrgorskog gorja s druge. Ova sakralna građevina i njezin okoliš već dugo traže stručnu sanaciju i uređenje, kako bi još jednom zablistali u najboljem svjetlu, na ponos Dragljanaca u krajini i dijaspori.

29.09.2018. u 20:22 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 25.09.2018.

Gradska glazba "Ljudevit Bačić" Vrgorac



Početke organiziranog glazbarenja u Vrgorcu nalazimo u Tamburaškom zboru kojega je 1912. godine osnovao vrgorski odvjetnik Dušan Franić. Na stotu obljetnicu osnutka toga zbora 2012. godine na Pivčevoj kući kod kafića Schwabo je podignuta spomen-ploča.

Godine 1937. učitelj glazbene kulture rodom iz Stankovaca Ljudevit Bačić osniva u Vrgorcu limenu glazbu. Većina njezinih članova, zajedno s osnivačem, gine u Drugom svjetskom ratu. Njima u čast podignuta je spomen ploča na zgradi Gradske glazbe u Vrgorcu.

Glazba se ponovno okupila 1949. ali je uskoro prestala s radom, da bi se obnovila 1956. godine. Nakon ponovnog prekida obnovljena je 1976., ali je njezin rad prekinut 1987., u godini kada je velikom manifestacijom obilježila pedesetu obljetnicu svoga osnivanja.

Godine 2000. pod kapelnikom Ljubomirom Markotićem Gradska glazba „Ljudevit Bačić“ je obnovljena i od tada neprekidno djeluje. Radi se o puhačkom orkestru od tridesetak glazbenika čiji se repertoar sastoji od ozbiljne glazbe, duhovne glazbe, svjetskih evergreena, domaće zabavne glazbe te glazbe podneblja i zavičaja.

Gradska glazba također u svojoj djelatnosti ima i malu glazbenu školu, a sudjelovala je u stvaranju, opremanju i svakodnevnom radu vrgorskog područnog odjela makarske Niže glazbene škole. Iz ovih ustanova svake godine izlazi po nekoliko mladih glazbenika. Na čelu Glazbe danas je voditeljica (kapelnica) Ivana Markotić iz Vrgorca. Gradska glazba danas baštini trud i rad brojnih generacija koje su joj prethodila i ona je naša vrijedna starina koju treba čuvati.

Piše: Branko Radonić
Fotografija: Vrgorac nekad (Tjentište, 1980.)

25.09.2018. u 20:52 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.09.2018.

Fortis o rudniku Paklina



Poznati talijanski pisac Alberto Fortis boravio je 1772. godine u Vrgorskoj krajini. Tekst o tom boravku objavio je u svojoj knjigi "Put po Dalmaciji" (Viaggio in Dalmazia) dvije godine kasnije.
O rudniku asfalta (pakla) na Paklini zapisao je da je vjerojatno radio još prije nego su Mlečani Osmanlijama oduzeli Vrgorac, dakle prije 1690. godine.

24.09.2018. u 20:50 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 21.09.2018.

Napoleonova cesta



Kratka francuska uprava (1806.-1813.) donijela je Vrgorcu Napoleonovu cestu koja je našu krajinu spojila s civilizacijom. Prije 210 godina zadarski list "Il Regio Dalmata - Kraljski Dalmatin" ispravno upozorava na tu činjenicu. List je izlazio dvojezično, na talijanskom i hrvatskom jeziku, a mi o cesti prenosimo citat iz hrvatskog teksta.

21.09.2018. u 20:47 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 11.09.2018.

Medijski odjeci


Medijski odjeci s predstavljanja zbirke pjesama "Mali s Plavča" koju je napisao član našega Društva Marko Buklijaš.
Čestitamo još jednom.
Makarska kronika, 11.9.2018.

11.09.2018. u 21:19 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.09.2018.

IN MEMORIAM Fra Ivan Jukić (1947.-2018.)


Duboko nas je rastužila vijest da nas je nakon kratke i teške bolesti u nedjelju 9. rujna napustio dugogodišnji župnik Vrgorca i veliki prijatelj našega grada fra Ivan Jukić.

