Dolazi li kraj Darwinovoj teoriji evolucije....
01.11.2010., ponedjeljak
puno misli slabo teksta
|
evo već nekoliko dana pokušavam napisati neku suvislu ili barem spontanu misao na blog ali imam toliko info u glavi da mi se jednostavno isprepliću i ne kristaliziraju se u tekstualnoj formi. trenutno je to sve skupa nakupina dojmova koji idu iz jedne sfere u drugu iako u mojoj osjetilnoj domeni imaju koncept i strukturu jednostavno ne izlaze u formi teksta ili uobličenog mišljenja... to su ti trenuci ili momenti koji sami po sebi imaju svoj period i jednostavno ih treba prihvatiti i dopustiti im da se akumurijau i sami sebe poslože u neku strukturu koja može biti izrečena ili napisana a da ima smisla. promatranje svijeta i ne sudjelovanje u masovnom konceptu distorzije misli mi trenutno odgovara, sva ta užurbanost i nesmislenost materijalizma i ove needucirane i svijesno neosjetljive populacije kako svijetske s posebnim naglaskom balkanske... uf jednostavno ne gutam više te nisko frekventne populativne metode života da je bolje živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima i nastojati održati vlastitu glavu iznad svih tih sranja... a i samo plivanje iznad govana je u neku ruku u trenucima teško ali opet podnošljivo jer je zrak ipak puno čišći... učenje hodanja po vodi ili čak i levitacije iznad nakupine govana koja plivaju i koji su uzurpirali cijeli javni prostor zbilja stvara dojam da je potrebno više nego ikad znati levitirati odnosno postati jogi koji svoju čistinu uma i osjećaja ostavlja samo za uži krug i za svoju intimu... koja je moram priznati postala pravo blago za dušu i poglavito za tijelo... individualni svemir, paralelni svijet i sve moguće kvantne teorije dokazuju da je nemoguće se odvojiti od kolektivne svijesti ali je moguće balansirati i ne prepustiti se utjecajima kritične mase koja je trenutno na nesuptilnoj razini i uništava samu sebe... nekidan sam se tek upoznao sa teorijom ENTROPIJE, odnosno zakon koji ukazuje na je priroda u tendenciji ići iz REDA U NERED, jako zanimljiva teorija koja je usko vezana i za drugi zakon termodinamiche koji upućuje na ovaj zakon... gledajući na svijet ovim očima da je nered pravo stanje stvari te da je kaos u osnovi uvijek sljedeća faza razvoja ili evolucije prirode čini svijet puno razumljivijim i čak prihvatljivijim.... s filizofskog stajališta dakako jer u praksi i radu taj zakon entropije čini kudikamoi stvari teže i zbrkanije ali opet ponavljam daje nekakvu utjehu u saznanju da će uglavnom sve krenuti nizbrdo hm... možda ne baš u tom smjeru ali bar Marfijev zakon može ponuditi obrazložejne da ukoliko stvari mogu krenuti na gore da će sigurno krenuti na gore ... što bi u praksi značilo,..... nastojati primjeniti sve radnje da se marfijev zakon ne dogodi..... !!!he he he.... rezimirajući ovu malo zbrkanu navalu misli koja će izgleda ipak ugledati svijetlo dana, priča ili stara uzrečica BIT ĆE BOLJE" apasalutno ne drži vodu, znači rezime bi bio UGLAVNOM ĆE BITI GORE nego što trenutno je, sposobnost prilagodbe na nove i svake sljedeće uvijete isključivo ovise o nama samima, o našoj percepciji, prihvaćanju i adaptaciji na sljedeće uvijete oko nas... paralelni svijet, hm čak i u materijalno obliku imamo sposobnost živjeti vlastiti život na svoj način i ne gutati masovnu percepciju i osnovni i prvi zakon da je čovjek bog i da je odjeljen od prirode.... malo priče za razmišljanje ...... za sad toliko.... u nadi da ću na ovaj način prisilnim pisanjem ili opuštanjem mentalno-emotivnog- perceptivnog vlastitog sustava otvoriti još neke uvide i složiti ih na "papir" dobro dobro u tekst.... dosta metafora i priča... stop ili The End |
26.06.2010., subota
he malo mira, donekle
|
he he he.... evo nisam opet neko vrime ništa pisao i danas nešto bauljam po netu i odem do svog bloga misleći da se ništa nije komentiralo jer ionako par miseci ništa ne napisah a o pametnosti istog da i ne govorim... jad ti eto vraga opet xiba.... ljepo me zapapri i osječam nekako ljuta ispoda svega tog komentara... i još plus eto i njena prija psiholog koja je ka nezadovoljna životom i na neku foru eto i ja upadoh u tu skupinu USRANIH I NEZADOVOLJNIH ŽIVOTOM.... hm... blog i je tu da bi čak i pizdaka kako to xiba ljepo reče.. iako u nekim momentima dođe trenutak inspiracije pa mi se zaleti i koja suvisla neopterećena priča ili misao.... ali tako je i to mnogo ljudi mnogo čudi i toliko mnogo komentara, zanimljivo mi je da je prije nekoliko miseci ta ista xiba trebala biti ili možda i je srodna duša, koju možda i upoznam jednog dana ali ono zanimljivo je da sam u par miseci od te srodne duše doša do statusa ustrašenog pizdaropisca, te koliko pohvatah i nekakav kvazi psiholog koji je nezadovoljan životom... hm ako smo srodne duše onda ni tebi xibica nije lako... ha ha... evo malo neobično sarkastičnog humora kako na moj tako i na tvoj račun.... drago mi je da si se isto javila.... zadnjih sedam miseci nisam diza glavu od posla ka što sam već spominjao i nekako mi je ta priča odgovarala, jer sam u (iako to mrzim govoriti i biti u takvom stanju) stanju čekanja nekakvog čišćenja i promjene profesionalne karijere. što se svih radova doma tiče sve sam pozavršava ostala mi je još jedna sitnica oko neke sobe i piture