Društvo prijatelja vrgorske starine - Vrgorac https://blog.dnevnik.hr/dpvs

nedjelja, 29.09.2019.

Društvo prijatelja vrgorske starine na Biklijadi



Društvo prijatelja vrgorske starine predstavilo je svoj rad i izdanja na ovogodišnjoj, jubilarnoj 20. pučkoj fešti Biklijadi, posvećenoj bikli, lozi i kozi.
Posjetitelji su mogli dobiti knjigu 'Tamo doli' autora Jure Divića, koju smo izdali u sklopu naše biblioteke Augustin, te neke Divićeve ranije radove. Osim toga, bio je dostupan i izložbeni katalog 'Vrgorska poljoprivreda nekad'.
Jure Divić je cijelu večer potpisivao svoje knjige, a katalozi su začas nestajali sa stola. Prvi put smo imali štand na nekoj manifestaciji i prezadovoljni smo odazivom građana. Dogodine ćemo biti još bolji.
Zahvaljujemo našoj vrijednoj volonterki Luciji Divić koja je vješto organizirala štand, zatim Turističkoj zajednici grada Vrgorca koja nas je pozvala, kao i svim građanima koji su došli do našeg malog punkta.



Na sinošnjoj Biklijadi svoj štand je postavio i Park prirode Biokovo. Djelatnica parka Vedrana Vela Puharić sa sobom je donijela misterioznu biljku koju je opjevao Tin Ujević. Onaj tko je pogodio ime biljke, dobio je vrijedne poklone parka. Radilo se naravno o kaloperu čije su ime otkrile dvije Vrgorke nakon što su pjesmu "Odlazak" izveli Pučki pjevači Župe Veliki Prolog - Dusina. Nakon završetka nagradne igre, pitar sa kaloperom gospođa Puharić je svečano uručila Društvu prijatelja vrgorske starine na brigu, a preuzeo ga je naš član Jure Divić. Time smo Juri dali važan zadatak redovnog zalijevanja biljke koja je gotovo nestala na našim područjima, a postala je bezvremenska zahvaljujući velikom Tinu i njegovim stihovima: "I blijesak slavna šestopera, i miris (miris) kalopera".

29.09.2019. u 19:14 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 26.09.2019.

Rotschildova cesta prema Paklini



Vrgorski rudnik asfalta „Paklina“, za kojega je još Alberto Fortis zapisao da je radio prije nego je „mletačko oružje osvojilo ovaj kraj“, s Vrgorcem je povezan starom, povijesno izuzetno vrijednom, makadamskom cestom danas dugom četiri kilometra. Ova cesta je omiljeno šetalište Vrgorčana, a u tijeku su pripremni radovi za njezino uređenje u obliku sportsko-rekreacijske staze.

U tom svjetlu vrijedi se podsjetiti o kakvoj se to važnoj prometnici radi i za kakve potrebe je građena. Detaljniji podaci o tome dosad nisu „iskopani“ iz arhiva jer nam u tom pogledu nedostaje sustavnosti, ali poznato je da je cesta izvorno bila duga šest kilometara i da je povezivala rudnik i Napoleonovu cestu. Danas su od te ceste ostala četiri kilometra i ona se u svojem gornjem dijelu spaja s modernom asfaltnom prometnicom koja spaja Vrgorac i Ploče. Priključak na Napoleonovu cestu više ne postoji, a nije nam poznato ni kuda su ta nekadašnja dodatna dva kilometra prometnice dopirala do Napoleonove ceste za koju znamo da prolazi kroz Vrgorac od Ercegova sela do Korza, niz Pijacu prema Vinariji, dalje prema selu Škulja i nastavlja prema Velikom Prologu i Metkoviću. Pretpostavka je da je cesta od Pakline prema Vrgorcu otprilike pratila smjer današnje državne ceste kroz Vukovarsku ulicu, ali to tek treba utvrditi budućim istraživanjima.

