nježno i još nježnije

četvrtak, 30.12.2021.

..... i kraj i početak sa srećom svima ...............volim vas





slivena sam u tvojim dlanovima
i razlijevam se zapravo u čvrstoj mekoći dodira
pa što da mi koža bridi , baš mi je svejedno
ako je to jedini pravi način
da se obnavljam u ljubavi

( a obnavlja me tvoja tjelesna žeđ )


29.12......odlazak Velikog

srijeda, 29.12.2021.



Sve je uopće u životu pitanje uspjeha, a uspjeh sam po sebi znači san: udoban san s toplom i hladnom vodom, san bez zubobolje i bez nekih naročitih sredstava za spavanje, miran, zdrav san, kad spava savjest, kad ne djeluje razum, kad se putuje spavaćim vagonima, a puši najfiniji duhan. Uspjeh je svrha sama po sebi, sama sebi i sama u sebe, uspjeh radi uspjeha, a radi uspjeha sve: velike i male laži, večere, čajevi, krugovi, prijateljstva, prevare, mržnje, ratovi, karijere. Radi uspjeha igraju se uloge, nose se krinke, svi strahuju pred neuspjehom, svi sanjaju o uspjehu: o katedri, o pobjedi, o lisnici, o činu, o novcu, o prodanim slikama. Zbrkani pojmovi, a jedina mjera uspjeh: ubijaš ljude, nosiš elegantne šiljaste švedske cipele, ispeglane hlače, lakiraš nokte, putuješ, trguješ, gradiš kuće, ratuješ, pišeš knjige, slikaš, osvijetljen si na kazališnim daskama, u kabinetima, novinama, a ne misliš da život zapravo ne bi trebao da bude to što se o njemu misli po kabinetima, na daskama ili u novinama."

Miroslav Krleža, "Na rubu pameti", ulomak



Mural na zidu u Karlovcu



Uspjeh danas ?

Preživjeti štošta i ne iznevjeriti sebe u mnoštvu prevrtljivih, ljudskih zamki , lakih postignuća i kratkotrajnosti kratkih trenutaka .
Skliski su putovi kojima hodamo životom




biti žena, mučat' i čekat'

utorak, 28.12.2021.

MARIJINA GLUHA GODIŠĆA

Tako je već dva desetljeća. Ona je bez potribe finila bibliotekarsku kad se nikad ni zaposlila. Jer njemu je bilo najvažnije kad dođe sa lavura oprat ruke i isti tren sist za sto i izist sve po protokolu. U početku je ima prigovore dok ona ni naučila da juha mora bit vrila, meso pod caklenin zvonon već isićeno, pire kumpir upravo zamišan sa mlikon… Žmul sa vinon (uvek livo od pjata) do pola pun a sodu bi sam dodava prije lokanja. Jeo bi slušajući novitade sa radija na njegovon maternjen jeziku, a ona je pazila da se ne gubi prijemni signal. Gleda je kako grane smokve stružu po maloj ponistri u kužini, srka i mljacka, ni reč ne bi prozborija. Za njega je ona bila glupača – nerotkinja sa kojom on nima o čemu pričat. Ima je radionicu za popravku pisaćih makina. Kad bi ona mogla svatit sve one preklopnike, zazore, čekiće, opruge, kočnice, zgibove i poluge? Neka sidi doma, pere i suprašaje kad za drugo nije.

Posli obida bi dvi ure odspava. Ona bi zaškurila kamaru, zatvorila vrata i hodala na prstiman da ga ne probudi. Predveče bi odigrao koju partiju balota sa susedima, izija čagod lagano za večeru i otiša u oštariju. Torna bi se u sitne ure i bez pozdrava lega.
Jednon ga je zamolila da i nju povede u oštariju. Nikin čudon on je prista. Obukla je svoju najlipšu veštu i metila ljupki šeširić. Sili su za stol. Ona je naručila limunadu a on žmul vina. Gleda je okolo sav snervan ka neko ko je bi prisiljen povest sobon niku ništariju ča mu nije društvo. Ni rič joj nije reka. Ona ista gluha tišina iz kužine se prselila za njiov stol. Posli deset minuta je ustala i sama otišla doma.

