down syndrome

utorak, 19.07.2005.

Razočarenje

Nakon dugo razmišljanja supruga i ja odlučili smo otiči sa djecom na utakmicu Hrvatska Brazil. Moji dečki obojica jako vole nogomet. Filip obožava klub Milan i naročito njihovog golmana Didu. Mlađi sin trenira nogomet i najdraža knjiga za njega je Nogometni leksikon. Nakon što je objavljeno da će se igrati u Splitu odlučili smo otići i prilagoditi godišnje odmore tomu. Hladni tuš je bila objava cijena karata i nakon nekoliko dana vijećanja odlučili smo kupiti karte za sjever. Prva nada nam je bila kupnja preko interneta. Klik klik i nema sjevera. Dobro reko u utorak počinju prodaju u Zagrebu. Lijepo ću ranije ustati i otići po karte. I tako nakon 2 sata vožnje došao sam oko 8 i 15 pred Ciboninu dvoranu. Nekoliko sokolova već je čekalo i desetak ljudi. Reko da li se ovdje prodaju karte za utakmicu Hrvatska Brazil? Da da ovdje od 10 sati. Super nema gužve bit će i za mene karta. Približim se ogradi i imam kaj vidjeti prodaju 2 sektora ali samo istok i zapad znači 1 karta minimalno 600 kuna 4 karte 2400 to daleko prelazi moj proračun. Pa dobro sačekat ću možda se predomisle. Desetine ljudi su dolazili do blagajne i okretali se i odlazili bez karata. Oko 11 i ja polako odlazim pun jada. Na žalost utakmicu bumo gledali na tv-u. Gospodi iz HNS-a nek na duši budu žalosni pogledi i suze mojih sinova kad sam se vratio doma.
- 17:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 13.07.2005.

Prenosim s drugog bloga

Najme kaj, radi se o invalidu u kolicima Mariu, koji je prekjučer ujutro išao na posao po Savskoj cesti. Kad je već stigao do posla skužio je da je izgubio novčanik. Vratio se istim putem. Našao je novčanik. Više od pola sata ležao je na tlu i nitko ga nije pokupio.
S obzirom da iz kolica nije mogao dohvatiti novčanik, Mario je odlučio zamoliti prvog prolaznika da mu pomogne.
Sad slijedi nevjerojatni dio. Od skoro milijun Zagrepčana, Mario je za pomoć zamolio valjda najgnjusnijeg, najbjednijeg, najbešćutnijeg od svih. Naišao je neki mlađi frik na biciklu. Kad ga je Mario zamolio da bu doda novčanik, ovaj je uzeo novčanik i pobjegao s njim.

Ja sam zaista osupnut s ovim dogadjajem. Očito da smo kao društvo otišli jako daleko. Ali izgleda u pogrešnom smjeru.
Nedavno sam u razgovoru s jednim poznanikom došao do zaključka kako je ipak naše društvo evoluiralo i postalo osjetljivije na osobe sa posebnim potrebama. U mnogim gradovima preuređuju se kolnici i postavljaju tako da osobe u kolicima mogu lakše prolaziti. sve je manje podozrivih pogleda prema našoj djeci ili osobama. I sam predsjednik Mesić često prima u goste djecu i roditelje. Nevladine udruge sve više jačaju i šire svijest o tome da kao društvo vrijedimo samo toliko koliko zaštitimo najslabije članove našeg društva. I onda se pojavi takav izrod otpadak ljudskog roda prosto nemam riječi kojom bih opisao toga koji samo izvana liči na čovjeka a nema ni jedan ljudski atribut. Nadam se da će jednog dana shvatiti što je napravio.

- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.07.2005.

Dragi gost blogomobil

Bio je danas u našem kraju. Po drugi put u nekoliko dana. Vjerojatno mu se je svidjelo. Druženje je prošlo za čas i uspomena jedna fotka mene i Jure pred kućnim vratima.
http://blogomobil.blog.hr/put/map/00000091/00004405.html
Puno sreće i što manje žuljeva na nogama.
- 16:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #