svijet je velika vaga na kojoj
s jedne strane vagamo dobro
s druge ono loše :
mirimo se s tim, da ne postoji ni
apsolutno dobro
ni apsolutno loše
dobro i zlo u kojem živimo izmjenjuju svoja mjesta
nikada vječni ni ukorijenjeni, ali do kraja postojani i učvršćeni.

Dobro i zlo mijenjaju svoja mjesta : jedno dobro može lako
prijeći u zlo i obratno...A mi smo ljudi u sredini svega.
Po Dostojevskom, postojanje dobra i zla je je "stanje stvari takve kakve jesu"
Uvučeni u takav kovitlac , svatko od nas balansira svojim mogućnostima
održava svoju ravnotežu, stavlja osobni moral na pladanj dana i trenutka
pred tudjim očima očekujući ili pohvalu ili pokudu.

Uvijek je izbor samo naš, ravnotežu stvaramo sami
održavanje morala kad zlo vreba je je Sizifovski teško
a opet naš odabir
Na kraju čini mi se, da je ravnoteža vrlo bitna, toliko
da sama po sebi postaje naša vrlina