Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

srijeda, 29.08.2018.

[MEMENTO] Kako je obilježena 70. obljetnica stradanja Vrgorčana od četnika 2012. godine



Piše Branko Radonić
Foto Vrgoračke novine i Vrgoračka kronika

Danas se navršava 76. obljetnica stradavanja Vrgorčana od četnika u Drugom svjetskom ratu. Dana 29. kolovoza 1942. godine, u sklopu protupartizanske operacije „Albia“ talijanska vojska dovela je u Vrgorsku krajinu nekoliko stotina istočnohercegovačkih četnika koji su se okomili na civilno stanovništvo naselja uz Napoleonovu cestu - Majiće, Dubravu, Dragljane, Vlaku, Kozicu i Rašćane. U četničkom divljanju stradalo je toga dana oko 150 Vrgorčana, raznih dobnih skupina i oba spola.

Nakon rata, za ovaj zločin se sudilo četničkom vojvodi Draži Mihajloviću u Beogradu, gdje su svjedočila i trojica Vrgočana. Jugoslavija je također poslije rata od Italije tražila izručenje talijanskog generala Marija Roatte, zapovjednika 2. armije, kojemu se na teret stavljaju brojni zločini protiv zarobljenih partizana, civilnog stanovništva i njegove imovine, pa tako i tijekom „Albie“, ali do izručenja nikada nije došlo.

Godine 2012., povodom 70. obljetnice stradanja Vrgorčana, povjesničar Branko Radonić i novinar Igor Majstrović izvršili su arhivsko i terensko istraživanje ovoga događaja i postavili izložbu fotografija, dokumenata i predmeta koji se tiču tog tragičnog 29. kolovoza 1942. godine, a koja je otvorena kao stalni postav u prostorijama Mjesnog odbora Dragljane. Na dvadeset i tri velike ploče i dva velika panoa prezentirano je gotovo 200 fotografija i pripadajućih dokumenata koji se izravno tiču ovih događaja.

Na otvaranje izložbe došlo je preko 150 naših građana, obitelji žrtava i svjedoka. Izuzetno dostojanstvenu ceremoniju otvaranja vodila je Željka Opačak, koja je uz predstavljanje govornika čitala i prigodne pjesme iz „Jame“ Ivana Gorana Kovačića, kao i pjesme vrgorskih svjedoka zločina. Prvi je govorio domaćin izložbe, predsjednik Mjesnog odbora Dragljane Igor Majstrović koji je istaknuo da je u pripremanje eksponata i sistematizaciju popisa stradalih potrošeno puno vremena i truda. Dodao je kako je izložba komemorativna, dokumentaristička, ali i animacijska, jer planiramo nastaviti istraživanja i prezentirati ih u dogledno vrijeme u obliku monografije o stradanju vrgorskog stanovništva od četnika. Također je rekao kako se ne mogu prihvatiti tendencije revitalizacije četničkog pokreta u Srbiji, koji je odgovoran za tolike zločine diljem Hrvatske.

Suautor izložbe Branko Radonić rekao je da se istraživanje nastavlja i dalje te pozvao sve svjedoke i članove obitelji stradalih mještana Dragljana s Dubravom, Vlake, Kozice i Rašćana da se jave ako imaju bilo kakva saznanja ili predmete koji se tiču događaja od 29. kolovoza 1942. godine. Nešto kasnije uslijedila su vrlo dirljiva svjedočanstva Branka Oršulića i Velimira Radalja koji su kao dječaci svjedočili pokoljima u Dragljanima. Bila su to svjedočanstva koja su mnogima natjerala suze na oči. Oršulić je skriven gledao kako mu ubijaju susjede u Dubravi, dok su Radalju pred očima ubili djeda, a ubili bi i njega da nije uspio pobjeći. Autor izložbe nastavljaju svoja istraživanja.

Stradanje Vrgorčana od četnika najveći je pojedinačni zločin na području Vrgorske krajine u Drugom svjetskom ratu. A taj rat je u našemu kraju uzrokovao ne samo ogromna ljudska stradanja i materijalne gubitke, već je prekinuo društvene silnice koje su se gradile stoljećima. Nakon rata Vrgorac više nije bio isti. I zato je i nama koje zanima starina Drugi svjetski rat izuzetno bliska tema.

29.08.2018. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 28.08.2018.

Crtica o boravku Alberta Fortisa u Vrgorcu



Talijanski putopisac i prirodoznanstvenik Alberto Fortis (1741.-1803.), u sklopu svoga putovanja Dalmacijom, boravio je u Vrgorskoj krajini od 20. do 23. listopada 1772. godine.
Impresije s puta opisao je u nadaleko poznatoj knjizi "Viaggio in Dalmazia" (Put po Dalmaciji) koja je objavljena u Veneciji 1774. godine.
Za Vrgorac je ova knjiga najpoznatija po krasnim opisima Kokorića, Vrgorca i okolice te po crtežima vojvode Antuna Pervana i djevojke iz njegove kuće.

