Rekla bih da je sve počelo razvitkom kanida, no mislim da to nije ono što je tu bitno. Osim, naravno, toga, da sam rekla kanidi, a ne psi.


Žmirkanje


Zijevanje

Umirujući signali, naime, prvo su uočeni kod vukova (još u ono doba kada je zapravo promatranje i slušanje pasa bilo od manjeg interesa ljudima).

Okretanje glave i lizanje njuške.. Poznato?

To su bile jasne kretnje koje u prekidale agresivno ponašanje drugog vuka i zbog toga su nazvani cut off signalima. Stručnjaci su ih dugo proučavali shvaćajući njihovu važnost za održavanje dobre socijalne strukture unutar čopora zbog mogućnosti riješavanje konflikta prije nego on prijeđe u fizičko nasilje.


vuk dolazi između dva vuka i tako ih odvaja čime se otklanja svaka mogućnost nekakve agresije

Činilo se kako su ljudi koji su proučavali te signale mislili kako oni ne postoje kod pasa (Michael Fox: Behavior of wolves, dogs and related canides). Možda je za to bila odgovorna činjenica da su psi domestifikacijom postali mnogo suptilniji u svom govoru.
No, eto, tu su se našli Turid Rugaas i Stăle Odegard.
Fotografirali su i snimali ponašanje naših dragih nam četveronožaca koje su mogli proučavati lakše nego vukove. Naravno, otkrili su da i naši dlakavi prijatelji imaju istu sposobnost umirivanja sebe i drugih u stresnim ili opasnim situacijama. Koje otkriće! I ne samo to, otkrili su kako psi pomoću calming signala komuniciraju ne samo međusobno, nego i sa drugim vrstama, a to je tek otvorilo novu mogućnost za komunikaciju sa psima.

I vukovi komuniciraju sa ljudima pomoću smirujućih signala

Ne želimo li svi, kada vidimo psa da je nervozan ili ga je strah, samo mu reći: «Mali, sve je OK.». Prije smo znali kako to reći samo na našem, ljudskom jeziku, zagrljajem i nježnom riječima. Psi su naravno tko shvaćali kao pohvalu, a mi smo ostali shrvani gledajući naše malo kako se trese od straha, a mi im nismo mogli objasniti da vlak što prolazi zaista nije prijetnja. Sada, t možemo napraviti.

Turidina su se otkrićaj ako brzo proširila svijetom. Mnogi su naravno jako brzo prihvatili proširenje našeg psećeg riječnika na još tridesetak znakova koje naši psi koriste da nam pokažu kao se osjećaju i kojima i mi možemo govoriti psima (dobro, znam da ne možemo koristiti mahanjem repom, ali ostatak možemo relativno lako i uspiješno imitirati). Neki su signali bili posebno interesantni i objasnili ljudima ponašanje psa u nekoj situaciji ili pak posve promijenili mišnjenje o ponašanju svog psa.
Tako je evo počelo ovo vrijeme u kojem je Turid Rugaas omogućila ljudima da bolje razumiju svoje pse i tako mnogim psima produžila i uljepšala živote, dala poticaj nježnom treningu punom razumijevanja i mnoge pse riješila titule tvrdoglavih, glupih ili čak dominantnih. Mogu reći samo kako sam sretna što živim u ovom dobu i imam još mnogo godina ispred sebe te sam u mogućnosti vidjeti kako će se sve ovo razvijati. Možda će za dvadesetak godina i djecu u školama učiti kako zijevati, okretati glavu i istezati se kao pas. A možda i neće. No, ono što je sigurno je, da ako stalno na umu imamo činjenicu da pas (ili vuk, naravno) pokušava s nama komunicirati i da ga mi možemo razumijeti, pogled na naše četveronošce nikada nam neće biti isti.

Znači, o čemu se radi?

Ima jedna žena koja se zove Turid Rugaas i iz Norveške je:

Osim što je tako dobra i simpatična, napravila je uslugu svim psima svijeta. Rekla je naime ljudima da psi nekada toliko jasno govore, i rekla im je kako da ih razumiju. Rekla je ljudima kako nije dobro nstupati prijeteće prema psima. I rekla je ljudima kako pesekima treba biti roditelj, ne vođa. (dobro, kao roditelj trebate davati i vodstvo, ali, mislim da kužite razliku). Sve je to lijepo izfdala u prekrasnoj knjigici:


koju možete naručiti preko Algoritma po cijeni od 85 kn (mislim).

prije toga, možete prlistati stvari ovdje:
http://www.canis.no/rugaas/

a evo malo i od mene.