Zbog visokog tlaka i šećerne bolesti brzo mu je oslabija vid. Poče je pisaće makine donosit doma da ona doradi ono ča on nije uspija. Pokazalo se da ima spretne prste i da jako brzo svata. Prvi put ju je poče uvažavat i oslovljavat sa Marija - njenin imenon. Ubrzo je umra od moždanog kolapa.

A naša Marija, glupača i nerotkinja, nastavila je zanat svog pokojneg muža. U njenoj radionici je upoznala i Filipa, opčinskog činovnika, ča je bija opčinjen njome. Vinčali su se a već drugog godišća su dobili ćerkicu.

Kotoraš Pepi, Splićanin u Beogradu napisa

******pa sad, na ultimi od godine recite pravo , oli život nije fantažija , samo triba izdurat i mučat , a onda Bog providi i učini da bude dobro....Isponova - samo triba čekat ******

Sergeju, s ljubavlju


Ti ne voliš i ne želiš mene

...........))

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema —
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema...........
.((


rodio se ....pisao...ludovao...volio...opijao


Godine 1922. upoznaje slavnu američku balerinu Isadoru Duncan s kojom se iste godine ženi. Zajedno putuju Europom, a 1923. borave u Americi. Iste godine Jesenjin se vraća u Rusiju i rastaje od Isadore Duncan. Godine 1925. ženi se Sofijom Andrejevnom Tolstoj, unukom ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja. U to se vrijeme liječi od alkoholizma.

Kao sljedbenik ruskih simbolista, pisao je poeziju posvećenu selu i prirodi, vrlo melodioznu i s puno metafora. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "jesenjštinu", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova poezija stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine.

Posljednje godine života, Jesenjin je u neprestanom stvaralačkom zanosu. "Ne mogu ih zaustaviti", "to je kao navijeni stroj", govorio je znancima. Prije toga, 1924., na Kavkazu, također je bilježio sve što je godinama gomilao u sebi. Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu. Ana Snjegina je pjesnikovo najrealističnije ostvarenje, s utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja.

Pred smrt Jesenjin se najviše sjeća ljubavi, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati svibanj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. Ispovijesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme. Opraštajući se sa životom, on u njima tonom intimnosti, uzbuđenosti, tihih radosti i tuge izražava najneposrednije osjećaje. U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoći: "kada se u posljednje vrijeme govorilo", kaže Anatoly Mariengof, "Jesenjin pije", riječi su zvučale kao "udarci malja" i svi su bježali od opasnog, mahnitog i izgubljenog čovjeka.

Navečer 23. prosinca, Jesenjin po bilješkama zeta Neasedkina, odlazi sestrama u Zamoskvorecje i ne pozdravlja se, ide u sobu i kupi sve svoje stvari. Stiže u Petrograd 24. prosinca ujutro, odsjeda u hotelu Angleter i tri dana juri obavljajući poslove. Bolesno uznemiren, Jesenjin se tih dana osjećao strahovito usamljenim. U hotelskoj sobi br. 5, u koju je nekada dolazio s Isadorom, atmosfera postaje sve teža, naročito navečer. Kad god bi pred spavanje otvorio prozor, ulijetalo bi jato vrana koje dugo nije mogao istjerati.
Njegovo stanje se pogoršavalo, i on je ujutro 27. prosinca, nemajući tinte – kako je sam pričao preko dana poznanicima – napisao pjesmu krvlju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi "Do viđenja, prijatelju"................!

Navečer 27. prosinca, u stanju jake potištenosti i duševnog nemira, poslije ponoći između noći 27. i 28.
prosinca 1925., počinio je trostruko samoubojstvo: presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja.
Pokopan je u Moskvi 30. prosinca 1925. godine na Vaganjkovskom

Mnogima nam je obilježio "književnu" mladost i sazrijevanje , (ne)razumijevanje , da ljubav i nije uvijek sreća i sav njegov senzbibiletitet seoskog mladića kojega prihvaća krčma ali ne i grad uvjetovali su mu konačni kraj. U samoći hotelske sobe broj 5

ljudske slobode

ponedjeljak, 27.12.2021.



Dan poslije ...

Dječaci pozitivni na coronu , ali dobro podnose niske temperature do 37.8

Sutra ih mama vraća od oca u Split : necijepljena je i ne želi se cijepiti

Uzalud sva naša uvjeravanja i nadglasavanja : radi s učenicima izvan razredne nastave, nije je strah (?) ali uporno drži da

ne mora , jer se testira tri puta tjedno.

Da se svadjam ne mogu i ne želim, ali da me nervira jest....Od 4. siječnja , svako testiranje se plaća i ona će plaćati , kaže.

Najradje bih bila zločesta ex svekrva , ali ne mogu

A trebala bi ovaj put



obiteljska covid-akcija

subota, 25.12.2021.





Prošao je Velik tjedan : sutra je Stipanovo ili Štefanje kako kažu sjevernjaci pa eto prilike čestitiati imendan svima, koji nose to lijepo i časno ime.

Badnjak i Božić su bili onakvi, kakve sam očekivala , ni bolji ni lošiji - poštovalo se sve što se ispoštovati mora i to je jedino u redu.

Nije u redu, što sam nekoliko sati u četvrtak provala s blizancima a tek danas doznala, da je jedan pozitivan na koronu.......Večeras je i drugi zafibrao pa će se testirati sutra . Vjerojatno će biti isto pozitivan.

Ne znajući sve to, danas smo trebali ručati skupa s njima i s njihovim ocem, mojim sinom i spremljeni ručak sam ostavila u vikendici za njih a mali dio donijeli u Split za nas dvoje.........A sve smo lijepo pripremili kako Bog zapovida , ali................nismo sjeli za stol, na žalost.

Tako je završio i moj trud i sve moje lijepe namjere i naravno, da sam tužna i da mi nije ni do čega...

A ja čekam svoje simptome . Sin čeka svoje testiranje jer su tri dana skupa u istom prostoru.

Kiša, hladno, gnjecavo za virus najbolje vrijeme .

A dani se razvlače i čini mi se, kao da kraja nema


foto: J.Gudić


SVIMAAA....

petak, 24.12.2021.


SRETAN BOŽIĆ SVIMA






i, iz komadića mog doma





i jutros rano upaljene svijeće....

Za mir.
Za dobrotu.
Za slobodu.
Da smo svi skupa bolji, puno bolji ljudi.

malo praznine...

srijeda, 22.12.2021.




ovu fotografiju našla sam na stranici umjetnina na fb i nazvala sam je praznina , makar je njezino izvorno ime žalost....
praznina bolje odgovara jer, kao što se vidi, sve je prazno u konturama ovoga lika.....
možda i nije uputno pisati u predbožično vrijeme radovanja i pripreme i očekivanja o praznini dok se čeka veliki kršćanski blagdan, ali koliko radosti, toliko i depresije i ljudske praznine u mnoštvu sreće mnogih.

prazni smo uvijek i onda kada smo prepuni svega i kada više ništa ne stane , pa je osjećaj praznine brana od predoziranja nevolja, problema, nemogućnosti koje bi dovele do sloma.
prazni su najčešće visoko senzibilni ljudi koji apsorbiraju život i nevolje i svoje i tudje, kada nam nije svejedna tudja patnja , smrt znanca , odlazak nekoga iz nečijeg života
prazan si , kad nosiš svoje i tudje suze , svoje mane kojih si svjestan ali živiš s njima, sramiš se jer ne pomažeš ako možeš ali svejedno, krcaš u sebe sve što vidiš i što ne možeš promijeniti
i na kraju
sve se više puniš da bi na kraju osjetio vlastitu prazninu uvjetovanu hladnoćom i nebrigom svijeta
zluradošću pojedinaca
i nevjerovanju, da baš sve tako mora biti .
















o Arsenu je riječ

utorak, 21.12.2021.


Malo neobičnosti za sredinu tjedna.........