28.08.2018. u 20:36 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 22.08.2018.

Znate li tko je Mate Svjetski?



Svjetski putnik Mate Šimunović zvani Svjetski rođen je 1900. godine na Stiljima kod Vrgorca. Tijekom Prvog svjetskog rata bavio se trgovinom kako bi se prehranio, a godine 1918. primljen je u službu financijske kontrole u Jelsi na otoku Hvaru. Kao vojni obveznik završio je inženjerijsku podoficirsku školu u Mariboru. Po završetku vojne službe kao podoficir Kraljevine SHS odlazi u telegrafsku četu u Karlovac. Poslije nekog vremena po naredbi odlazi u artiljerijsku školu gađanja u Sarajevo, a odatle je bio poslan u kancelariju štaba armije. Po novoj naredbi Mate odlazi u inženjerijsko odjeljenje štaba armije u makedonsko Skoplje. Godine 1928. napušta Kraljevinu SHS.

S vrlo ograničenom logistikom i slabim financijama, a pomoću bicikla i konja proputovao je pet kontinenata i prevalio udaljenost od 360 tisuća kilometara. Započevši putovanje u Južnoj Americi nastavio ga je po Sjevernoj, a potom je obišao mnoge europske zemlje. Nakon kraćeg zadržavanja u Jugoslaviji, proputovao je Balkan i većinu regija i država Azije (Turska, Sirija, Palestina, Saudijska Arabija, Irak, Iran, Afganistan, Indija, Tajland, Malezija, Indonezija, Filipini, Kina, itd). Svijet je proputovao zajedno sa psom Globusom (nabavio ga je u Argentini), vjerojatno prvim psom svjetskim putnikom, koji ga je pratio do Indonezije. Putovanje Mate Svjetskog trajalo je od 1928. do 1947. godine uz kratko zadržavanje u Hrvatskoj početkom tridesetih godina. Tijekom svojeg putovanja Mate je doživio stotine različitih avantura i pod život opasnih situacija, radeći i često se snalazeći u stranim zemljama kako bi financirao daljnja putovanja. Nakon povratka u Vrgorac 1947. godine radio je na kiosku. Umro je 1969. godine.

U spomen na Matu Svjetskog, Turistička Zajednica Vrgorac i svjetski putnik i planinar Stipe Bozic, uz financijsku potporu Grada Vrgorca, već godinama organiziraju festival pustolova posvećen ovom donedavno zaboravljenom pustolovu na kojemu se okupljaju najpoznatiji hrvatski pustolovi današnjice. O Mati Svjetskom objavljen je 2008. godine dvodijelni feljton u Vrgoračkim novinama kojim je sjećanje na njega osvježeno nakon dugih desetljeća zaborava. Stipe Božić snimio je potom dokumentarac o Mati, a u suradnji s Dragom Glamuzinom izdao je i knjigu s zapisima ovog velikog svjetskog putnika.

Izvor teksta: Vrgoračke novine, 3. i 4. broj, 2008.
Izvor fotografija: Vrgorac nekad

22.08.2018. u 20:58 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 17.08.2018.

Starina Vrgorca



Na ovoj panoramskoj fotografiji Vrgorca označili smo starinu, odnosno najvažniju materijalnu baštinu Vrgorca koja vrlo lijepo dočarava bogatstvo naše lokalne povijesti i kulture. Uglavnom se radi o pojedinačnim objektima, a u nekim slučajevima i većim prostornima cjelinama s povijesnim značanjem.
Vjerujemo da ćemo putem fotografija snimljenih dronom uskoro moći prezentirati i materijalnu baštinu prekrasnih sela našega vrgorskog kraja.

Izradio: Branko Radonić

17.08.2018. u 19:51 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 15.08.2018.

Marmont o gradnji Napoleonove ceste



Zašto je Napoleonova cesta početkom 19. stoljeća izgrađena baš kroz Vrgorac, odnosno Zagoru? Vrijeme je to kada francuskoj upravi u Dalmaciji na obali stalno prijeti opasnost od napada britanskih i ruskih ratnih brodova. Kakve to veze ima s cestom, objasnio je sam francuski vojni upravitelj Dalmacije maršal Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont.
Zamislite, oko francuske ceste razvila se Pijaca i Vrgorac s njezine obje strane. Da nije bilo te ceste, tko zna kako bi Vrgorac danas izgledao. Teško da bi njegova stara jezgra imala urbana obilježja koja su se razvijala uz tu cestu kroz 19. i 20. stoljeće.

