Dolazi li kraj Darwinovoj teoriji evolucije....
29.01.2010., petak
Maske - u suštini ljudi su dobri
|
nakon jučerašnjeg posta kao nekakvog uvoda u daljnju razradu teme, oli prijenosa iskustva nastavljam s predodžbom o dobru i zlu.... percipiranje dobra i zla jedno je od tema koje zaokupljaju svijet kroz razne oblike...posao, obrazovni sustav, prijateljstva, ljubavni odnosi, film, glazba, književnost... uglavnom moja predođba bi bila sljedeća: dobro - izraženo i svijesno stanje ljubavi zlo - neukost, neznanje i neosviještenost iskonske osobnosti (devijacija) prilikom dolaska na svijet sve osobnosti su više ili manje prožete dobrom, tijekom razvoja neke ostaju usidrene (vezane ) za iskonsko dobro i ljubav, dok na žalost što je i evidentno većina ipak pada u okove krivog odgoja i zanemaruju iskonsku osobnost te padaju pod utjecaj nižih astrala, nižih osjećaja, te u suštini postaju zli.... tijekom vlastitog odrastanja imao sam velike probleme u vidu neshvaćanja svijeta oko sebe jer sam sve ljude percipirao kao dobre, na nekim višim energetskim, svijesnim razinama oni to u biti i jesu, moja percepcija se uvijek kretala u smjeru dobroga, i vido sam ga , međutim kasnije bi ispalo da je moja percepcija bila kriva i ti isti ljudi su me nesvjesno ili svijesno učestalo povrijeđivali... što je meni stvaralo totalni kaos u glavi i osjećajima, nisam nikako mogao shvatiti da od tog dobra kojeg vidim i osjećam može doći do tolike suprotnosti u vidu, nazovimo ga zla (kao stanje neznanja)..., uporno sam na sve više zla i negativnosti oko sebe davao sve više i više dobre i pozitivne energije vjerujuči da će na taj način doći do buđenja neke svijetlosti u vidu saznanja ili preokreta unutar samih osobnosti s kojima sam bio u okruženju... kako sam stario tako je i krug osoba bio sve veći i moja se energija počela toliko iscrpljivati s nikakvim vidljivim pomacima ili rezultatima, te sam na kraju doveo sebe do bezizlazne situacije kad sam doslovno došao do one krajnje točke iscrpljenosti da je čak i moj vlastiti život u bio u pitanju... nesvjesan svojeg neznanja povukao sam se liječiti samog sebe i taj proces i dan danas traje s razlikom što se energija kudikamo ipak povratila i svakodnevno raste i osnažuje me... Maske kao arhetipovi određenih psiholoških oblika fizičkih osobnosti, odnosno karakteristike Ega kao fizičke dualnosti odnosno umjetno stvorene osobnosti sa zadanim oblicima ponašanja utvrđenim i razvijenim upravo materijalistički orijentiranim društvom u kojem živimo (mislim globalno), stvaraju konstrukciju zla, individualno i grupno... potencijal dobroga / ljubavi koji svi nosimo u sebi ostaje duboko zakopan unutar tog nesvjesnog polja koje je zapravo zabranjeno gledajući društvena pravila... zašto je to tako, postoji li teorija zavjere i radi kojih razloga ... sad ne bi ulazio u tu temu.... kao zaključna razmišljanja i nekakva opća poanta; iskustvo me i rad na osviještavanju vlastite svjesnosti dovelo do spoznaje da su ljudi u suštini zli (neznalice), što znači da sam napravio zaokret od 180 stupnjeva, pri svakom kontaktu ili razgovoru, odnosu uviđam obje dualnosti ... onu dobru stranu odnosno neizraženu ljubav (kao opću energiju te sam potencijal osobe) i masku koja je formirana unutar umjetne osobnosti... na neki način se još uvijek učim skidanju maski, prva i osnovna percepcija mi je uvijek vidljiv potencijal i od toga ne mogu pobjeći, prije bi se znao odmah vezati za taj potencijal negirajući postojanje maske, međutim sad pustim da se osoba sama dovede do svoje maske... neznam kako bi to objasnio... možda je najlakše PACIJENCA.... strpljenje.... pustim i promatram, naravno ne upečatljivo, ali kroz razgovor se osoba dovede da sloj po sloj pokazuje svoje nakane namjere, osobne vrijednosti dok se u određenom trenutku ne izrazi cijela... u samom tom procesu prepoznavanja tuđih maski, možda malo sebično, ali nastojim vidjeti samog sebe, jer se kroz njihovu prizmu ja bolje upoznajem, odnosno uviđam prepreke koje još stoje na mom vlastitom razvojnom putu....ukratko nastojim učiti iz tih iskustava, ne vezujući se, nastojeći što manje suditi i ostati indiferentan prema sugovorniku vježbajući vlastiti duh odnosno iskonsku osobnost..... nekakva metafora bi bila u odnosu zemlje - gnjojiva - i posađene biljke, zemlja je plodna (u mitološkom smislu MAJKA), ona hrani i dopušta biljki da se razvije do svoje kulminacije kad urodi plodom, međutim kako bi se taj proces ponavljao potrebna je hrana i samoj zemlji kako bi obnovila svoj potencijal hranidbenog procesa, znači na scenu stupa govno/gnjojivo/otpad (kojeg zemlja transormira u energiju potrebnu za daljnji razvojni proces.... tako vidim i taj odnos maski i iskonske osobnosti, iskonska osobnost je uvijek tu (kao nepresušni izvor energije), maska je gnjojivo/govno/otpad, koji mi omogućava da uvidim vlastite nedostatke i koristim ga kao hranu / smjer vlastitog razvoja i pobiljšanja vlastite svjesnosti, odnosno jačanju iskonske osobnosti..... domorodac |