ali otežem i sam sebi nabijam nervozu u neku ruku jer nije zgotovljeno, ali kako nemam još rezervacija i neke su otpale zbog opravdanih razloga odugovlačim... i tako iz dana u dan.... poanta sve ove škrabotine je u tome da sam sad nekako u fazi navikavanja na mirnije življenje... i nekako se ne mogu naviknuti na to,imam osjećaj da sam se opako navuka na taj rad... koji je u većini momenata bio kreativan i odgovaralo mi je... sad mi najedanput dolazi neka faza praznine.... ili bolje rečeno praznog hoda.... jer je isto tako sezona krenula i imam još obaveza vezano za goste i sve to skupa ali to su sitni poslići i ne ispunjavaju cijeli dan..... a u isto vrijeme me većvežu za doma i ne mogu na par dana odmagliti u neku promjenu... rado bi se maka i promjenia sredinu bar na par dana neki vikend ili tako nešto... čisto radi promjene okoline i društva.... nekako sam predugo (bar mi se čini) osta na jednom mistu... što se tiče ovih darwinovih teorije evolucije i nekih mojih razmišljanja vezano za budući razvoj i promjene, nemam još inspiracije.....kao nekog koji je ipak napisa nekakav rad vezan za neka društvena pitanja imam osjećaj da sam još u misaonoj blokadi.....misli se roje i ne prestajem na neki način tražiti neke smjernice odnosno odgovore ili bi bilo bolje reči postavljati pitanja... ali sve je to još uvijek u povojima..... još uvijek je to jedna velika nakupina mnogo misli koje su nepovezane i zapravo još uvijek u misaonoj neodređenosti... moglo bi se reći da još radim naiskopima temelja na kojima će se nadam se početi slagati cigle misaone konstrukcije.... do tad vjerojatno ću još pizdarati (xiba) s vremena na vrijeme... do daljnjeg domorodac |
30.03.2010., utorak
nakon kratke stanke
|
nisam već neko vrijeme ništa pisao, a zapravo nisam od puste buke u glavi ni mogao... imao sam neko kratko vrijeme malo usklađivanja s proljetnim solsticijem... ukratko promjene tjelesne su malo se uzburkale a i posao koji sam započeo početkom godine kako je prilazio kraju tako je oduzimao sve više vremena tako da eto... jedna klapa je zgotovljena... sad će biti lagana stanka do iza uskrsa te krećem na novi projekt... isto preuređivanje ali ovaj put druga kuća drugi prostor... tako da eto nikad kraja... iskreno nije mi teško i ne opterećuje me... čak dapače odgovara mi imam ispunjen dan i vrijeme s kojim inače ne bi znao kako ga ispuniti ili bi postao totalni pijanac ili drogaš... ha ha... šala mala... mislim da je to malo teže izvesti... zadnje vrijeme sam nekako u zdravom životu i misli mi se sređuju, osječaji nisu uzburkani.. .. i nekakao sam uglavnom izbalansiran iako nedaće i kušnje i dalje postoje ... ali puno se bolje nosim za svim tim ajmo ih nazvati zadacima.... ovaj post neću nastojati dokazivati kraj evolucije ili skok iz primordijalnog u duhovnog homo sapiensa ili homo spiritusa... čisto mi je želja izbaciti par misli i iskoristiti vrijeme koje zbog orkanskog juga ne mogu drugačije iskoristiti... eto tako.... poanta usporavanja.... zadnjih desetak godina svijesno prije toga nesvjesnim ili intuitivnim vođenjem nastojao sam sebe usporiti, inače od rođenja prehiperaktivan nikad u miru pa i misaono isto tako nikad dočekati nikad zadovoljan u potpunosti sa trenutnom situacijom pa onda ta sveopća pomahnitalost pogotovo od kraja rata... sve je to nekako utjecalo da se na neki način povučem u sebe i prema sebi te odredim svoj vlastiti prirodni ritam koji nije nametnut nikakvom satnicom na poslu, određenim obvezama koje "moram" obaviti u zadanom roku... pa do onih razmišljanja moram imati, moraju mi se želje ispuniti i najgora od svih moram posjedovati i dokazivati se u materijalističko egoističkom stilu kao nakinđurena švraka sa sjanin predmetima..... preobrazba iz ego dostatnog bića u tog nekog šireg ili dubljeg čovjeka odnosno osobe uzelo je vremena, no poanta ovog kratkog osvrta je da se ipak isplatilo proživjeti sve mrakove i padove na putu koji su duboko negirali moje iskonsko bistvo.... sad pa skoro mogu reći da sam u potpunosti zadovoljan... hm... to je možda preteška izjava možda je priličnije konstatirati da su periodi sigurnosti i ispravnih postupaka kudikamo brojniji nego oni u MAYI.... i to smatram da je moj najveći uspjeh.... neovisno o visokom stupnju obrazovanja, materijalnim odnosno djedovini koja mi omogaćava (a koja je očuvana i sigurna- kao još jedan uspjeh) da preživljavam ovaj ludi nalet poskupljenja i pada standarda, te koji mi omogućava da prijašnji napori u zadržavanju svega toga sad mogu raspolagati svojim vlastitim vremenom, razvojem, življenjem.... u velikoj mjeri sam neovisan, samostalan i sve sigurniji ili stabilniji u promišljanju sljedečih koraka i življenja.... nakon dosta vremena osječam da ću ponovo živjeti punim plučima, mogu osjetiti da taj trenutak dolazi, veselim se nekim otprilike određenim planovima koje ću nastojati ostvariti kako bi povećao vlastitu sreću ma zapravo bolje reći osjećaj mira..... taj tako dragocjeni i navažniji osjećaj osjećaj MIRA......!!! MALI nedostatak u cijeloj priči je definitivno životna partnerica, osoba koja može razumjeti sva ta iskustva stečena kroz život, obitelj, kućenje.... taj dio priče je još uvijek negdje u debeloj VASIONI... i ona malo koči taj poptuni osječaj ispunjenja... ali eto s druge strane nikad ne možeš biti siguran u kojem pravcu je potrebno ići da bi postigao potpuni potencijal... možda baš samački život treba dati sve odgovore zbog kojih i jesam ovdje.... neka vrijeme odradi pa možda i iznenadi..... domorodac |
26.02.2010., petak
malo osobne ispravke i pense
|
he he he... ova riječ pensa pensavanje, pensanje i svi osli izričaji na temu pense su mi zakon... nekako mi zvuče dalmatinski i moram priznati koliko god je dalmacija kao regija zaostala po mnogim pitanjima tako i duhovnim, moglo bi se reći u kamenom dobu i što me to žalosti, ali samo podneblje je predivno... uživam i sretan sam što sam rođen i živim upravo u dalmaciji... volim i neke običaje vezane za život ovdje i sve to skupa... a to što je nekakva kočnica uletila i uliće svakih 40-tak godina i zdražava um većine u nekim materijalnim krajnostima koji graniče sa zlom i neukošću a to valjda mora tako biti..... to isto tako ne mora biti kočnica i samog mog razvoja.... zapravo sam htio sam sebe malo ispraviti u zadnjoj pensi ili postu... rekao sam odnosno u tom trenutku dok sam pisao tekst zapravo sam izjavio ... "da ću tvrdo ostati na zemlji....." što zapravo ne može biti i nije istina... vidilo se kasnije kroz tekst da se itekako nisam zadržao na zemlji misaono i da je to zapravo više nemoguće... neznam kakva bolest fizičke mentalne ili bilo koje naravi bi morala napasti moje biće da bi se ponovno spustio na zemlju i živio običnim ljudskim životom... kao što nastojim tekstualno dočarati svoj duhovno realni svijet u kojem opstajem i živim, duboko sam uvjeren da je moj nekakav životni moto ili cilj doseći tog novog HOMO SPIRITUSA... odnosno u nekim ajmo to nazvati kategorijama ili razinama razvoja zapravo već neko vrijeme doslovno funkcioniram kao taj isti homo spiritus nezamislivo mi je odnosno ne bih želio da završim svoj put na zemlji i da ne odradim bar veliki dio svojih karmičkih i darmičkih zadataka i da moram ponavljati ponovo jedne te site lekcije kroz sljedeće reinkarnacije ili živote... odnosno želja mi je da odradim što više negativnosti koje me sputavaju u mom vlastitom razvoju... kamo točno idem i gde je ta destinacija kojoj se teži ili kojoj ja težim na neki svoj imaginativan (današnjoj realnosti) način nije ni bitno... najvažniji je onaj osjećaj punine i ispravnosti koji me sve učestalije prati, kad se kognitivno, mentalno utiša i kad ta ukupna energija i povezanost s univerzumom postane potpunom na način na koji trenutno mogu doseći.... težeći za daljim i mudrijim iskonskijim osjećajem punine... dvojbe postoje ali i one postoje kao nekakve smjernice laganog skretanja s puta, koje sve uspješnije na svoje zadovoljstvo riješavam, a ili bar mislim da je tako... he he... trenutna situacija mi je takva da mi velika društva i velika druženja ne odgovaraju... i pažljivo ih kontroliram, čak ih većinom izbjegavam, kao što sam već napominjao ne želim živjeti asketski potpuno i ne doživljavam taj duhovni svijet kao asketizam ali u nekim periodima vlastitog razvoja uviđam da je potrebno dobro sagraditi odnosno fundamentirati stadije na kojima se trenutno nalazim tako da me masovna kognicija, odnosno masovna misaona struktura ne poljulja i ne otežava mi daljnji razvojni put.... u kontekstu razumjevanja mislim da sam dostigao stupanj ADSL veze i povezanosti s ukupnom univerzalnom energijom... dakako da pucanja veze postoje ali adsl je kudikamo čvršča veza od dial up-a... mislim da oni koji su u tim vodama znaju o čemu govorim... eto toliko za sad..... idem se otušati i s obzirom da je veza konstantna idem u novi dnevni raspored..... što me danas čeka... hm.... bumo vidjeli...... osnovne smjernice su tu ali nikad se nezna gdje intuicija može odvesti.. xiba thx. na komentaru... ali moram priznati da mi je žao što ja tebe ne mogu negdje pratiti i vidjeti ili osjetiti te usklađenosti pararelnih osobnosti... :) |
19.02.2010., petak
čista pensa
|
imam želju pisati ali sam toliko u poslu da sam doslovno preumoran i jedva čekam naveče kad dođem doma leći i odmoriti i naravno zaspem kao beba u devet sati ..... tako da evio već nekoliko dana pisanje nije baš na repertoaru iako mi se želja povećava ali mi trenutak inspiracije izmagli kad dođem kući iz već objašnjenih razloga... preuređujem dvi kuhinje u kući u tzv. apartmanima i uglavnom sve sam radim od struje, vode, keramike, žbuke... bla bla... jednu sam pripremio za stolara za slaganje elemenata i nadao sam se da ovu drugu neću morati preuređivati s elektro/vodo/keramičkim zahvatima ali kad sam poskidao stare elemente ukazali su se neki nedostatci koje nisam vidio dok je kuhinja bila poslagana, tako da eto jopet sve iznova.... možda u jednom manjoj mjeri ali opet sve iznova..... tako da evo i s ovim postom ostajem tvrdo s nogama na zemlji i ne prušam si gušta da se raspišem o nekoj duhovno/realnoj temi koje mi se motaju po glavi, umu. srcu... nema veze doći će i za to vrijeme a i iskreno s ovim poslovima sam uglavnom u tom nekakvom trans meditativnom stanju tako da mi ne nedostaje te spiritualne svakodnevne rutine..... kreativnost je jako veliki triger trans spiritualnog stanja, uglavnom sam kroz život upadao u takva stanja ali ovaj sad posao mi je nekako specifičan.... vrijeme mi brzo prođe, iako se umorim umor nije tešak čak je zapravo sladak i pogotovo kako se stvari pomalo slažu čovjek ima osjećaj zadovoljstva kad ga mišići ili kičma ili vrat malo zategnu... hjtedoh reći da mi nekako kad upadnem u taj kreativni trans vrijeme prođe "brzo" ili bi bilo bolje reći posao mi nekako ide od ruke i ne zavbrinjavam se kad će biti gotov jednostavno samo radim i najedanput dođem do kraja određenog dijela posla i ne mogu sam sebi vjerovati da sam uspio toliko toga napraviti... a često radim dva tri različita posla parcijalno... i sve nekako u hipu i zadovoljstvu dovedem do kraja iako se kratki dani i sve to skupa stignem jako puno toga uraditi.... to je onaj pravi MULTITASKING... toliko popularna inačica anglicizma za sposobnost različitog rada u isto vrijeme... eto jedino što možda malo šteka je pisanje bloga.... ali i to je dobro jer ne treba ni u čemu pretjerivati pa tako ni u bloganju...... kratak osvrt na xibu.... odnosno za xibu... ovih zadnjih dana dosta pensam o tebi i pokušavam nekako dobiti ili bolje rečeno sačekati nekakvu vibru od tebe odnosno o tebi i možda mi se čini da mi se nekako film pomalo slaže, u neku ruku mi ovakav upad i ajmo ga nazvati odnos omogućava da u nekom mjeri provejrim svoje telepatske sposobnosti.... ako ih uopće imam ha ha...... :) malo mi je teško jer raspolažem s jako malo informacija..... spomenula si kornate, da dolaziš s kornata ali ja te nekako lociram u zagrebu... baš me zanima jesam li uopće iti malo blizu.... |
29.01.2010., petak
Maske - u suštini ljudi su dobri
|
nakon jučerašnjeg posta kao nekakvog uvoda u daljnju razradu teme, oli prijenosa iskustva nastavljam s predodžbom o dobru i zlu.... percipiranje dobra i zla jedno je od tema koje zaokupljaju svijet kroz razne oblike...posao, obrazovni sustav, prijateljstva, ljubavni odnosi, film, glazba, književnost... uglavnom moja predođba bi bila sljedeća: dobro - izraženo i svijesno stanje ljubavi zlo - neukost, neznanje i neosviještenost iskonske osobnosti (devijacija) prilikom dolaska na svijet sve osobnosti su više ili manje prožete dobrom, tijekom razvoja neke ostaju usidrene (vezane ) za iskonsko dobro i ljubav, dok na žalost što je i evidentno većina ipak pada u okove krivog odgoja i zanemaruju iskonsku osobnost te padaju pod utjecaj nižih astrala, nižih osjećaja, te u suštini postaju zli.... tijekom vlastitog odrastanja imao sam velike probleme u vidu neshvaćanja svijeta oko sebe jer sam sve ljude percipirao kao dobre, na nekim višim energetskim, svijesnim razinama oni to u biti i jesu, moja percepcija se uvijek kretala u smjeru dobroga, i vido sam ga , međutim kasnije bi ispalo da je moja percepcija bila kriva i ti isti ljudi su me nesvjesno ili svijesno učestalo povrijeđivali... što je meni stvaralo totalni kaos u glavi i osjećajima, nisam nikako mogao shvatiti da od tog dobra kojeg vidim i osjećam može doći do tolike suprotnosti u vidu, nazovimo ga zla (kao stanje neznanja)..., uporno sam na sve više zla i negativnosti oko sebe davao sve više i više dobre i pozitivne energije vjerujuči da će na taj način doći do buđenja neke svijetlosti u vidu saznanja ili preokreta unutar samih osobnosti s kojima sam bio u okruženju... kako sam stario tako je i krug osoba bio sve veći i moja se energija počela toliko iscrpljivati s nikakvim vidljivim pomacima ili rezultatima, te sam na kraju doveo sebe do bezizlazne situacije kad sam doslovno došao do one krajnje točke iscrpljenosti da je čak i moj vlastiti život u bio u pitanju... nesvjesan svojeg neznanja povukao sam se liječiti samog sebe i taj proces i dan danas traje s razlikom što se energija kudikamo ipak povratila i svakodnevno raste i osnažuje me... Maske kao arhetipovi određenih psiholoških oblika fizičkih osobnosti, odnosno karakteristike Ega kao fizičke dualnosti odnosno umjetno stvorene osobnosti sa zadanim oblicima ponašanja utvrđenim i razvijenim upravo materijalistički orijentiranim društvom u kojem živimo (mislim globalno), stvaraju konstrukciju zla, individualno i grupno... potencijal dobroga / ljubavi koji svi nosimo u sebi ostaje duboko zakopan unutar tog nesvjesnog polja koje je zapravo zabranjeno gledajući društvena pravila... zašto je to tako, postoji li teorija zavjere i radi kojih razloga ... sad ne bi ulazio u tu temu.... kao zaključna razmišljanja i nekakva opća poanta; iskustvo me i rad na osviještavanju vlastite svjesnosti dovelo do spoznaje da su ljudi u suštini zli (neznalice), što znači da sam napravio zaokret od 180 stupnjeva, pri svakom kontaktu ili razgovoru, odnosu uviđam obje dualnosti ... onu dobru stranu odnosno neizraženu ljubav (kao opću energiju te sam potencijal osobe) i masku koja je formirana unutar umjetne osobnosti... na neki način se još uvijek učim skidanju maski, prva i osnovna percepcija mi je uvijek vidljiv potencijal i od toga ne mogu pobjeći, prije bi se znao odmah vezati za taj potencijal negirajući postojanje maske, međutim sad pustim da se osoba sama dovede do svoje maske... neznam kako bi to objasnio... možda je najlakše PACIJENCA.... strpljenje.... pustim i promatram, naravno ne upečatljivo, ali kroz razgovor se osoba dovede da sloj po sloj pokazuje svoje nakane namjere, osobne vrijednosti dok se u određenom trenutku ne izrazi cijela... u samom tom procesu