Tekst i grafiku pripremio: Branko Radonić.

15.08.2018. u 22:50 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 14.08.2018.

Tin Ujević, Autofragmenti

14.08.2018. u 17:37 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 13.08.2018.

Centar za kulturu i baštinu preuzima upravu nad Gradinom, Dizdarevića kulom i Gradskim parkom



Gradsko vijeće Vrgorca donijelo je 10. kolovoza Odluku o davanju na upravljanje, održavanje i korištenje nekretnina u vlasništvu Grada Vrgorca Javnoj ustanovi Centru za kulturu i baštinu. Time je na upravu CKB-a prešla Dizdarevića kula, za koju se smatra da je u njoj rođen Tin Ujević, zatim utvrda Gradina i Gradski park.

Sve tri nekretnine su zaštićena kulturna dobra, a iz gradske uprave ističu kako se ovom odlukom uvodi red u upravljanje gradskom spomeničkom baštinom za koju se dosad nije znalo tko je nadležan. Ovom odlukom Grad Vrgorac prepušta CKB-u upravljanje, održavanje i korištenje navedene baštine za redovne djelatnosti te ustanove, uz obvezu redovnog održavanja prostora (popravci, čišćenje, održavanje opreme i drugo). Sav prihod koji se zaradi tijekom navedenih djelatnosti pripada CKB-u, a ustanova je obvezna i podmirivati troškove koji nastanu korištenjem i tijekom popravaka, održavanja i pričuve, a dodijeljene nekretnine dužni su podržavati u stanju pogodnom za poslovanje.

U ovoj odluci se također navodi kako CKB ne smije spomenute nekretnine opteretiti nikakvim teretima niti bez suglasnosti Grada Vrgorca vršiti preinake prostora kojima se bitno mijenja konstrukcija, raspored prostorija, namjena ili vanjski izgled zgrade, niti davati iste u zakup trećim osobama.

Odluka će se provesti posebnim ugovorom između gradonačelnika i CKB-a, a za provođenje iste nadležan je Jedinstveni upravni odjel Grada Vrgorca. U budućnosti će nakon obnove i drugi objekti kulturne baštine također biti prebačeni pod upravu CKB-a.

13.08.2018. u 18:45 • 0 KomentaraPrint#^

MALE VRGORSKE POVIJESNE (NE)JASNOĆE (1) Je li Vrgorac spomenut u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta?


Piše: Branko Radonić
Izvor slike: Bizantski car Konstantin VII. i bugarski knez Simeon, wikipedia.org

U nekoliko knjiga lokalnih povjesničara-amatera zapisane su rečenice koje tvrde kako je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu „O upravljanju carstvom“ („De administrando imperio“) u 10. stoljeću naveo Vrgorac kao sjedište Rastočke župe u sastavu ranosrednjovjekovne Neretvanske kneževine. Da se još tisuću puta ova rečenica prepiše iz jedne knjige u drugu, to neće povećati njezinu istinitost, a to ćemo dokazati direktnim uvidom u djelo bizantskog cara-pisca.

Dakle, djelo Konstantina VII. Porfirogeneta (905.-959.) „De Administrando imperio“ nastalo je u 10. stoljeću, a današnji je naslov dobilo tek u 17. stoljeću. Nastalo je između 949. i 955. godine. U njemu je donesen detaljan opis svih krajeva Bizantskog carstva. Nama najinteresantniji podaci su u poglavljima 29-36, koja govore o povijesti južnoslavenskih naroda do vladavine cara-pisca, a pogotovo 30. poglavlje ("Rasprava o temi Dalmaciji").

U njemu stoji slijedeće: "Od rijeke Neretve počinje Paganija, i pruža se do rijeke Cetine, a ima tri županije, i to Rastočku, Mokro i Dalen. Od ovih dvije županije, to jest Rastok i Mokro leže uz more…"

Dakle, u izvoru car Konstantin VII. spominje tri županije Paganije, i to Rastočku, Mokro i Dalen. On niti spominje Vrgorac (ni u kojem obliku), a ni slučajno da je Vrgorac sjedište župe Rastoka, a za koju se kaže da leži uz more. Istina je pak slijedeća. Povijesna znanost nije na čistu gdje su se točno prostirale tri navedene neretvanske župe. Jedna teorija, vezujući župu Rastoku za današnje polje Rastok, došla je do zaključka da je Rastoka bila smještena u našim krajevima (oko istoimenog polja) i protezala se na Ljubuško polje i okolna područja. Iako je ideja legitimna, iz ove jedne careve rečenice ipak je nemoguće stvoriti tezu o Vrgorcu u 10. stoljeću, niti da je bio administrativno središte župe Rastoka. Vrgorac je u 10. stoljeću možda i postojao, ali mi za to zasad nemamo pisanih dokaza i nemoguće je stvoriti jednadžbu Rastoka=Vrgorac. Ono što možemo pokriti dokazima jest spominjanje Vrgorca i nekih njegovih sela u nekoliko navrata u 15. stoljeću, ali prije toga zasad ne. Naravno, arheologija je davno potvrdila da se na području krajine živjelo stoljećima ranije, ali to i dalje ne potvrđuje hipotezu koja Vrgorac povezuje s Rastokom.

