jednog dana kad budem dovoljno stara
stavit ću ljubičasti šešir široka oboda
crne lenonice i gledat ću svijet roza boje

znam već sada da će to biti očajno
ali, kad budem dovoljno stara ionako će biti sve očajno
al' zato ću biti slobodna i oslobodjena pitanja o svemu
podsmijeha i poruga neće biti
('ko se to još ruga starosti )....treba je dočekati

a imam silnu želju u papučama filcanim po kiši
( starost nas vraća dječjim navikama )
kad dovoljno ostarim i ogladnim
sjest' ću na rub nekog pločnika
i mirno pojesti sendvič onako ljudski, uz zamišljeni stol
i bit ću tako zamamno lijepa s ljubičastim šeširom
nek' ljudi misle što god misle
ionako nitko neće u žurbi stati
a bogme - neće ni znati
da je ovo ono što ja imam, oni ne
sloboda......divna sloboda darovana starošću
lišena odgovornosti prema svima osim prema sebi
za koju se trebaš pripremati cijeli život

hodajući pristojno odjeven,odgajati pristojnu djecu
kuhati po želji , imati prijatelje na finim ručkovima
prsten na lijevoj ruci kao zavjet i verigu neslobode.....
O, divne li starosti kad možeš sve i nikome ništa
samo...
samo treba početi na vrijeme vježbati sebe slobodnu
da oni koji me znaju ne budu baš
previše iznenadjeni tom divnom promjenom
iz sebe ovakve
u sebe oslobodjenu