U skoro zaboravljenoj biblioteci otkrila sam najtanju zbirku pjesama Ardena Dedića s naslovom ČAGALJ ( zabavne melodije )
Da ne mislite loše o pjesmama i nazivu : nisu revolucionarne ni anarhističke, ne ruše niti se kukakvički sklanjaju od stvarnosti , one su samo drukčije, nepjevne, nikad uglazbljene , bez aspiracije da budu lektirne i zapamćene.

One su zapravo preslik Arsena, sarkastičnog do korijena zuba u glavi ili nokta na palcu, a to znači, neljubavni Arsen, neposvećene pjesme ako izuzmemo dvojicu značajnih mislilaca njegova vremena. Oštar, kao oštar pas na ploči nečijeg dvorišta. Onaj Arsen koji je prerano osjetio gorčinu provincijskog momka iz Šibenika na studiju glazbe zagrebačkog asfalta mijenjajući ženske postelje, podstanarske sobe , tražeći se beskrajno intezivno do ispunjenja i glazbenog i poetskog bića .

E, upravo tog Arsena s kožom propuštajuće mekoće koja upija i crno i bijelo volim......

.............treba uredno starjeti
.............treba starjeti brže
.............najgori su mi oni
.............koji se dobro drže
**************************************
.............još uvijek čekam pred hotelom
.............al je nema, nema
.............di je pička s mobitelom
.............što mi strašno sprema


Ima još, ima puno malo još u najtanjoj poetskoj knjižici, ima gorčine provincije, jada ujevićevskog i zima, strašnih, hladnih zagrebačkih zima jednom Dalmatincu, rodjenom u lavu



foto: kantun Šibenika



bome baš

ponedjeljak, 20.12.2021.






'Ko nije ima babu, taj pojma nema

ma kako ne ?

nedjelja, 19.12.2021.




Serijal "Ljubavi na selu" na RTL tv je zabava za domaćice i one, koje udajom to žele postati.
Puka znatiželja me navela pogledati nekoliko epizoda kroz nekoliko serija : uočila sam pojavljivanje istih osoba uvijek s istom motivacijom da se, bez obzira na svoje godine, obitelj pa i unučad skrase kod onog odabranika, koji ih izabere..

Sasvim slučajno u ovom našem prostoru pojavio se lik Bahre koja, ni kroz tri epizode koje je prošla nije uspjela skrasiti se ni kod jednog muškarca, ali njen jednostavni i prepoznatljiv lik zaintrigirao je očito hrvatsku javnost ni s kakvom pozitivnom porukom, na žalost.

Ona je zapravo eksploatirana žena u mediju koja samo više odskače od drugih sudionica ovog realityja jer ni ostale nisu ni bolje ni gore od Bahre : Bahra je samo profilirala svo poniženje ove franšize jer ovako što nije "izum" RTL-a.




Bilo bi možda surovo s moje strane da omalovažavam ove žene i njihove razloge upuštanja u ovu avanturu u kojoj kamera ne štedi ni jednu pogotovo kad sjednu i kad im se kaže---------da mora otići. A došla je svaka da ostane.

Ne bih ni ovo napisala, da se Bahrino ime iz čiste zezancije ne pojavljuje ovih dana kao agenda nečije gluposti. Zato svi vi, koji ne gledate televiziju, serije, filmove ili dokumentarce, pogledajte ovaj snimljeni kadar pa prosuditi sami : moja jedina misao o ovoj i sličnim emiisjama ( Brak na prvu , Gospodin Savršeni na pr ) je, da su napravljene za sprdnju s kandidatima , da je žena u njima predmet, stvar ili netko , tko se mora svidjeti i da je ponižena , a da ni jedna nije svjesna koliko tek gubi u očima gledatelja.

Da nije tako, ne bi ni Bahra bila glavni lik ovoga posta .

bura na sušilu

petak, 17.12.2021.



Prozor...... je u Splitu ........ponistra




kaže meštar od slike Smoje

a kad sjeverac zaburi , dere li ga dere

i robu na ponistri

i čovika na cesti

laganini petkovanje



okupirana zemnim brigama zdravog preživljavanja

ovo petkovanje u kuhinji završeno je , ko što se vidi...




lešo blitvom , na kraju "nakrižanim" zelenim percima uvozne mlade kapulice

i lignjama u kolutiće pohane u pivskom tijestu.

nije bognaznašto, ali čovika veseli ka i ovo po fetice kukuruznog kruha.

slika mi nije umjetničko djelo kao kod nekih koje ne smijem imenovati iz naredbe


ali spada u kategoriju Mihanovićevoh hiperrealizma.........

nisam žena od slova

četvrtak, 16.12.2021.




da sam išta ukoričila od napisanog a ne sačuvanog, bila bih žena u knjizi, položena na nečijoj polici , ponekad uzeta u ruke s prašinom ili ne na koricama, ali.....bila bih žena od slova.
Možda i ljubljena izmedju tih riječi, zavoljena upravo zbog tog napisanog, živa nedodirnuta ali ljubljena usnama nepoznatog stranca koji me dira očima, voli slovima , obožava dodirom stranica onako, kako bi me obožavao živim rukama muškog, poetskog bića u kojemu ljubav riječima vrije i u vrenju zajedničkih slova - mojih napisanih, a svojim zamišljenim - bila bih bludno uzeta onako, kako se uzima stvarna žena a ne ova, od slova sačinjena.

A ja sam utvarom vlastitih riječi osudjena na davanje ljubavi ovako: usud je to kad ga imaš dok pišeš , kao što je usud leptira da živi jedan dan raskošan u svojoj ljepoti ili galeba, koji će i s polomljenim krilom pokušati svoj let kao bijeg....
Kao bijeg.....jer sve je bijeg od nečega, svaka naša misao koja izadje na svijetlo dana je bijeg iznutra prema vani makar to bilo propupalo
htijenje ,ugušeno strahom od neizricanja pa samo napisano slovima. Ukoričeno dakako, jer, neukoričena žena kao ja, koja piše prolaznost i protočnost slovima traje kratko.

Da sam se "ukoričila " bila bih netko u rukama nekoga s prašinom ili bez ali dodirnuta, voljena i čuvana od zaborava.

Ovako, zaborav je moj životni odabir

Alice neće....

srijeda, 15.12.2021.


“Ali ne želim ići među lude ljude”, primijetila je Alice.

“Oh, ne možeš si pomoći”, reče Mačak “mi smo ovdje svi ludi. Ja sam lud.

Ti si luda.”

“Kako znaš da sam luda?” upita Alice.

“Mora da jesi”, odgovori Mačak “inače ne bi došla ovamo.”

– “Alisa u zemlji čudesa”, Lewisa Carrolla




A kako vi "ulazite " medju ljude ?



Odlomak prepisan sa SBPeriskopa

a što reć' ?

utorak, 14.12.2021.




Ako se smije kao dijete i raspriča

kao djevojčica, veliki je čovjek ta žena.
....misao


onda ja nisam.....ništa od ovoga

usitnili su me iznutra drugi
prilagodili me sebi i zidovima
( valjda to tako mora biti )
ako svaku večer pratim vijesti ružnih tema
nema osmijeha ---kome, čemu, zašto ?
ako svaku večer liježem s mislima
gdje su i kako je onima koje volim
gubim komadiće sebe u brigama
ako me jutrom rano, prije sedam probudi poruka
" jutrooooooooo " i smajlić mace budim se lakoćom perca
i dan je moj , ma što to značilo drugima kojima ne govorim zašto
i nasmiješim se ogledalu raščupana
ispečem kavu ( ne skuham, nego baš ispečem )
i bude sve ( kao) lijepo posloženo poput lego kockica
..............ali
zaboravila sam smijeh
govoriti nisam
a i vjerovati u nešto bolje i drukčije
odavno ne pripada meni

Luce mala....

ponedjeljak, 13.12.2021.




Sretan imendan svim Lucijama i našoj @RibiLuci





Na lipo van došla sv. Luce i na lipo se ja sitila siromašnog djetinjstva na Manušu, kada nam je mater obisila dvi čarape sa svake strane prozora a unutra bajame i svakome po jedna jabuka i malo bombončića umotanih u sjajni papir zavrnutih krajeva......Bili smo za zbilj baš sritna dica


Pšenica je "posadjena" noćas !