No bez obzira na to gdje su se danas „skrila“ dodatna dva kilometra ceste, nešto više podataka znamo o njezinoj izvornoj namjeni. Izgrađena je sredinom 19. stoljeća kada je rudnikom upravljala tvrtka Steinkohlen-Gewerkschaft für Istrien und Dalmatien kojoj je vlasnik bio barun Salomon Mayer von Rotschild (1774.-1855.), bogati bankar je koji je stvorio austrijsku granu poznate obitelji židovskog podrijetla Mayer Amschel Rotschild. Suvremeni povijesni izvori učestalo ponavljaju da je uzrok slabog poslovanja rudnika bila skupoća transporta rude od Vrgorca do mora, ali je rudnik u vrijeme Rotschildove uprave počeo davati veći profit. Problem transporta je tada olakšan gradnjom šest kilometara dugog makadamskog puta koji je spajao Paklinu i Napoleonovu cestu, čime je olakšan prijevoz asfalta karavanama prema Neretvi. Okolnosti i točnu godinu izgradnje ceste tek treba utvrditi dodatnim znanstvenim istraživanjima.

Nešto, kasnije, od Rotschilda je rudnik kupila bečka tvrtka „L. König i sin“. Godine 1899. Alexander König je izgradio potrebnu infrastrukturu rudnika koju su činili pisarnica, upravna zgrada, stanovi radnika i drugo. Izvori međutim ne govore ništa o tome kako se novi vlasnik odnosio prema cesti, ali zasigurno ju je održavao, kao i sve kasnije uprave od Austrije do socijalističke Jugoslavije kada je konačno zatvoren i napušten. O tome će više moći reći tek neka buduća povijesna istraživanja.

I zaključno, osim što ima sportsko-rekreacijsku namjenu, Rotschildova cesta od Vrgorca prema Paklini važan je spomenik rudarske povijesti Vrgorske krajine, što je važno ne samo zbog činjenice da je Paklina jedan od svega par velikih rudnika Dalmacije, već i zato što je cesta izgrađena u vrijeme uprave poznate bankarske obitelji Rotschild, što joj zasigurno daje dodatnu notu egzotičnosti. Zato se valja nadati da će stručne institucije, lokalna samouprava, pa i samo stanovništvo u budućnosti vrednovati ove činjenice i uložiti dodatni trud da se povijest ove ceste istraži, a ona sačuva za budućnost u što je moguće izvornijem obliku.

Piše: Branko Radonić, prof.

26.09.2019. u 15:12 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.09.2019.

Mala Gospa u Zavojanima



Danas se u zavojanskoj župi slavi blagdan Male Gospe. U sklopu njegove proslave već se stoljećima u selu održava veliki blagdanski sajam.

Jeste li znali da je prije točno 95 godina, na Malu Gospu 7. i 8. rujna 1924. godine na stočnom dijelu zavojanskoga sajma prodano 90 krava (volovi, junice, telad), 18 konja, 325 ovaca, 850 koza, 55 svinja, 6 mazgi i 9 magaraca?

Inače, 1712. godine izgrađena je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Male Gospe) u Zavojanima. Uz građevinu je 1795. godine izgrađen veliki zvonik visok trideset metara u kojem se danas nalazi sat i tri zvona.

Mještanima Zavojana, zavojanske župe i zavojanskoj dijaspori čestitamo blagdan Male Gospe!

08.09.2019. u 11:06 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.09.2019.

Osmanlijska materijalna kulturna baština Vrgorca



Gradina je izgrađena od strane srednjovjekovnih gospodara Vrgorca, ali su je Osmanlije nadogradile i prilagodile svojim potrebama. Također, nekadašnja džamija s minaretom je 1690. pretvorena u crkvu sa zvonikom. Taj zvonik je zapravo bio minaret sa zvonom i opstao je do 1861. godine. Na koncu je 1913. srušena i stara crkva te je na njezinom mjestu izgrađena današnja župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije.

Što se tiče kula u samoj varoši, danas uglavnom imaju dvojna imena, s time da nema pravila koje se koristi prvo. Međutim, praksa se sve više ujednačuje u korist izvornih imena nastalih u vrijeme Osmanlija. Tako se Cukarinovića kula naziva još i Fratarskom, Šabića kula se zove i Pakerovom, dok Dizdarevića kula ima naziv i Kapetanovićeva i Franića, ali uglavnom se danas naziva Tinovom kulom jer se pretpostavlja da je u njoj rođen pjesnik Tin Ujević. Mumina kula se rijetko naziva i Atlagića kula, a oba imena se odnose na istog čovjeka - Mumin-agu Atlagića.

Osim navedenih kula u Vrgorcu, jedna se nalazi i u Zavojanima, u zaselku Kasaba. Nekada veliko kameno zdanje, a danas ruševina, pripadala je Cukarinovićima, ali je nazivaju još i Ančića kulom, po vlasniku koji se u nju uselio nakon oslobođenja ovog kraja od Osmanlija 1690. godine.

Ove kule u varoši imale su dvojaku namjenu: u miru su bile stambene zgrade, a u ratu obrambene fortifikacije.

Tek predstoje istraživanja kako bi se utvrdilo postoje li na našem području još neke ruševine ili temelji današnjih zgrada čije se podrijetlo treba tražiti u osmanlijskom razdoblju vrgorske povijesti. Takve sigurno postoje s obzirom da je Vrgorac bio značajno osmanlijsko uporište na granici tijekom 16. i 17. stoljeća.

02.09.2019. u 20:03 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 23.08.2019.

Učitelj Ljudevit Bačić (1910.-1943.), osnivač vrgorske limene glazbe



Nema tko u Vrgorcu nije čuo za Gradski puhački orkestar „Ljudevit Bačić“. A znate li tko je bio Ljudevit Bačić i po čemu je zadužio Vrgorac da je po njemu nazvao svoju gradsku glazbu?
Ljudevit Bačić bio je po zanimanju učitelj, rođen je 1910. godine u Voloskom kod Rijeke. Građansku i učiteljsku školu polazio je u Kastvu i završio 1929. godine. Na dužnosti učitelja radio je Kladnovu i Manastirici u Srbiji, a potom u Stankovcima kod Benkovca.

Godine 1937. premješten je u Vrgorac gdje osniva mjesnu limenu glazbu koja tada broji četrdesetak članova. Također se i oženio Vrgorkom. Kasnije radi u Donjim Brelima te u Borajni u kotaru Ljubuški. Većina članova Bačićeve limene glazbe, zajedno s osnivačem, gine u Drugom svjetskom ratu u jedinicama NOVJ. Njima u čast podignuta je spomen ploča na zgradi Gradske glazbe u Vrgorcu.

23.08.2019. u 19:01 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.08.2019.

Crtica iz Redarstvenog pravilnika Obćine Vrhgorske iz 1900. godine



"Varoški trgovci, obrtnici i zanatnici dužni su danju držati dovoljno čiste vode pred vratima svojih dućana, ili radionica za lokanje prolazećih pasa."

"Svako pseto, koje gospodar hoće da pušta po javnim ulicama u varošu treba da nosi ogrlicu od kože ili kovine sa početnim slovima gospodareva imena i prezimena."

"Nikakvo niti najmanje pseto gospodaru nije dopušteno povesti u crkvu, nit u ikoje posvećeno mjesto; a gospodar bit će odgovoran kad bi pseto tamo zašlo i bez njegova znanja. Na isti način bit će odgovorni i roditelji za djecu, koja bi plačem ili vikom smućivala vjernike u crkvi."

Redarstveni pravilnik Obćine Vrhgorske, 1900., članci 10, 11 i 12.

19.08.2019. u 23:59 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 19.07.2019.

INSTITUCIJA ZA ČUVANJE PAMĆENJA



Više puta smo napisali kako je potrebno da Vrgorac ima instituciju koja će istraživati njegovu povijest i čuvati pamćenje zajednice. Da ne bi zvučali previše apstraktno, objasnit ćemo naš stav na par primjera.

U prilogu je vjerojatno najpoznatija stara fotografija Vrgorca. Nije najstarija, ali svakako je najpoznatija. Snimljena je oko 1912. godine na Pijaci i prikazuje nekoliko desetaka građana Vrgorca koji su se očito za ovu, tada rijetku, priliku, lijepo sredili i pozirali fotografu. Što znamo o ovoj fotografiji? Znamo da je snimljena za potrebe izrade razglednice koju je izdao tadašnji vrgorski trgovac Jakov Roje i čija je trgovina na fotografiji smještena zdesna. Na fotografiji vidimo objekte koji uglavnom postoje i danas, a nad Pijacom su se nadvisile vjekovna Gradina i Avala. I to je to.

Ne znamo ni tko je fotografiju snimio, ne znamo ime i prezime niti jedne osobe u kadru, kao što i ne znamo tko su ljudi zdesna koji su odjeveni u građanska odijela, za razliku od ostalih koji su u težačkim, seljačkim odijelima. Ne znamo ni kojega dana je fotografija snimljena, jeli možda bio pazarni pa je zato ovoliko ljudi u pozadini kadra. Ne znamo ništa ni o Rojinoj trgovini, a pogotovo ne znamo zašto se odlučio izdavati razglednice kao vid reklame svoje trgovine, kao niti koliko ih je ukupno tiskao. Štoviše, da nema privatnog angažmana pojedinca, i ova razglednica bi odavno nestala, kao tko zna koliko sličnih razglednica i fotografija koje prikazuju povijest Vrgorca i njegovih sela.

Logično je da ništa o fotografiji ne znamo, jer se pamćenje naše zajednice svodi na pamćenje pojedinca. A pamćenje pojedinca traje malo kraće od trajanja ljudskog života, možda sedamdeset godina. I kad pojedinac ode, vrgorska zajednica ostane bez dijela svoga pamćenja, a Žbare i druga vrgorska groblja sakriju još jednu tajnu. Tako je otkad je svijeta i čovjeka, ali u moderno doba čovjek je doskočio tom problemu osnivanjem institucija koje su medij za prenošenje pamćenja s jedne generacije na drugu. Ako je zapisano, snimljeno, sačuvano, katalogizirano, onda se pamćenje može prenijeti desetljećima, stoljećima, koliko god treba, a ako sve svodimo za pamćenje pojedinca, onda ono s prolaskom jedne generacije nestane ili, što je još gore, iskrivljeno se prenese sa starijih na mlađe.

I tu dolazimo do još jednoga primjera. Prije nego što je Društvo prijatelja vrgorske starine krajem prošle godine postavilo izložbu „Od jezera do polja“, tek rijetki Vrgorčani su znali okolnosti i detalje izgradnje odvodnog tunela „Krotuša“ u Vrgorskom polju i koliko se za taj projekt zalagao pokojni župnik Vrgorca, a potom i Pasičine fra Ante Gnječ. Dakle, svega osamdeset godina od realizacije najvažnijeg infrastrukturnog projekta u Vrgorskom polju ikad, i jednog od najvećih u vrgorskoj povijesti uopće, sve je zaboravljeno. A pogotovo je zaboravljeno koliko je gladan bio narod ovoga područja kada je golim rukama razbijao golu stijenu da otjera vodu s polja, posije razne biljne kulture, prehrani se i tako osigura svoj biološki opstanak na ovim područjima. I da nije slučajno sačuvan jedan album fotografija, ostali bi bez velikoga bogatstva, a pritom imajući na umu da je tko zna koliko je detalja ovoga projekta do danas zaboravljeno. Kada su tako prošli Krotuša, fra Ante Gnječ i tadašnje generacije težaka Jezera, a što mogu očekivati svi drugi, manji ili veći događaji i ličnosti koje su živjele ili žive u ovom gradu danas?

Danas, u 21. stoljeću, u vrijeme razvoja tehnologije i znanosti te veće dostupnosti novca, lakše je nego ikad istraživati prošlost i čuvati pamćenje. A to je pogotovo važno jer društvo u globalizacijsko vrijeme doživljava tektonske promjene i ono od jučer će se sutra još lakše zaboraviti. Zbog toga nemamo pravo biti ignoranti i lišiti sutrašnje generacije sačuvane povijesti njihove zajednice.

Branko Radonić

19.07.2019. u 10:54 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 18.07.2019.

Predivna donacija



Jedna vrgorska srednjoškolka donirala je Društvu prijatelja vrgorske starine iznos od 200 kuna koje je zaradila radeći povremeno tijekom praznika. Htjeli smo je odgovoriti od nauma da donira svoj marljivo zarađeni novac, ali ova mlada Vrgorka je bila vrlo uporna ističući da na ovakav način želi podržati kulturne aktivnosti naše organizacije. Iako je zamolila da donacija ostane anonimna, ipak želimo javno pohvaliti ovaj divan primjer naše vrgorske mladosti, a ona će se prepoznati.

Hvala joj na prekrasnoj gesti, zaista smo dirnuti!

18.07.2019. u 19:03 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 16.07.2019.

Vrgorka iz Zagreba o predstavljanju 'Tamo doli' i radu Društva



Vrgorka Snježana Pervan Primorac već više od dvadeset godina živi u Zagrebu, a zatekla se u Vrgorcu baš na dan predstavljanja zbirke kratkih priča 'Tamo doli'. O predstavljanju i općenito radu Društva je zapisala zaista prekrasne rečenice koje ispod prenosimo. Hvala Snježana, ove nam riječi puno znače!

