iza vremena

izronila sam iz tempere i čistog platna
da bi me
i rukom i srcm pretvorio u sliku one voljene
da ne govorim o prekrivenoj slici nedostupnoj tudjim očima
jer, reče, bila sam tvoja : ne izložbeni primjerak svačijem oku i prosudbi dostupan
ponekad bi samoćom ovladan pomakao platno
ne bi li uočio je li stajanje u vremenu narušilo sklad boja
je li mi kosa još uvijek po lijevom ramenu rasuta...
...............godinma poslije, popucalo je platno , pore su presjekle nijanse ramena i grudi a ni kosa više nije bila živa....
a ja, živi model od nekada na slikarskom štafelaju
ostala sam samo uspomena
zgužvanog i popucalog papira