promatram, razmišljam
15.10.2008., srijeda
Vode teku, život teče. I pjesme teku ...
|
Siguran sam da će biti još prijatelja u tvom životu. Samo ne smiješ biti nestrpljiva. Prijatelje ne tražimo, oni se jednostavno dogode. Život nam ponekad donese teške trenutke ali život je nalik na potok, na vodu. Voda juri, žubori, pjeva, plače, nabuja i širi se, probija si nov put. Zimi se ponekad smrzne ali to nije njen kraj. Ona samo čeka novo proljeće, ptice, travu, cvijeće. Tada ponovo poteče. Možda naiđe na drugi potok, sjedini se s njim. Zajedno teku dalje, jače i bučnije, veselije. Do susreta s novim potokom ili rijekom. Daleko je do ušća u more, o tome se ne razmišlja. Zatim, ponekad, vode gotovo usahnu i s mukom se probijaju svojim koritom. Ponekad su mutne i teške ali ubrzo postaju kristalne i prštave. Do nove promjene. Vode teku dalje. Iz romana "Vode teku dalje", Ivica Smolec ... Vode teku, život teče. I pjesme teku ... |
03.10.2008., petak
Moj grob
|
Moj grob će biti sunčan, tih i krcat bogatoga sjaja, beskrajan prostor gdje oluje mru nad stijenjem zavičaja. Na njemu neće gorjeti svijeća niti će naricat žene. Ja živ ću ostat da smijehom sna raspršim uspomene. Uskrsnut neću, i čemu to živjet ću ljepše neg prije, a ono što ljudi smrću su zvali za mene smrt i nije. To će tek biti slobodan život od patnji i veriga svijeta, taj prostor gdje mi polože tijelo bit će samo vinjeta. Rasut ću sebe u srca mnoga, i živjet u bezbroj života, jer od sadašnjeg mračnoga mene ostat će samo ljepota. Josip Pupačić ... To će tek biti slobodan život od patnji i veriga svijeta, ... |