Malo je pouzdanih podataka o životu svete Lucije. Prema predaji rođena je u Sirakuzi na Siciliji oko 280. godine, u bogatoj patricijskoj obitelji. Lucijina majka Eutihija bolovala je od neke teške bolesti. Lucija je nagovori da zajedno pođu hodočastiti na grob svete Agate u Kataniju kako bi izmolile ozdravljenje. Došavši tamo, Luciji se, prema predaju, ukazala sveta Agata i objavila da će joj majka ozdraviti, a ona, Lucija, podnijeti mučeničku smrt. Iz zahvalnosti je Lucija prodala sav imetak i razdijelila ga siromasima, a sama primila zavjet djevičanstva premda je bila zaručena. Tom odlukom razgnjevila je svojega zaručnika, koji ju je prijavijo poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se Lucija nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje i ubijena. Bijaše to 304. godine u njezinu rodnom gradu Sirakuzi.

Blagdanom svete Lucije, 13. prosinca, počinje božićni ciklus. Zanimljivo je napomenuti da je nekada u Dalmaciji, gdje su bili prihvaćeni mletački ili venecijanski običaji, nosila darove djeci upravo sveta Luce, a tek poslije sveti Nikola.


šibenik.in ---izvor

rupa u suhozidu

nedjelja, 12.12.2021.


Dobro sam
ne baš onako dobro kako bi bilo
da je dovoljno dobroga
ali....
svi se ionako kotrljamo s ostacima snage
koju smo imali
............kotrljajući život je to, rekla bih.....

Dobro sam
jer je za sve kasno
pa i za bolje od ovoga
što zovem dobrim





Update : zid, kamen, suhozid, ljudske ruke i muke
i misto za vrčinu od jutra do noći....Dalmacija je to !

Strah po E. Munchu


Edvard Munch: IZJAVA

Bolest, ludilo i smrt
Bili su anđeli,
Koji su se okupili oko moje kolijevke.
A nakon toga,
Slijedili su me čitavog života.

*************************************************
Edvard Munch (Lřten, 12. prosinca 1863. - Ekely, 23. siječnja 1944.), norveški slikar.
Tipičan predstavnik ekspresionizma u slikarstvu. Kao vječito nespokojan, pomalo morbidan pesimist, u strahu od samoće ljudskog bića, podjednako u gužvi velegrada kao i pred uznemirujućom veličinom prirode. Spomenuta raspoloženja Munch prenosi i na platno, služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju, kao i tonovima boja koje djeluju melankolično. Takvu atmosferu stvorio je na slikama Krik, Tjeskoba, Na mostu.

Proslavio se u Njemačkoj u 20. stoljeću, te na tamošnje slikare ekspresioniste izvršio znatan utjecaj.
Munch je bio kronični bolesnik cijelog svog života. Vjeruje se kako je bolovao od bipolarnog poremećaja (poznatijeg kao manična depresija).


...........ni danas, toliko vremena poslije Muncha , tjeskoba i strah nisu iščezli unatoč blagodatima koje su nametnule ne bi li uljepšale ljudski život.
Čak ni bolest kao kod Muncha nije "obavezna" u slijedu svih strahova - nauka kaže, da sve nepoznate situacije izazivaju bojazan pa do straha i opčinjenosti strahom je mali korak .
Nisu li svi današnji strahovi upravo rezultat svega, što ne znamo umom predočiti ?

grančica od ruzmarina

subota, 11.12.2021.




dodje mi tako iz čista mira

bacit ove bukuniće pameti sa strane da me ne opominju

i onda te ( da ne čuješ ) tiho pitam

je li ti viruješ u izmišljene monade

koje mi padaju na pamet kad ih, kako sam rekla,

malo bacin dalje od sebe

ma nije da bi te samo kokolavala

ja bi se smijala s tebom najradje

jer mi smij fali

i nemam ga dugo

i stavila bi grančicu ruzmarina

medju prsa, otvorila one zakopčane botune

i z gušton bit ti dala mirisat propjo sve :

i kožu i ružmarin ....pa šta ?

baš bi te tako mogla volit

ma i suzu pustit

samo da ne pitan kako si

u dižbjegom vrimenu

di nas ------nema


prstenovana poezija

ponedjeljak, 06.12.2021.

čitam te ...........................

tu i tamo, najviše sama sa sobom
i tiho ponavljam u sebi -ne razumijem-, a htjela bih
prodrijeti
onako, kako ti prodireš u mene
pa te, riječ po riječ dražim, gulim s tebe hrapavu svagdašnjicu
ogoljavam te samo za se , gladim dlanovima kožu već ogoljenu
a opet, sa svakom pjesmom novu

i u hrapavoj stvarnosti ti djeluješ mekano, softly, my dear
kao da si pisao meni krijući sebe u grubosti
neizbrušenog sjaja

........al' prevario si se pjesniče
pjesma je tvoja čitanjem sve tanja
al' i dalje blista
k'o karneol prstena sjaja


........neki snovi davni

nedjelja, 05.12.2021.





..........malo retro za dobra, stara vremena........




onima, koji se sjećaju subotnjih plesnjaka

luki2
@Annaboni: "Vido me, kelnera šilje, on časti, šta pijem? O, jedva sam uspeo da se malo smirim. Dobro, reko, tu sam te čeko! Fala, ali od Tebe bato ni aspirin."
da s ne zaboravi

Prosvjetna gerila

subota, 04.12.2021.


Zašto pišem protiv Bernarde Jug ?




Zato, što je unakazila svojim ponašanjem u javnosti svoj poziv a i svih nas koji radimo u obrazovanju a nismo na listi njene zabranjene stranice "Registar izdajica " jer, na toj listi se nalaze imena onih značajnih u društvu - od Plenkovića na niže koji plediraju, da je cijepljenje u doba covida ili u vremenu nedužnog umiranja jednostavno nužnost da bi se očuvali kao narod koji se, i prije covida, počeo osipati iz drugih razloga.

Ovo njeno činjenje je vrlo kontraproduktivno obzirom na profesiju koju je izabrala , jer, bila ili ne vjernica ona je profesionalno vezana za govorenje istine i priznavanje znanosti i nesputavanje učenika u prihvaćanju znanosti bez obzira na vjerska uvjerenja koja su, u krajnjem slučaju nesputana i slobodna i u nastavi vjeronauka i u svom domu.
Bernarda Jug sve pristaše cijepljenja smatra izdajicama kojima treba suditi i po Božjem i po Prirodnom zakonu.
Pitam se, što bi ona učinila meni koja zagovaram cijepljene u ime ljubavi i života, kako je rekao Papa Franjo ?
Ne vjerujem, da je njena vjera jača i bolje od Papine ili sam ja lošija zbog toga u svom poslu od nje ?
Jer, prihvaćam znanost medicine
Jer se ne odričem ni sebe, ni svoje obitelji koju cijepljenjem želim zaštiti .
Ni svojih prijatelja i suradnika do kojih mi je beskrajno stalo.

Bernarda Jug i nakon gašenja ( hakiranja ) njene bestidne stranice za kažnjavanje - nije kažnjena sa strane Ministarstva , jer, po mišljenje relevantnih, ona dobro predaje engleski jezik .
Vrlo je važno biti dobar nastavnik u maloj osnovnoj školi,ali jednako važno je ne trovati javnost a ni djecu s kojima radi.

Frančišković i Kovačević su "rušili " vlast onim prosvjedom u Zagrebu i oni su pritvoreni. a
Bernarda Jug ruši dignitet nauke i struke prosvjetara i nastavlja mirno raditi u nastavi : hoće li ponovo niknuti neka nova stranica za upis " izdajica" ovog naroda znat će se uskoro

mali poetski dijalog

petak, 03.12.2021.



S.A.Ewin

Moja si mrtva zvijezda, koja me čeka
I kojoj nikad neću vidjeti lice.
Dok tražim tvoje usne, ti budeš rijeka
I na me šalješ beluge-ubojic

Pitaš me: tko sam? Ja ću ti šapnut ime.
Ti me poljubi. I ljubeć utopi me.