prepoznavanja tuđih maski, možda malo sebično, ali nastojim vidjeti samog sebe, jer se kroz njihovu prizmu ja bolje upoznajem, odnosno uviđam prepreke koje još stoje na mom vlastitom razvojnom putu....ukratko nastojim učiti iz tih iskustava, ne vezujući se, nastojeći što manje suditi i ostati indiferentan prema sugovorniku vježbajući vlastiti duh odnosno iskonsku osobnost..... nekakva metafora bi bila u odnosu zemlje - gnjojiva - i posađene biljke, zemlja je plodna (u mitološkom smislu MAJKA), ona hrani i dopušta biljki da se razvije do svoje kulminacije kad urodi plodom, međutim kako bi se taj proces ponavljao potrebna je hrana i samoj zemlji kako bi obnovila svoj potencijal hranidbenog procesa, znači na scenu stupa govno/gnjojivo/otpad (kojeg zemlja transormira u energiju potrebnu za daljnji razvojni proces.... tako vidim i taj odnos maski i iskonske osobnosti, iskonska osobnost je uvijek tu (kao nepresušni izvor energije), maska je gnjojivo/govno/otpad, koji mi omogućava da uvidim vlastite nedostatke i koristim ga kao hranu / smjer vlastitog razvoja i pobiljšanja vlastite svjesnosti, odnosno jačanju iskonske osobnosti..... domorodac |
28.01.2010., četvrtak
skidanje maski
|
psihološki arhetipovi ljudskih maski, odnosno maski koje ljudi postavljaju kako bi se snašli ili pronašli svoje uloge u životu... maske se počinju kreirati samim začečem u majčinoj utrobi jer taj zametak na svjesnoj razini poprima majčine utiske, osječaje i njene sklonosti tijekom trudnoče, kasnije pri porodu kreće invazija ukalupljavanja novorođene duše u svijet materije i prepoznatih pravila koja vladaju u tom istom društvenoim okruženju... uglavnom zanemarujući dva osnovna pravila koja se još uvijek ne prepoznaju kao činjenica u društveno odgojnom sustavu 1. novorođeno biće je u potpunosti izgrađena osobnost s većim ili manjim iskustvom duhovnih ili svijesnih znanja, 2. to isto biće dolazi u fizičku realnost radi ostvarenja svog vlastitog razvoja dualnost materijalnog svijeta koja se izražava kroz materijalnu i duhovnu - svijesnu razinu te ustaljenih društvenih pravila koja ne prepoznaju tu svijesnu razinu kao realnost i sveopću postojanost dovode do devijacija kod samog razvoja ili odrastanja, namečući upravo tijekom razvoja i odrastanja određene uloge koje ta osobnost mora zadovoljiti ukoliko se želi snači i opstati u fizičkom okruženju. Prenaglašena materijalost u samom razvoju izaziva efekt atrofije duhovnog, svijesnog razvoja i ta ista osobnost ljepi na sebe raznorazne Maske i uloge koje uglavnom onemogućavaju iskonskoj osobnosti da se razvija... samim tim dolazi do mnogih društvenih anomalija jer individualna osobnost nikad ne sazrijeva, ostaje opterećena neriješenim svijesnim, primarnim problemima zbog kojih se u osnovi i pojavila u fizičkom pojavnom svijetu.... ovakva problematika duhovnog, svijesnog razvoja zapravo ostaje na individualnoj sposobnosti percepcije tog intuitivnog područja postojanja i prepuštanja toj istoj "imaginativnoj" (prema utvrđenim društvenim pravilima) snazi razvoja... kao prva prepreka ka individualnom osvještavanju svijesnosti stoji razumjevanje da je iskonska osobnost / duša/ atman ili već kako je naimili zapravo BESPOLNA, ona predstavlja ujedinjen muški i ženski princip, ying i yang .... to je prvi i osnovni arhetip nametnut odgojem u fizičkom pojavnom svijetu... individualni ego se poistovjećuje sa svojim već unaprijed predodređenim pravilima ponašanja bilo ženskim bilo muškim... ne mogućnost percepcije nespolnosti kao mogućnosti postojanja zapravo zadržavaju atman / dušu / iskonsku osobnost upravo u tim primitivnim kako ja to volim zvati životinjskim principima.... ta individualna dualnost manifestira se upravo kroz sve veći utjecaj i manifestaciju seksualne devijacije poput, biseksualizma, homoseksualizma, transvestitstva... gdje dolazi do neovisno o fizičkom tijelu i samom spolnom opredjeljenosti fizičkim oblikom, jačeg ili slabijeg utjecaja ženskog odnosno muškog principa unutar iskonske osobnosti...k oja se kroz društveno materijalnu odgojnu disciplinu pretvara u bolest... odnosno devijaciju samog duhovnog i materijalnog oblika ponašanja..... seksualnost kao najjači nagonski osjećaj zapravo predstavlja podlogu za večinu društvenih devijacija, mnogi če te sad reći da tu zastupam freud-a, međutim u nekim stvarima freud i yung zapravo samo postavljaju fizičke arhetipove i psihičke oblike tih istih arhetipova... dok duhovnu i svijesnu razinu uglavnom svrstavaju pod nesvjesno, ne ulazeći dublje i ne pojašanjavajuči isti taj podsvjesni princip kao iskonsku osobnost / atman / dušu... znači i oni u svojim dobro razrađenim psihološkim profilima zapravo ostaju zatvoreni u materijalističko - fizičkim okvirima... ne zanemarujući njihov doprinos upravo u prepoznavanju određenih fizičkih pojavnih oblika individualne i grupne osobnosti.... vjerujem da svijet ide prema prepoznavanju i prihvaćanju duhovnih principa kao stvarnosti i prije svega potrebitosti u kreiranju budućih društveno/obrazovnih zajednica... umsjerenih prema evolutivnom razvoju ne prema materijalističkom uništavanju i stvaranju devijacija kako u prirodi tako i unutar društvenih odnosno osobnog/individualnog razvoja... malo filozofije za rano jutro.... he he.. domorodac |
