intermezzo

ponedjeljak , 10.08.2020.



šaka srebra od miseca pluta morem
bonaca i noć
i sve se fermalno okolo mene
njanci vala nema da bi se išta zeru čulo
osim
ure koja breca sa starog kampanela
mir je za svit koji spi
ma u meni tinja sve čega nima
i uspomene i riči uludo izgovorene
( ma šta mi to triba da me boli u prsima )
u mirnoj noći u kojoj vonja more podno moje ponistre
i prizrile mušmule koje niko ne bere
pa tako bez sna stojin
pišem nikome i sebi
da je eto vrime tako
da tebe i sve od prije
samo u verse spremin
ka bokun
stare istine....

...................neću noćas gledat u nebo
ni tražit zvizde padalice
jer, vrime je sve fermalo
a puste želje negdi duboko sakrilo
ma, intanto, i boje je tako
jer
čemu se nadat dok zvizde padaju
a sve nade u škatulu stavljaju?



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.