Fra Ivan Jukić rođen je 1947. godine u imotskom Slivnu od oca Petra i majke Ive. Osnovnu školu pohađao je u rodnom selu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, Teološki fakultet u Dubrovniku, Makarskoj i Zagrebu. Franjevački habit obukao je 1965. godine u Franjevačkom samostanu Visovac, a za svećenika ga je zaredio nadbiskup dr. Frane Franić u Imotskom 1974. godine. Mladu misu slavio je u rodnom Slivnu 7. srpnja 1974. godine. Odlazi potom u Pariz gdje uči francuski jezik i priprema se za misiju u afričkom Zairu (današnji D.R. Kongo) gdje provodi devet mjeseci. Od 1976. do 1978. godine bio je župnik u župi Labin – Prgomet, a od 1979. do 1991. župnik je u Grabu kraj Sinja, gdje obnavlja župnu i dvije mjesne crkve te gradi novu župnu kuću.

Ratne 1991. godine fra Ivan dolazi u Vrgorac i vrlo brzo biva od srca prihvaćen od najšire javnosti njegove velike župe. Na Južnom bojištu posjećuje vrgorske branitelje te od 23. prosinca 1991. svakog ponedjeljka slavi večernju svetu misu za hrvatske branitelje i sve poginule u ratu za što dobiva priznanja Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Priredio je osam tečajeva vjeronauka za odrasle osobe, a za sakramente spremio preko 700 osoba. Godine 1993. utemeljio je Crkveni zbor župe Vrgorac koji je nastupao na više crkvenih priredbi diljem Splitsko-dalmatinske županije. Dvije godine kasnije osniva Obiteljski centar u Vrgorcu koji skrbi o socijalnim problemima starijih i bolesnih osoba. Djelatnik je Osnovne škole „Vrgorac“ gdje generacijama učenika predaje vjeronauk. Obnavlja i rondarsku udrugu.

Uz navedeno, fra Ivan Jukić ostavio je značajan trag u obnovi povijesne i sakralne baštine Vrgorca. Obnovio je Cukarinovića kulu u kojoj je rođen Tin Ujević, a nakon toga obnavlja i župnu crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije u Vrgorcu. Crkvi rekonstruira krovište, strop i dograđuje nikad dovršeni zvonik. Obnavlja električne instalacije, osvjetljenje i ozvučenje, uređuje pod mramorom, gradi novi oltar, uređuje okoliš crkve i izgrađuje sanitarni čvor. Nakon crkve okreće se župnom uredu i obnavlja njegovu zgradu staru preko stotinu godina. Obnavlja i crkvu Svetoga Ante Pustinjaka u Kotezima vraćajući joj izborni oblik. Godine 2000. pokreće godišnjak vrgorske župe „Vrgorac“.

Godine 2003. i 2004. župnik je u Staševici gdje dograđuje zvonik, nabavlja nova zvona, izgrađuje novi krov na Crkvi Svetoga Staša i uređuje unutrašnjost crkve. Nabavlja i ugrađuje zvono na zvoniku crkve Svih Svetih na Crpalama. Godine 2004. odlazi u mirovinu i otada je njegovo sjedište Franjevački samostan u Makarskoj. Međutim, fra Ivan ne miruje i pastoralno djeluje u Župi sv. Luke u Podbablju. Bio je i definitor Provincije Presvetog Otkupitelja (1994.-1997.).

Za svoje zasluge u župi dobio je Nagradu Grada Vrgorca za životno djelo 2003. i Nagradu Splitsko-dalmatinske županije 2004. za obnovu vjerske i spomeničke baštine te promicanje kulturnih aktivnosti društvenog života.

U mirovini je mnogo pisao i objavljivao. Izdao je knjige: „Zapis jednog redovnika – Kristoljubno domovinske misli“, „O Tinu, Gotovcu, Twaineu i religijskom fenomenu“, „Vrgorski ljetopis“ i nekoliko rječnika francuskog i engleskog jezika.