26.01.2010., utorak
POVJERENJE
|
jutro je pijem kavicu i razmišljam o povjerenju, ponukan određenom osobom koja mi se zadnje vrijeme javlja porukama i želi obnoviti kontakt samnom... ja na žalost ne odgovaram na poruke jer osječam da se više nemam volje maltletirati s vlastitim osjećajima i vaganjem pozitivnih i negativnih utjecaja na mene samog koji su proizašli iz tog nekadašnjeg odnosa.. koji je bio i prijateljski, pa možda u nekom smilsu i ljubavnički, ako ga možemo tako nazvati, i na kraju intimni odnos koji sam ja želio i prepustio se a ona jednostavno nije... razmišljanja su mi bila da je pustim , što sam na kraju ma u stvari ona je otišla i stavila točku na i... to je osoba koja je meni dosta u određenom razdoblju života značila, mislio sam i osjećao da je možda moguće da osnujemo i obitelj, čak sam na neki u to vrijeme rastresen i mani svojstven način recio pitao, molio... a neznam pravu riječ ... ali uglavnom predložio sam joj da idemo na dijete... ok, možda nismo bili spremni ni ja ni ona u to vrijeme zbog mnogih okolnosti koje su pritiskale mene a i nju, ali činjenica stoji da i ta promjena vuče za sobom i promjenu okruženja i života uopće... na neki način je to možda bila i moja želja .... makniti se i posvetiti nekim drugim stvarima u životu... uglavnom to nije prošlo i osječaji su se kroz vrijeme primirili... kraj u kojem živim je u kratko jako jako zaostao, pogotovo po pitanjima nekih evolutivnih karakteristika, živi se još uvijek po pravilima tko će koga prije zajebati i tko će kome prije zabiti nož u leđa radi svojeg prosperiteta, pa čak sa neke svijesne razine evidentna je vampirska krvožednost, odnosno želim reći u svijetu postoje dvije vrste ljudi... oni koji odašilju svoju energiju u okruženje i oni koji crpe tu istu energiju ali je ne vraćaju u sustav... odnosno u okruženje... znači čopor divljih životinja koji jedan od drugoga samo uzimaju... ne moram naglašavati kakve to reperkusije ostavlja na kompletno društvo i zajednicu u kojoj živim... svi su slatkoriječivi... znaju trenutno pogoditi s čime će ti se ulagnuti, sv eje ljepo i krasno dok se ima koristi, priča se priča a sve to nema nikakvog utemeljenja u istinitosti ili iskrenoj želji... u kratko vlada jedna velika doza sebičnosti, prevladava egocentrizam i to onaj najgore vrste ... primitivni needucirani ego koji ne preza pred ničim da zadovoljolji svoje fiktivne i nerealne materijalističke koristi i potrebe.... dakle područje u kojem na nijednoj razini ne vlada povjerenje, jer je sve okruženo lažima osobnim koristima i ekstra naglašenom egocentrizmu.... ja ja ja ja.... trebalo mi je dosta da tu činjenicu prihvatim i da je jednostavno konzumiram na najbolji način na koji mogu a to je da skrešem što je više moguće tih vanjskih utjecaja što automatski povlači i smanjenje broja ljudi s kojima sam u kontaktu..... u tu skupinu je ipak upala i ta određena osoba koja s vremena na vrijeme osjeti... u, imam osjećaj, nekom svom transu da bi možda mogli biti prijatelji i da je ona sad zrelija i tome slično.... jako je zanimljivo da su ti upadi uglavnom u zimsko vrijeme kad je doza energije... odnosno prirodne energije na jako niskom nivou... i čovjek egzistira uglavnom s manje sunčeve energije pa i manjim protokom ljudi u odnosu na jleto i proljeće.... ne znam kako je vama to sve jasno iz ovih par redaka ali mislima da je to ipak samo jedan pokušaj vampirizma da me se iskoristi tijekom tog niskoenergetskog razdoblja.... tu činjenicu mogu potkripiti i iskustvom prijašnjih ponašanja... zima jedna osoba ljeto-- druga raskalašena i sebi dostatna osoba... u intervalima recimo to veze kad smo kao po njezinu bili u vezi znala je imati izlete u seksualne dnose s drugim ljudima za što ja kao ne bi znao... ne znam ali ja sam takav empata da sam točno znao što i kad i kako... čak sam mogao to i vizualizirati... gdje je tu povjerenje... po meni se povjerenje stvara i dokazuje na one opipljive načine odnosno vrijeme stvara čvrste odnose ukoliko su postupci s obje strane iskreni i ako su oboje željni biti uključeni u živote drugih partnera... odnosi dvoje ljudi bi trebali biti nadogradnja i za jedno i za drugo... pružiti osjećaj sigurnosti da znaš da neko stoji iza tebe i prihvaća te upravo takvog kakav jesi... i da ti pomogne zapravo pruži sigurnost da se razvijaš u samo tebi svojestvenom smjeru.... to za mene predstavlja odnos dvoje ljudi... ne nekakva ljubavna priča sa televizijskih sapunica... odgojen sam u katoličkom duhu i neke stvari prihvačam sad u odrasloj dobi vezano za vjerske zakone, koje smatram čisto životnim poput ne čini drugome što ne bi poželio da se tebi čini... i tome slično, iako ne idem na mise, ne konzumiram vjeru i duhovna pravila doživljavam na svoj način i van institucionaliziranog promicanja vjere... da skatim ne mogu više reći da sam katolik i ne podržavam ni jednu svjetsku religiju jer ne čine dobro ovom svijetu... ali to je tema za neki drugi post, želio sam reći da je osnova odnosa dvoje ljudi upravo ne čini što ne želiš da ti se čini, iz tog temelja može nastati kvalitetan, skladan i ljubavlju oplemenjen odnos... odnos povjerenja bez povjerenja nema i ne može biti ljubavi ni kvalitetnog i dobronamjernog odnosa.... domorodac |
20.01.2010., srijeda
promjena....
