Bojim se velikih riječi koje nas
čine nesretnim ,
kaže Joyce
zapravo, bojimo se svačega iz sadašnjosti
što nas učini sumnjičavim, nesigurnim pa i nesretnim
a živimo u očekivanju nečeg velikog jer prizemno ostavlja
dojam nigdje, hladnoću i bezimenost sebe
prepuni smo praznina i kroz njih dišemo jer to očekuju
svi koji znaju da je disanje moranje, a velike riječi tek samo želja
pa što onda , pitam na kraju Joysa : i Ulliks je imao samo
jednu veliku želju, otrpio je prepoznavanje sreće
i shvatio njenu kratkotrajnost
i vratio se, kao da nikad nije došao

pa nek' nam se dogode velike riječi
neka progovori ljubav kad i ako se desi
pa kad i ako nestane, velike , naše, izrečene ili' promišljene samo
ostavit će tek mali trag nesreće kada i ako sve prodje

život je to, Joyce...život u prolaznosti svega