******************************************
...i odgovor moj

...samo ću ti kratko reći Svene
ja riba nisam , ne plivam u mulju
i nije me briga gdje ribe zakapaju
neku uginulu, svoju

ni mrtva zvijezda ti nisam
već sjajna i bistra na nebu tvome
poljubiš li me slovima ovako
podarit ćeš mi malo sjaja
sličnog svome


mali i svoji

četvrtak, 02.12.2021.




BAKA JE ŽENA KOJA NEMA SVOJU DJECU,

DJEDA JE TAKOĐE BAKA, SAMO ČOVJEK
...

jedna od niza fenomenalnih dječjih misli koje su iskrene, upečatljive i bez "utega" zato nas i oduševljavaju.

Evo nekoliko rečenica kojima se možete nasmiješiti, i razbiti ovu sjetnu i hladnu večer

– Stanovnici Sardinije zovu se Sardine

- Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!

– Mama, da li je tebi žao što si debela?

– Poluotok je otok koji još nije do kraja napravljen

– Baka je debela zato što je puna ljubavi

– Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju



crvenim gležnjačama ..hrabro dalje




ovo sada je već danas
samo sam ja od jučer ista, na istom mjestu i ono što je danas
počet će budjenjem...ne može ionako prije
a sutra, poslije ovoga sada koje spada već u danas
sutra će biti petak

kažu, kišit će i bit će burno
pa prekosutra, ili treći dan poslije jučer
otići treba do Spara i kupiti norveški bakalar
ne zato što je skuplji pa bolji
( kupi skupo ako ne znaš što je dobro )
nego, da ne prevrćem u duguljastoj plastičnoj kadici tri puna dana
k'o moja mater isušeni, skvrčeni bakalar i mijenjam mu vodu dva puta dnevno
toliko moje muke ne zaslužuje

a kad Nedjelja hladna i kišna dodje
promijeniti ću posteljinu , natrpati u veš-mašinu
gledati Stankovića Nedjeljom U2
dignit noge na stolić , buljiti u Brač , zapalit cigaretu na tarci neka je hladno
jer, ne miritam da mi se prigovara o raku pluća i koroni kad se zna
da korona manje napada pušače i one koji imaju mačke u stanu.

Peti dan će biti Ponedjeljak
i ja ću hrabro zakoračiti svojim crvenim gležnjačama
u.......novi......dan



jučer, u Splitu

srijeda, 01.12.2021.

Ovo ubojstvo jučer, u Splitskom LIDLU u 15 sati dogodilo se točno 5 dana poslije Medjunarodnog dana borbe protiv nasilja i upravo taj mali razmak je potaknuo mnoge da učestvuju u raspravama i na tv-u i na društvenim mrežama pa se shodno tome oglasila i Splitska predsjednica "Katarine Zrinjske " koja žali, što sigurnih kuća nema više !!!

Što će sigurne kuće i njihova brojčana nadmoć pomoći u poremećenom odnosu partnera koji ionako živjeli su odvojeno , nevjenčani, majka s djetetom kod svojih roditelja, a Socijalna skrb ih nema u evidenciji ?

Sve sudbine uključene u ovaj slučaj su prestrašne : majka je mrtva, otac oblježen uz zločin nad svojim bratom, luzer u svakom pogledu , a dijete--obiteljski zaštićeno ali ostaje duboko ranjeno sudbinom svojih roditelja.

Blizu sam LIDL-a i u hladnom, burnom danu zujanje Hitne i policijskih automobila činilo se preglasnim, ali ni na kraj pameti , da je ubojstvo u pitanju



a da se ubojstvo i ispolitiziralo dokaz su nebulozne izjave pojedinih dama , sabornica " da žene treba odgojem i obrazovanjem osnažiti ".....Osnažiti ovu prodavačicu, na primjer, koja sama odgaja dijete, u radnom je odnosu i ne čini nikome nikakvu štetu svojim postojanjem ?

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.