Znači, calming signals (umirujući signali) su signali kojima psi govore drugim psima da oni nisu opasni ili da situacija u kojoj se nalaze nije opasna.

Zašto je bitno da znate kada vas pas pokuša umiriti? Zamislite situaciju: vi pozovete psa, a on vam ne dođe. Pozovete ga ljutito i on vam počne dolaziti polako. Pozovete ga još ljuće jer vidite kako se navlači okolo. Onda on počne vijugati, pa i njuškati i uopće ne dođe i vi ga kaznite zato jer nije došao. S tim ste dosta narušili vaš onos sa psom, ali i oštetili njegov jezik. On je naime davao sve od sebe da vas smiri.

Ovdje je bilo više smirujućih signala: sporo kretanje, vijuganje, šnjofkanje po podu.

jedan jako česti - okretanje glave:

Ja se tu jako ružno ponašam prema Brixu, naime, živčanim malo što se diže iz sjedećeg položaja, a ja ga želim fotkati i on me pokušava umiriti okretanjem glave. Često zapravo na fotkama psi znaju imati okrenutu glavu od vas, malo ih je frka fotića...

Jeste li ikada primjetili kako se psi nekada znaju leći, kao da se skrivaju drugom psu? ili kako se zatrče prema psu i onda naglo skrenu prije nego dođu do psa? trčanje ravno na psa je jako prijeteće i oni skreću da drugom psu kažu: hey, sve je OK. Psi stalno u komunikaciji s Drugimm psima koriste smirujuće signale, čak i na velikim udlajenostima.

Smirujući signali su i ukopavanje na mjestu, sjedanje, onaj naklon koji se često zna vidjeti u igri s psima (samo što pas ostaje u tom položaju dulje kada je to smirujući signal), zatim okretanje leđa, nekada i mahanje repom, dizanje šape, odvajanje (ulaženje između dva psa), zijevanje (to jako lako možete koristiti sa svojim psom).

lizanje njuške - često jako kratak smirujući signal i stoga nekada teško vidljiv:


Tu isto maltretiram malo previše Reevu i previše joj je stresa. Pokušava smiriti i mene i sebe.

Trebate ipak paziti da ne zamijenite nešto što nije calming signal sa calming signalom. Pas može njuškati samo zato što nešto fino miriši (calming signal je vidljiv lijepo kada pas stoji, drugi pas mu počne prilaziti i vaš pas zalijepi njušku za pod), može okrenuti glavu jer je nešto čuo, može si polizati njušku jer je upravo jeo i td. Ipak, calming signale je lako primjetiti prema kontekstu u kojem se javljaju.

Za kraj:
- ne ponaštajte se prijeteći prema svom psu (vikanje, grubo hendlanje itd.). Njemu treba potpora i vodstvo.
- ne kažnjavajte pse. To povećava njihovu razinu stresa.
- kada prilazite drugom psu, pokušajte to napraviti u jednom luku i što sporije.
- kada vidite da vam je pas uznemiren, pokušajte ga umiriti zijevanjem, okretanjem glave i žmirkanjem
- naginjanje preko psa, grljenje psa, dizanje psa - njima je sve to pomalo neugodno: pobrinite se da im to budu dobra iskustva

Eto, to je od mene, za početak...

