09

nedjelja

siječanj

2022

spominjen se.....






sičan se kužine moje matere , otvorenih polica na kojima su bili pijati , čikare i bokali za " daj bože priliku" kad neko dodje ili kad je baš fešta koja triba sve ovo što na rakamanim policama stoji da se vidi.

Ovakvo sudje se nije duperalo svaki dan : ono za "petkom" bilo je u donjem dijelu zelene kredence, a ovo za "svetkom" na zidu kužine di nije mogla dičja ruka doć.
I nje bilo prašine : svake subote ujutro mati je skidala i brisala komad po komad. I složila. Svake dvi šetemane, ovo merlo bi inkolavala i napola suvo vrućim sumprešom sumprešavala a onda stavili i uvik s novim puntinama pribila uz dasku...

Veliki, ugradjeni špaker imao je ka kod svih valjda u to doba široki svijetli rub i moja ženska, dičja dužnost je bila da svaki dan posli obida uzmem carta da vera i strugam do sjaja sve tri strane ruba. Da blista, ne da se sjaji....A bila sam poslušno dite, suvo ka štap i nisam prigovarala nikad. To su bili, ako pamtite, neki veliki špakeri na drva ija bi koji put sila i gurnila noge u otvorenu pećnicu da se ugriju....I danas su mi noge za kaznu uvik ledene , ali više nema takvih špakera pa patim kako znan...

Intanto, kako starim pari mi, da ono grubo vrime odrastanja je bilo lipje nego sve makinje, tosteri, štapni i drugi mikseri što me okružuju ...ali ne bi se vratila...ne





Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.