|
|
| lipanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...pisat ću o čem želim i kad želim...
O meni:
IME:Paula
ŽIVIM:u Sisku
ŠKOLA:OŠ"Braće Bobetko"
RAZRED:još malo 7.c
Datum dolaska na svijet:04.12.'94
SLUŠAM:metallicu,ac/dc,rhcp,evanescence,iron maiden itd.
MOJ MAIL:
paulica_13@net.hr
MOJ MSN:
darkandlost@hotmail.com
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
mia
Luka
doda
ina
elma&edita
edita
ena
ela
" border="0"alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>
Počelo je ljeto. Ljepota ljetnog neba osjenčanog paletom najšarenijih boja i povjetarca nošenog sjećanjima ispunjava me daškom poleta i sreće. Noću gledam u ponoćnoplavo nebo obasuto zvijezdama koje se čine poput krijesnica što osvjetljavaju put nama smrtnicima. Oči mi sjaje pod okriljem mjesečine koja me hvata u svoj zagrljaj. Cvrčci zavodljivo ispunjavaju zrak svojom pjesmom. Gledam prema horizontu i pokušavam naći nešto. Ali što?!
Sjećanja su poput neraskidive veze. Uvijek ih imamo tu negdje. Sjećanja nam nitko ne može oduzeti. Ona su naša dokle god smo živi. A onda mi postajemo sjećanja u nečijem tuđem životu...
Pitam se što uzrokuje patnju, ogorčenost, bol, mržnju, bijes, ljutitost, strah. Jesmo li mi ljudi sve to zaslužili? Gledam ptice kako lete nebom, lišene svake loše misli, nikakva strepnja im ne staje na putu. Jesu li ptice uistinu tako sretne ili mi se to samo tako čini? Pitam se zašto ponekad imam osjećaj da ljubav, sreću, nadu, vjeru, optimizam, radost zasjenjuje sve ono crnilo, sva ona tama koja se nadvija nad tim lijepim stvarima i hvata ih u svoj smrtnosni zagrljaj poput zmije otrovnice.
Ponekad se osjećamo kao da smo u tami i slijepo tapkamo oko sebe, ne bi smo li dotakli nešto kao potporanj. U tami je najvažnije znati upaliti svijetlo. Ono će nam biti najveći potporanj.
Razmišljam o prethodnim godinama, prethodnim ljetima. Naviru mi crno-bijele slike iz prošlosti - sjećanja. Gledam u što sam se pretvorila. Imam li ja uistinu 12 godina?? S godinama se sve više mijenjam.Zašto više nisam ona osoba čijoj su se nazočnosti svi radovali?
U oku mi zasvijetli suza. Radosnica. Stojim pred zrcalom i gledam u se. Da, to sam ja. Možda više nisam ono što sam nekoć bila, ali tko jest?! Nisam ni sada loša osoba. Savršena, naravno, nisam. Tješim se mišlju da savršenstvo ne postoji. Ne kanim to ni postići. Neću se ni truditi biti savršena. Trudit ću se da budem kakva jesam. Zašto i ne bi? Važno je da se sviđamo sebi kakvi jesmo. Ne možemo voljeti druge ako ne volimo sebe. Ako se nekome ne sviđa moja prisutnost, neka ode od mene. Ako me napuste svi, znam da ću uvijek imati moju obitelj. Oni će biti uvijek uz mene. Oni su moji anđeli čuvari.
Volim te
Od prvog dana
Kad su se naši pogledi sreli.
Volim te...
A zašto ti mene ne?
Svaki dan
Ja se nadam da ću te vidjeti
Da ćeš me pogledati.
Da će plavi sjaj
U očima tvojim
Kad vidi moje
Zablistati.
Ali, one ne sjaje,
Bar ne zbog mene.
Ti ne gledaš u me,
Nego u nju.
Volim te.
Želim da i ti osjećaš isto.
Da se smiješ radi mene,
A ne radi nje.
Volim te
A zašto ti mene ne?!