Fra Ivan Jukić svojom je pojavom i svojim radom obilježio generacije Vrgorčana, a i Vrgorac ga je zavolio i prihvatio kao svoga. Govoreći o Tinovu gradu u razgovoru za Vrgoračke novine 2010. godine, fra Ivan je rekao: „Zavolio sam ovaj krš, bio mi je blizak poput slivanjskoga kamenjara. Ali ovdje su ljudi plemeniti. Ne moraju imati ni soli u kući, ali će vas počastiti pićem. Dok bih šetao Vrgorcem, ljudi bi me pozivali na piće, obični ljudi, župljani, neovisno idu li u crkvu ili ne. Vrgorac je dio mene, i ja se ne mogu tako lako odlijepiti od njega. Ipak sam tu ostavio 12 godina života. Nije grijeh voljeti Vrgorac, grijeh bi bio da ga ne volim.“

Fra Ivana sam upoznao još kao dječak i to nedugo nakon njegova dolaska u Vrgorac. Bio sam njegov ministrant s kraćim prekidima od prvog do osmog razreda osnovne škole, a predavao mi je i vjeronauk, pa sam ga imao priliku jako dobro upoznati. Bio je čvrstih stavova, suosjećajan, pronicljiv, pozitivno tvrdoglav, glasan i vrlo uporan. Što je god zamislio trudio se u što kraćem vremenu realizirati. Nama ministrantima je uvijek prije mise i tijekom odlazaka na natjecanja iz vjeronauka u Makarsku i Imotski znao udijeliti nekoliko riječi o najvažnijim ljudskim vrijednostima kao što su poštenje, radišnost, upornost, stav i ljubav prema bližnjemu. Fra Ivan je bio jedan od one posebne vrste koje više gotovo i nema, potpuno posvećen čovjeku i njegovoj dobrobiti. Stalno je boravio među svojim župljanima, pogotovo kada su pitanju bili pjesma, bućanje i kartanje. Za svakoga je uvijek imao lijepu riječ, pomagao i pomogao je mnogima, a i nakon odlaska u mirovinu u Makarsku ostao je duboko povezan s Vrgorcem uvijek se raspitujući o ljudima i kraju. Bio je jednako uspješan graditelj i skrbnik nad kulturnom baštinom kao i dušama svojih vjernika. Vrgorac njegovim odlaskom nije samo izgubio bivšeg župnika, izgubio je jednoga svoga, Vrgorčanina u najboljem smislu te riječi.

Zbogom fra Ivane.

Branko Radonić

09.09.2018. u 23:30 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 08.09.2018.

Marko Buklijaš predstavio zbirku pjesama "Mali s Plavča"



Zagrebački pisac zavojanskih korijena i član Društva prijatelja vrgorske starine Marko Buklijaš sinoć je u dupko ispunjenoj dvorani zgrade Mesne industrije "Braća Pivac" u Zavojanima predstavio svoju zbirku pjesama "Mali s Plavča". Radi se o zbirci čije pjesme govore o Markovu životu, o Zavojanima i Vrgorcu.

Tijekom predstavljanja, o autoru i njegovim pjesmama govorili su povjesničar Branko Radonić, knjižničarka Adriana Turić Erceg i ravnateljica Centra za kulturu i baštinu Žana Pervan-Odak, svi troje članovi Društva prijatelja vrgorske starine. Predstavljanju je prisustovala i učiteljica u Područnoj školi Zavojane Stanka Bašić, također članica našega Društva.

Tijekom predstavljanja zbirke pjesama, Radonić je istaknuo da je autor Buklijaš veliki lokalpatriot kojega je život vodio po brojnim gradovima Hrvatske, ali se uvijek vraćao svojim Zavojanima, duboko poštujući sjećanja na svoje pretke i dugu povijest sela. - Zahvaljujući Marku Buklijašu, Zavojane su među mjestima Vrgorske krajine s najjačim izdavaštvom, rekao je Radonić. Knjižničarka Turić Erceg, citirajući Dragutina Tadijanovića, rekla je da je Marko prošao dug i buran život, ali je u duši ostao dječak, a što se vidi i u njegovim pjesmama.

Zbirka pjesama "Mali s Plavča" četvrto je Buklijaševo objavljeno djelo, a treće o Zavojanima. Dosad je izdao knjige: povijesnu sintezu "Vrgoračko zabiokovlje" (2005.) u koautorstvu s Markom Bajtom, monografiju "Zavojane" (2009.) i povijesnu sintezu "Zavojane u Drugom svjetskom ratu" (2014.).

08.09.2018. u 23:10 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2020 (2)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (3)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (6)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)