|
evo već šest godina uporno pokušavam naći posao, ili ti ga zaposliti se... grad u kojem živim je hdz-ovski opredjeljen totalka... a ja i moje skrupule lizanja guzica nekim minornim ljudima koji uništavaju kompletno društvo jednostavno nismo na ti, kaže se pošten = glup... ta me uzrečica pratila svih ovih šest godina nakon zadnjeg posla kojeg sam volio i mislio sam pa i zapeo svim snagama da nekako dokažem da se može i na drugačiji način pa i ako treba skupljati provizije ali uskladiti sistem sa društveno odgovornim ponašanjem ali jednostavno nije išlo... ta zvijer neznanja, beskrupuloznosti i laktarenja me pojela... doslovno... dugo sam se hrvao s najdubljim crnim mislima o nevaljanosti društvam nacije hrvata i sličnim temama, ali uporan kakav jesam nastavio sam razvijati svoje uvjerenje da se dobro vrati, da se moeralnost prvenstveno tiče mene a ne okruženja u kojem živim, i da uopće nije bitno što ljudi oko mene ili u mojem okruženju misle o meni... dug put, iscrpljujući put ali konstantno vlastito napredovanje u etičnosti i moralu i vjerovanje intuitivnom glasu u meni da sam na pravom putu evo ipak pomalo dolaze na svoje... zadržao, odnosno razvio vlastito ja... ne mislići pod tim na ego, već na svoja uvjerenja bazirana na dobrom i društveno odgovornom ponašanju pa mogu reći i na odrastanju, svijet mi je jasniji, ja sam stabilniji lakše donosim odluke i planiram koliko je to moguće budućnost... možda što je najvažnije ... miran sam, ili mirniji... stres i crne misli su negdje ostale iza mene... postoji i ona druga stara... što te ne ubije ojača te... ona je isto tako bila pratioc na putu i pokazala se kao ispravna zanemario sam uvrede, zabodene noževe u leđa i u srce, pogotovo te u srce su teške jer te gleda ravno u oči i laže i bode dok god imaš imalo snage stajati na nogama... i kad te sruše svi sretni... nevjerojatno... ali preživi se i to i ojača... ne zamjeram nikome, ali da više nemamo što raditi zajedno i da se više nećemo u prolazi niti pogledati smatram da je to moje pravo, i ne znam u budućnosti tko će kome trebati i tko će kome prvi zakucati na vrata... ne znam kako ću se onda postaviti, nadam se da neću i tad vući nekakve repove ozlojeđenosti i da ću ipak pomoći... mislim da sam toliko sazrio da mogu biti toliko plemenit... neovisan... plaćena je velika cijena ali sad kad se stvari pomalo stabiliziraju mislim da je vrijedilo truda, ako radi čega onda radi mene samog, ja sam se promjenio.... moje razmišljanje i svakodnevnica su bolji po mene, naučio kako se postavljati u životu a da se ne opečem, stekao sam iskustvo, stekao razum vođen duhom, razvio sam (koliko sam uspio, jer nema kraja u razvoju) intuitivno razmišljanje, svijet mi je samo prostor u kojem egzistiram i nastojim ga kreativno doživljavati i živjeti.... nakon svih pozitivno ali negativno nabijenih promjena veselim se po prvi puta svijesnoj pozitivnoj promjeni u obliku rada, uspio sam dočekati dan kad ću s nestrpljenjem čekati radni dan... ne radi se samo o radu ili zaposlenju (kreditnih sposobnosti, mjesečnim primanjima i tome slično...) novac mi iskreno nije bio i nije potreban, privatno zaradim za sebe i obitelj i za ulaganja i za širenja ali posao je sezonski a godina je duga.... veselim se zato što je cijeli misaoni sklop u meni dobio nagradu u obliku prijenosa dosad stečenih znanja i manjih mudrosti na mlađu populaciju, kroz vrijeme ću dobiti i vlastitu autonomiju u kreiranju samih predavanja i prijenosa tog istog znanja, dok istovremeno ne moram zanemariti vlastito učenje i vlastitu nadogradnju.... pripremao sam se za tu promjenu i veseli me iako moram priznati da postoji i doza straha, ali onog pozitivnog koji te tjera da postupiš ispravno, da uživaš u samom procesu... novi ljudi, nova događanja, napokon malo socijalizacije, napokon izlazak iz ustaljenih obrazaca... i ljudi koje si davno prerasao i dosade takvog odnosa.... dosta bitno u toj promjeni je i promjena u samom pristupu istoj, prije sam znao prejudicirati stvari... i nisam znao živjeti u momentu... najveći mi je problem bio trčanje pred rudo... mislim da sam uspio doći do momenta kad mogu živjeti trenutak... budućnost je samo fiktivni plan... odnosno smjernica ili kako se to u narodu kaže BUSULA (kompas)... evo malo osobnih razmišljanja |
14.01.2010., četvrtak
trebala je biti priča: intuicija no. 2
|
