moj osobni OIB

svjesna sam, da sam više od jedan
mislim, da ni dva nije dovoljno a više je od jedan
deset nikako nije.........previše bi bilo podijele
i usitnjena tako na dijelove izgubila bih jedan dio
možda ne sasvim izgubila, ali zanemarila bi mu značaj
a to se ne smije
okrnjena cjelina ma kojeg broja je ipak gubitak nečega
cjelina kojoj nedostaje komadić - cjelina nije
a meni je silno stalo
kad sjedneš ispred mene da me vidiš cijelu
u komadu
sa svim dodatcima zaokruženenih rubova bez pukotina
ako mi dodirneš lijevi zglob ruke
okrenut ću sat naopako : jer, ne vidim li vrijeme
mislit ću da stoji - zbog nas
dodirneš li mi lijevo koljeno
približit ću ti i drugo - jer tek dva obla koljena
čine bajku odvajanja
sklopim li pri tome oba oka stvorit ću našu tamu
prepoznavanja
.....i zato ne brojim brojeve svoje
imam ih sigurno više od dva, manje od deset
ili sam samo jedno cijelo
koje misli i osjeća
kao pravo, žensko tijelo