parafraziram jednu misao.......

ako imaš srce puno šutnje

nisi isti s onim , koji ima srce puno samoće


.......promatraču je vrlo teško prepoznati šutnju ili samoću

pa se ponašati šutnjom kod šutnje ako je šutnja želja i potreba

ili

samoću raspršiti riječima, uljepšati osmijehom,podariti srećom

počela sam razmišljati o sebi koja sam od onih pričljivih kad moram
slušati nekoga pa do ove sebe, koja u zadnje vrijeme uhvati se u šutnji
bez razloga i objašnjenja
istina je, da mi pravog veselja nema ili barem ima sve manje ali to pripisujem stjecaju okolnosti koje su izvan razumske moći a s kojima se ne mirim. A moram, ili bolje rečeno, trebala bih.
Kažu, ako ne možeš utjecati na nešto, onda se pomiri s tim.....U tom "mirenju s tim" postustajem i teško mi je, priznajem.


Rijetko pišem o sebi, a evo, danas jesam