promatram, razmišljam
22.05.2008., četvrtak
Mi smo se sreli
|
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli. Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi ? I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja? Antun Branko Šimić ... I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati ... |
05.05.2008., ponedjeljak
Čekanje uz jezero
|
Zalazi sunce. Izviru stihovi iz prepunog srca u travi. Dolaziš. Osjećam te u valovima jezera, u lišću i travi, u sebi. U vjetru što miluje mi kosu osjećam tvoje ruke. Strujiš. Drhtim. Mreškaš moje zelene valove u bezbroj srdaca a u zelenoj dubini mislim da vidim tvoje oči. Pjeva li to ptica u vjetru iznad mene ili je to zov moje tihe sreće? Ivica Smolec ... Pjeva li to ptica u vjetru iznad mene ili je to zov moje tihe sreće? ... |