I na koncu, kao zaključak navedimo: Vrgorac nije spomenut u djelu „De administrando imperio“ bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta.

13.08.2018. u 09:51 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 09.08.2018.

U posjedu smo originalnih prvih izdanja 'Lelek sebra' i 'Kolajne' s autogramom i posvetom pjesnika Tina Ujevića!


Društvo prijatelja vrgorske starine otkupilo je originale prvih izdanja dviju prvih zbirki pjesama Tina Ujevića s posvetom i autogramom tog najvećeg hrvatskog pjesnika! Zbirke su kupljene od zagrebačkog antikvara po ukupnoj cijeni od 7500 kuna.

Radi se o Ujevićevoj prvoj objavljenoj zbirci pjesama „Lelek Sebra“ iz 1920. i njegovoj drugoj objavljenoj zbirci pjesama „Kolajna“ iz 1926. godine. Obje knjige objavljene su na ćirilici i to u nakladi beogradskog izdavača S. B. Cvijanovića. Kako se Ujević počeo skraćenim imenom Tin potpisivati od oko 1921. godine, na „Lelek Sebri“ je otisnuto njegovo pravo ime Augustin (Avgustin), a na „Kolajni“ Tin. Piščev autogram u oba primjerka je u skraćenom obliku „Tin“, a zapisan je na oba mjesta vjerojatno u nekom vremenu nakon izlaska „Kolajne“ 1926. godine

Inače, „Lelek sebra“ i „Kolajna“ su najcjelovitije zbirke pjesama Tina Ujevića, one su njegova patnja, obračun i tužbalica. Obje zbirke su izdane u vrlo malom broju primjeraka i same po sebi su raritet, a kako ova dva pribavljena primjerka sadrže posvetu i autogram samog pjesnika Tina Ujevića, to ih čini neprocjenjivima ne samo za Vrgorac, već i za čitavu Hrvatsku.

Nabavljeni primjerci „Lelek sebra“ i „Kolajne“ bit će prvi prilozi tek formirane Zbirke arhivske građe i rijetkih izdanja Društva prijatelja vrgorske starine koju ćemo ustrajno graditi vrijednim izdanjima. Fokusirat ćemo se na arhivalije, rukopise i tiskana izdanja koja se tiču povijesti Vrgorske krajine, zatim djela Tina Ujevića i druge pisane i fotografske tragove znamenitih Vrgorčana koji su za Vrgorac vezani podrijetlom, rođenjem ili djelovanjem.

Koristimo ovu priliku za pozvati sve donatore koji žele pomoći našoj misiji da nam se jave. Ukoliko želite podržati naš rad financijskim sredstvima, u informacijama naše stranice nalaze se podaci o mogućnostima uplate donacije. Želite li i sami donirati arhivsku građu ili vrijedna i rijetka izdanja iz naše lokalne povijesti za Zbirku Društva, javite nam se porukom na adresu elektroničke pošte: vrgorske.starine@gmail.com ili direktno na stranicu Društva.

09.08.2018. u 14:33 • 0 KomentaraPrint#^

Male vrgorske povijesne (ne)jasnoće


„Moram da vidim hrpe kamenja i vite kule gdje sam se rodio, kraj bogat historijom, a pogotovo nejasnoćama historije“, zapisao je jednom Tin Ujević. I zaista, Vrgorac ima vrlo bogatu, a neistraženu prošlost, a ono što se i istraživalo od strane povjesničara-amatera za sobom je povlačilo brojne pogreške koje su, umjesto da tu povijest rasvijetle – istu još više zamagljivale. Neke od tih pogrešaka prepisivale su se iz jedne knjige u drugu, a sve i da se prepišu još tisuću puta, to neće povećati njihovu istinitost. Stoga ćemo povremeno na stranicama Društva prijatelja vrgorske starine pokušati razjasniti naše vrgorske povijesne nejasnoće na jedini mogući način – kroz dostupne povijesne izvore, a koje smo dosad pronašli u arhivima i knjižnicama. Pratite nas!

09.08.2018. u 12:07 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2020 (2)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (3)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (6)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)