Dolazi li kraj Darwinovoj teoriji evolucije....
30.03.2010., utorak
nakon kratke stanke
|
nisam već neko vrijeme ništa pisao, a zapravo nisam od puste buke u glavi ni mogao... imao sam neko kratko vrijeme malo usklađivanja s proljetnim solsticijem... ukratko promjene tjelesne su malo se uzburkale a i posao koji sam započeo početkom godine kako je prilazio kraju tako je oduzimao sve više vremena tako da eto... jedna klapa je zgotovljena... sad će biti lagana stanka do iza uskrsa te krećem na novi projekt... isto preuređivanje ali ovaj put druga kuća drugi prostor... tako da eto nikad kraja... iskreno nije mi teško i ne opterećuje me... čak dapače odgovara mi imam ispunjen dan i vrijeme s kojim inače ne bi znao kako ga ispuniti ili bi postao totalni pijanac ili drogaš... ha ha... šala mala... mislim da je to malo teže izvesti... zadnje vrijeme sam nekako u zdravom životu i misli mi se sređuju, osječaji nisu uzburkani.. .. i nekakao sam uglavnom izbalansiran iako nedaće i kušnje i dalje postoje ... ali puno se bolje nosim za svim tim ajmo ih nazvati zadacima.... ovaj post neću nastojati dokazivati kraj evolucije ili skok iz primordijalnog u duhovnog homo sapiensa ili homo spiritusa... čisto mi je želja izbaciti par misli i iskoristiti vrijeme koje zbog orkanskog juga ne mogu drugačije iskoristiti... eto tako.... poanta usporavanja.... zadnjih desetak godina svijesno prije toga nesvjesnim ili intuitivnim vođenjem nastojao sam sebe usporiti, inače od rođenja prehiperaktivan nikad u miru pa i misaono isto tako nikad dočekati nikad zadovoljan u potpunosti sa trenutnom situacijom pa onda ta sveopća pomahnitalost pogotovo od kraja rata... sve je to nekako utjecalo da se na neki način povučem u sebe i prema sebi te odredim svoj vlastiti prirodni ritam koji nije nametnut nikakvom satnicom na poslu, određenim obvezama koje "moram" obaviti u zadanom roku... pa do onih razmišljanja moram imati, moraju mi se želje ispuniti i najgora od svih moram posjedovati i dokazivati se u materijalističko egoističkom stilu kao nakinđurena švraka sa sjanin predmetima..... preobrazba iz ego dostatnog bića u tog nekog šireg ili dubljeg čovjeka odnosno osobe uzelo je vremena, no poanta ovog kratkog osvrta je da se ipak isplatilo proživjeti sve mrakove i padove na putu koji su duboko negirali moje iskonsko bistvo.... sad pa skoro mogu reći da sam u potpunosti zadovoljan... hm... to je možda preteška izjava možda je priličnije konstatirati da su periodi sigurnosti i ispravnih postupaka kudikamo brojniji nego oni u MAYI.... i to smatram da je moj najveći uspjeh.... neovisno o visokom stupnju obrazovanja, materijalnim odnosno djedovini koja mi omogaćava (a koja je očuvana i sigurna- kao još jedan uspjeh) da preživljavam ovaj ludi nalet poskupljenja i pada standarda, te koji mi omogućava da prijašnji napori u zadržavanju svega toga sad mogu raspolagati svojim vlastitim vremenom, razvojem, življenjem.... u velikoj mjeri sam neovisan, samostalan i sve sigurniji ili stabilniji u promišljanju sljedečih koraka i življenja.... nakon dosta vremena osječam da ću ponovo živjeti punim plučima, mogu osjetiti da taj trenutak dolazi, veselim se nekim otprilike određenim planovima koje ću nastojati ostvariti kako bi povećao vlastitu sreću ma zapravo bolje reći osjećaj mira..... taj tako dragocjeni i navažniji osjećaj osjećaj MIRA......!!! MALI nedostatak u cijeloj priči je definitivno životna partnerica, osoba koja može razumjeti sva ta iskustva stečena kroz život, obitelj, kućenje.... taj dio priče je još uvijek negdje u debeloj VASIONI... i ona malo koči taj poptuni osječaj ispunjenja... ali eto s druge strane nikad ne možeš biti siguran u kojem pravcu je potrebno ići da bi postigao potpuni potencijal... možda baš samački život treba dati sve odgovore zbog kojih i jesam ovdje.... neka vrijeme odradi pa možda i iznenadi..... domorodac |