evo sad sam čitao blog prijateljice vezano za izlaske i traženje partnera u tridesetima ... mislio sam njoj ostaviti post ali nekako mi se tu nadovezala priča za moj... jer svaki put kad joj dam komentar ispadne da joj uzurpiram blog... ma ne za stvarno ali se raspišem ka blesav... pa onda eto, sad bar na svom mogu blablati koliko me volja.... e ta tema izlazaka i druženja vanka po kafićima i noćnim klubovima... ne znam ali za mene je to sve pase`, ne vidim se uopće u toj masetini adolescenata ... neovisno o godinama starosti... koji svi izlaze vani iz ko zna kojih razloga.. ne zamjerite mi vi koji to radite... ali zbilja mi je pase... e sad ću reći i zašto... PROMJENA... nekako kroz život vidim sebe uvijek u nekim promjenama, mogu ih razlučiti, mogu vidjeti koje su mi stvari poboljšale život, a kojih se još držim, ali uglavnom vidim promjenu na samome sebi.. ne samo onu unutarnju misaonu, već i karakternu, zbiljsku osobnu... koja ima sad neke druge prioritete... desi se da s vremena na vrijeme zalutam u taj svijet noćnog života (to s vremena na vrijeme je malo duži interval) i kad je čovjek tako dugo van nekog zbivanja očekuje da se stvari promjene i da se događa nešto drugo... ili bar da se promjeni ekipa... bar generacijski... kad ono.... nema te godinu dana na nijednom mega super kul mistu i što zateknem... istu masu meni idiota koji side za šankom ispijaju pivu par don.... coctel... je sad u modi... i preseravaju se uvik s istim guči puču tuči majcama gaćama i ko zna kojom još pizdarijom... a doma uzgajaju krave ili čak ni to nego su nezaposleni i mate i čač ih hrane još uvik a uvatili su četrdesetu.... jedina promjena je cajka... sad je javno dopušteno čak mega popularno jebeno slušati cecu, pecu, i ko zna kako se sve te srpske drolje zovu... nisam nacionalista ali brate mili to je degradacija svijesti da ti se mozak raspadne kad sve to skupa vidiš.... skrenija malo s teme .... ali mora sam to izbaciti iz sebe... u postu prije sam pisao u kratko o tom perceptivnom, unutarnjem glasu koji je povezan i konektiran na univerzum i daje smjernice svakom ljudskom biću koji je dovoljno razvio svjesnu razinu života... uzrujalo me ovo gori što sam pisao... moram malo stati.....izgubio nit misli... izletilo ovo ka lavina iz mene...... eto dokaz da se u trenu može izgubiti onaj osjećaj mira kad se dopusti društvenim stupidnim kretanjima ... ma proći će me.... pauza..... 17:12 17:22 evo me nazad u takvim okolnostima gdje je masa prevladavajuća... njihova misaona kolektivna struktura je jako loša... MODESTY.. mi je napomenula primjere... pa ću pokušati... SVIJESNO KOLEKTIVO predstavlja društveno prihvaćenu kulturu ponašanja koja se u glavnom izražava kroz stimuliranje onih primarnih, osnovnih, instiktivnih funkcija i osjećaja kod čovjeka... odnosno... čovjek-životinja... gdje nagon prevladava, gdje postoji onaj sindrom čopora najjači opstaje... takve sredine pogotovo kad je alkohol i ostala sranja u pitanju osnažuju tu primitivnu stranu čovjeka i jednostavno egzistiranje u takvim prostorima ili mjestima okupljanja dolazi do odljeva te pozitivne ili opće životne energije... to je zatvoreni krug ispijanja energije zapravo... čovjek po svojoj životinjskoj prirodi zadovoljava svoje potrebe od hrane pića, seksa, odnosa i ne znajući uzima i energiju iz okoline odnosno od osoba oko sebe... zato i postoji i dokazan je zakon mase... čovjek je jači u masi jer se njegova energija ustostruči, jer egzistira u zatvorenom sistemu... svak od svakog uzima a kako je broj ljudi velik dolazi do beskonačnog kruga crpljenja jedne te iste energije MASE... ja o tebe ti od mene on od tebe i tako u krug... to se kod prehrambenih navika krava zove PREŽIVANJE....... kod osoba koje su svoju svijest i percepciju svijeta i samog postojanja digli na iti malo viši nivo.... sva extra energija koja je nabildana u toj osobi ispari u tren oka.... samim stajanjem u takvom okruženju...... obožavam bajke i SF filmove, jer oni upravo kroz efekte vampirizma, matriksizma i svih ostalih bajkovitih priča zapravo pričaju jednu produhovljenu priču samo što je umotana u dobar paket filmskih efekata.... pa se priča zapravo i ne shvati već samo doživljaj efekata..... ali to ću ostaviti za neku drugu priču.... ne kažem da čovjek od kad se rodi u razvoju... prvo materijalnom pa ako je sretan i uporan onda i u duhovnom, te postoje razdoblja koja mora iskusiti i proživjeti... adolescenti.... moraju proživeti taj zakon mase ali me žalosti kad osobe u zrelim godinama ne pokazuju znakove napretka, ne mogu se zamisliti da se ne mijenjam.... ne mogu cijeli život živjeti pod istom rutinom i ne zapitati se postoji li još nešto osim moje ustaljene - društveno prihvaćene rutine.... stvar je izbora... jasno mi je i ne predbacujem nikome... uglavnom sve što govorim dolazi iz neke baze žalosti... i nemoći... ali ja sam odabrao i ja sam zadovoljan... to što sam u nekakvoj margini i u deficitu sugovornika... to je tako.... sad... ali osnova svega je da mi ne pada na pamet tražiti svoju bolju polovicu u svetini ili masi koja se okuplja radi gući gaća.... i dokazivanja svoje životinjske stupidne naravi.... totalno sam ispremiješa ovaj post ali nema veze neka stoji..... kako je, i to je dio mene.... uglavnom, vidim da nisam ništa konkretno napisao.... već je sve ovo ispala nekakva samoinicijativna psihoterapija.... misao je bila na daobrom putu ali negdje po putu mi se veza prekinula.... he he spao sam ponovo na dial up pristup..... mislim da nije ni čudo jer sam danas dan proveo uglavnom u čekanju u raznoraznim redovima po socijalnom, bolnici i sličnim državno birokratskim mjestima.... hm... da da to je ta energija... pokupia je dosta... e a nisam ni mislija da sam skupija oblak prašine i donija ga sobom doma... he he blog je svetinja.... idem sad probudit svog laba Nou i idemo malo prođirat.... o da.... :) Domorodac |
