|
Pretpostavljam da otmice dobro služe i kao odmor nakon napornog rada i neurednog načina života. Nitko te ne zove na mobitel, a još usto dobiješ i papicu triput dnevno. Ovisnici o adrenalinu prijavljuju se na 'Fear Factor', a svi oni kojima je to malčice premlako zovu Videogames, njujoršku agenciju za otmice! Ma ne! Ne naručujete otmicu susjeda, već samih sebe... U hrvatskim sapunicama to ide ovako: kada otmičari otimaju Jelenu Veljaču u "Villi Mariji" ili pak nekoliko mjeseci kasnije Bojanu Gregorić u "Ljubavi u zaleđu" to obično izgleda tako da ih otimaju isti glumci, na isti način i da ih odvode u istu šupu. To se valjda zove logična logistika. U Americi, pak, otmice izgledaju puno glamuroznije, barem one izrežirane za koje se brine dvadesetdevetogodišnji umjetnik Brock Enright. Inače, na prvi pogled taj Brock izgleda kao najobičniji simpa dečko iz susjedstva, no već je odavno poznato da su takvi uglavnom najgori. Već za 1500 dolara možete birati scenarij - želite li da vas otmu i odvuku u šumu, potkrovlje ili pustinju. Naravno, prilikom potpisivanja aranžmana morate se sjetiti dogovoriti lozinku kojom ćete u svakom trenu moći prekinuti igricu. Koliko će ona potrajati ovisi isljučivo o debljini vaših živaca - jedan dan, tjedan, mjesec.
|
