ELIZI, u šutnji noći

mrtav je klavir
ako crno bijele tipke šute
mrtvi su i bijeli oleandri što cvjetaju
bijelim cvjetovima pred sivim zidom
sive oronule kuće
lažna je ta bijela nevinost u zaključanim
stoljećima , lažan je i život u tužnim stanovima
pa i ovaj klavir što šuti šutke podnosi vlastitu šutnju nedirnutih
tipki zamuklih u mučnom vremenu svih prolaznosti
zavijaju ničiji psi nikakvih gospodara

psi laju glasno, bezumno i suludo
glupo,krvavo i uludo

mračno vrijeme još mračnije provincijske
bijede
pustoš je to i noći i čovjeka
******
zemlja je nekako gladno progutala
svu prolivenu kišu
tek lišće se hranilo poklonjenim blatom
zemljanom i besplatnom hranom
s tla