Ovo je jedno od vječitih pitanja kao što je npr. kojom hranom hraniti psa. Odgovor na oba pitanja je na vama i ovisi samo o onome što vi odlučite na osnovu sebe i svog psa. Ipak, kao što i kod hrane pomaže znati koje su vam opcije ponuđene, dobro je to znati i kod metoda odgoja psa. Odluka nije uvijek laka jer sve metode imaju svoje temelje negdje i barem su jednim dijelom 'u pravu' koliko god je to nekada teško priznati. Bitno je također da ni ovdje, kao ni općenito, nije sve crno ili bijelo (mislim da tih krajnosti uopće ni nema). Postoji jedno sivo područje nešto boljih i nešto lošijih metoda, metoda koje odgovaraju većem broju pasa i koje odgovaraju manjem broju. Kažu da zapravo postoji toliko načina na koje možete raditi s psom koliko ima i trenera pasa. Radije bih ipak rekla drugu stvar: svaka metoda ima svog trenera i svog psa. Ako ja radim sa svojim psom na jedan način, to ne znači da ćete vi dobivati jednake rezultate koristeći istu metodu, čak ni ako radite indenitčno kao ja. Možda će vaš pas učiti sporije, učiti brže, ili ponekad kod metoda koje koriste P+ - reagirati sasvim drugačije. Upravo je zato dosta bitno znati koje opcije imate i prilagoditi ih svom psu. Osobno sam u svoj rad ukomponirala njih nekoliko i koristim ih ovisno o situaciji u kojoj se nalazim. Ovdje ću navesti neke prema meni osnovnije ili one koje se pojavljuju na našem (hrvatskom) području. Biti će predstavljene samo opisno redoslijedom nevezanim uz moje mišljenje o njima. Smatram naime da malo tko, a kamo li ja, za neku metodu mogu reći da je općenito loša. Iako se možda u njoj koriste postupci koje ne opravdavam ja, a ni mnogi drugi, metoda kod nekih pasa može dati dobre rezultate.

Loše-loše metoda – pas je uvijek u krivu tj. daje mu se do znanja samo da je napravio nešto krivo te treba isprobavati ponašanja dok ne pogodi ono pravo. Većina se ljudi slaže da je ta metoda iznimno stresna za psa i jako se malo u trenungu stalno koriti jedino ona. Prije je bila jako popularna u obuci službenih pasa. Ipak, ljudi često, nenamjerno koriste ovu metodu misleći da bi psu trebalo biti jasno da se na neki način ne smije ponašati, jer i sami ne znaju što žele da im pas radi ili zato je propuste priliku nagraditi psa kada nakon mnogih pogrešaka za koje je kažnjavan napravi nešto kako treba.

Dobro – loše metoda - temelji se na tome da pseće ponašanje može donijeti dvije reakcije sa strane vodiče: nagradu ili kaznu. Dio trenera smatra kako je ova metoda za psa najlakša jer mu sasvim jasno pokazuje je li njegov izbor bio dobar ili loš. Pri učenju psa nekim naredbama (sjedi, lezi) često koristi mamljenje hranom kako bi se pas postavio u traženi položaj. Mislim da je ovaj način rada kod nas dosta raširen i odgovara relativno velikom broju pasa. U KOSSP-u 'Zagreb' radi se tom metodom (vjerujem i u većini klubova izvan Zagreba), a stavlja se težište i na upostavljanje vlasnika kao vođe čopora, ali i izgradnji motivacije i želje za radom kroz igru i nagrađivanje.

Dobro – dobro metoda – tehnika koja se bazira na R+. Ovdije spada i popularno zvani kliker trening. Psa se nagrađuje kada napravi dobro, a ignorira kada napravi nešto loše. Neki treneri i ovu metodu proglašavaju previše stresnom za psa, no ona ima jako puno zagovornika i mnogo uspijeha iza sebe. To je nježna metoda koja se zasniva na behaviorizmu, samo što od četiri moguće posljedice ponašanja, odabire R+ i rijetko P-. Odlikuje se također upotrebom različitih tehnika kao što su npr. shaping, targeting i back chaning o kojima ćete više saznati u samim postovima o kliker treningu. Ovaj način rada ću naime najbolje obraditi pošto kliker trening čini veliki dio mog rada s psima. Ovu tehniku možete naučiti u školici za pse Vindor, makar možda nazvati taj način rada tehnikom nije potpuno jer se radi o posve drugačijem načinu razmišljanja pa se naziva i filozofijom. Dosta kliker trenera smatra poredak u čoporu i autoritet manje bitnim za sam rad sa psom i često koriste sve moguće tehnike biheviorizma kako bi modificirali ponašanje koje vide, rijetko razmišljajući o tome što je psu u glavi. Ipak, i za njih je biti vođa čopora dosta bitna stavka, no postižu to bez konflikta postavljanjem jednostavnih pravila.