"Kada istitucije zakažu, onda na scenu nastupaju ljudi. Društvo prijatelja vrgorske starine, udruga i čuvar povijesnih vrijednosti Vrgorca. Pojedinci, vidljivi i nevidljivi. Skupina entuzijasta koji više nisu mogli čekati da se institucije pokrenu pa su zasukali rukave. Rade izložbe, prikupljaju povijesne materijale, educiraju i izdaju knjige. Ljubav prema rodnom kraju i misao da se očuva sve ono što je vrijedno za generacije koje dolaze je njihova jedina misao vodilja. I tako, spletom okolnosti sam se našla na promociji njihove prve izdane knjige iz biblioteke Augustin. Utisci su uistinu fenomenalni i stvarno se isplati poduprijeti ovu ekipu jer pošteno i sa srcem, volonterski odrađuju lavovski posao."

16.07.2019. u 18:50 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 15.07.2019.

DONACIJE



Poštovani pratitelji, Društvo prijatelja vrgorske starine je u cijelosti volonterska organizacija čiji članovi ulažu svoje vrijeme i novac u najrazličitije projekte i aktivnosti kojima ste svjedočili posljednjih 15 mjeseci otkad postojimo. A bilo ih je preko 30.

Baviti se kulturom volonterski, na stručan način, u Dalmatinskoj zagori, gotovo bez institucionalne potpore, u gradu bez muzeja, arhiva i galerije, u situaciji kada uglavnom počinjete od nule, trasirajući staze koje dosad nisu postojale - zaista nije lako. Ali nama to nije teško i imamo puno projekata u planu. A za svaku aktivnost - izložbu, prezentaciju, knjigu, katalog - je potreban novac. Članovi Društva svojim novcem pokrivaju razne aktivnosti, ali neke stvari su iznad naših osobnih financijskih mogućnosti.

Zato vas molimo da ako ste u mogućnosti da i najmanjom mogućom donacijom pomognete naš rad. Ne jer bi pomogli nama, već kulturnom razvoju našega Vrgorca. Svaka dobivena kuna ide direktno za kulturu, za planirane knjige, kataloge i izložbe.

Podaci za uplatu se nalaze na priloženom primjeru ispunjene uplatnice. Unaprijed hvala. <3

Swift broj za uplate iz inozemstva: OTPVHR2X

15.07.2019. u 20:53 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (10)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (7)
Kolovoz 2018 (10)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (9)
Svibanj 2018 (13)
Travanj 2018 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O Društvu

Društvo prijatelja vrgorske starine je udruga građana koja djeluje u Vrgorcu.

Adresa:
Društvo prijatelja vrgorske starine
Ulica Tina Ujevića 7,
21276 Vrgorac

Elektronička adresa:
info@vrgorskestarine.hr

PREDSJEDNIK: Branko Radonić, prof.
POTPREDSJEDNIK: Matko Bašić
TAJNICA: Adriana Turić-Erceg, prof.

Inicijativa osnivanja Društva: 12. ožujka 2018.
Društvo osnovano: 5. travnja 2018.
Društvo registrirano pri Uredu državne uprave: 16. travnja 2018.

CILJEVI Društva su:
- POTICANJE osnivanja kulturnih institucija (muzej, institut, itd.) koje će brinuti o zaštiti (popravci, konzervacija, restauracija) spomeničke kulturno-povijesne baštine te o istraživanju povijesti, običaja, lokalnog govora i drugih aspekata kulture Vrgorske krajine;
- ISTRAŽIVANJE i ZAŠTITA materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrgorske krajine;
- OČUVANJE lokalnog kulturnog identiteta vrgorskog kraja;
- PROMICANJE vrijednosti i značaja kulturno-povijesne baštine Vrgorske krajine kao kulturnog dobra važnog za regionalnu i nacionalnu kulturnu baštinu;
- PRONALAŽENJE i SKUPLJANJE predmeta, arhivske dokumentacije i fotografija od povijesnog, arheološkog, umjetničkog i etnografskog značaja za vrgorski kraj;
- UPOZNAVANJE domaćih građana i stranaca s kulturno-povijesnom baštinom Vrgorske krajine, a time i njezinom valorizacijom;
- SURADNJA sa znanstvenim, stručnim, kulturnim, prosvjetnim i drugim institucijama, ustanovama i udrugama, kao i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave i državne uprave.

Poveznice

Društvo prijatelja vrgorske starine (fb)
Grad Vrgorac (web)
Vrgoračke novine (fb)
Vrgorac nekad (fb)
Blog od Vrgorca grada (web)
Turistička zajednica Vrgorac (fb)