promatram, razmišljam
24.01.2008., četvrtak
Pjesma o biseru
|
Čovječe što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima svih blaga svoje duše. Sjeti se da na dnu oceana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne vidje, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote. Neće ono blistati izloženo na grudima žene, niti će ikada da resi sjajne prstenove. Naše ga smrtne oči neće ugledati, ali mi slutimo da postoji. I radujemo mu se više što ga naslućujemo, nego bismo uživali kada bismo ga imali pred sobom. Pa zato, čovječe koji nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti svih blaga svoje duše. Augustin Ujević ... čovječe koji nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostoti svih blaga svoje duše. ... |
14.01.2008., ponedjeljak
U suton
|
U suton, Kada prve zvijezde i prve gradske lampe sinu, Kad ljubavnik o dragoj sanja, A pijanica o svom vinu. Ja tiho hodam pored kuća U kojima se svjetla pale; sva zla, I nevolje, i sumnje najednom budu posve male. I smiješim se u meki suton, Od zapaljenih zvijezda svečan, I osjetim dubinu svega, i da je život vječan - vječan. Dobriša Cesarić ... Ja tiho hodam pored kuća U kojima se svjetla pale; sva zla, I nevolje, i sumnje najednom budu posve male. I smiješim se u meki suton Od zapaljenih zvijezda svečan, I osjetim dubinu svega, i da je život vječan - vječan. ... |