Cesar Milan i filozofija energije – Cesar Milan je Šaptač psima, barem prema emisiji koja se emitira na National Geographic Chanellu. Kaže kako životinje i ljudi međusobno komuniciraju pomoću energije koja može biti mirna ili uzbuđena, asertivna ili submisivna. Jako veliki naglasak stavlja na šetnju u kojoj pas nikada se smije ići ispred vlasnika i ne smije raditi ništa ( njuškati i sl.) dok mu vlasnik ne dopusti. Čitava mu je filozofija zapravo osnovana na tome da vlasnijk mora biti vođa čopora i to miran i asertivan, a pas mora slijditi i biti miran i submisivan. To postiže korekcijom (ogrlicom na zatezanje – 'davilicom' – ili oponašanjem čeljusti drugog psa ubadajući prstima psa u vrat) kojom također prebacuje psa iz jednog uzbuđenog stanja uma u mirno stanje i omogućava umu da se pokrene naprijed i opusti. Tvrdi kako treba trenirati ljude, a rehabilitirati pse te kako su za mentalno zdravlje i stabilnost psa najbitnija dobro postalvjena pravila, granic ei ograničenja (rules, boundries and limitations).

Jan Fennell i Amichien bonding – i Jan eto tvrdi kako je sve u tome da smo vođa čopora svom psu. To postiže nježnom tehnikom Amichien bondinga (povezivanja) i holističkim pristupom radu s psima. U svom radu ne koristi baš korekciju nego sve zasniva na ritualima koje kopira od pasa i vukova. Naziva se Slušačem pasa i kaže kako njenom tehnikom možemo komunicirati sa psima na njima prirodan način i tako dobiti da nas on slušaju zato jer žele, a ne zato jer moraju. Smatra također, da psi i ljudi dijele vezu koja je na vrhuncu bila još u predhistorijskom svijetu, kada smo bili najsličniji, no vremenom je sve više i više blijedjela.

Introspektivni pristup – mislim da ovo spada isto u dobro-loše metodu no ipak sam odlučila izdvojiti ovaj pristup. To je tehnika koju je razvio Neven S. Kovačević, vlasnik NeSi-centra. Razlog zašto je ovdje navodim je što je NeSi eto, tu u Zagrebu pa je time i jedna od metoda na koje možete naići. Opsobno je nisam isprobala, no iz onoga što sam o njoj čitnula zaključila sam da je to zaista više pristup nego metoda. Polazi se naime od čovjeka, vlasnika i dosta se gleda na samo njegovo ponašanje i kako će on svojim postupcima potaknuti da nešto napravi. Također, radi se na tri aspekta komunikacije između psa i vlasnika: fizički, racionalni i emocionalni/ugođajni. Opet, stavlja se težnja na autoritet vlasnika. Dio naredbi koji se često uči mamljenjem u željeni položaj (sjedi, lezi) ovdje se izvodi nježnim postavljanjem psa u taj položaj čime se naglašava i fizička nadmoćnost vodiča nad psom.

Turid Rugaas i smirujući signali - osjećala sam se dužnom izdvojiti Turidin način kao jedan nešto posebniji. Ona ne razmišlja o vezi između čovjeka i psa kao o odnosu u kojem pas stalnon pokušava preuzeti vodstvo, a mi konstantno trebamo osiguravati naš alfa položaj, već ga više približava odnosu roditelja i djeteta te u njega uvodi pojam poštovanja. Stavlja težište na korištenje smirujućih signala u komunikaciji između nas i psa u što većoj mjeri i na to da pokušamo održavati pseći život što mirnijim. Ne nalazi opravdanja za to da se prema psu ponašamo prijeteći i izvore mnogih problema u pasa pronalazi u stresu. Za nju je njuškanje u šetnjama užasno bitno za mentalno zdravlje psa .

Suzanne Clothier i emocije – Suzanne je još jedna osoba koju sam naprosto morala izdvojiti jer obožavam njen rad. Iako bih ju trebala staviti među klikeraše, ona je produžila u razumijevanje životinja i njihove emocije. Njen nači jest filozofija. Miran način pristupanja psu kojeg pokušavate razumijeti ne samo glavom, nego i srcem. Vjeruje u emocionalnu vezu između nas i pasa te naše međusobno razumijevanje. Koristi interesantne tehnike u mijenjanju ponašanja psa mijenjanjem njihovog govora tijela (npr. spuštanjem uzdignutih dlaka na leđima) i također svoj rad provodi holistički.

Druge stvari koje mogu pomoći – u svijetu postaju sve popularnije tehnike koje zapravo pomažu samom treningu i odnosu sa psom. Riječ je recimo o terapijama esencijalnim uljima , primjeni Bowen tehnike na psima ili pak tehnici koja pomaže pri opuštanju, ali i bržem zacijeljivanju rana ili oporavku bolnih mišića zasnovanoj na dodiru koja je razvijena prvo za konje, a kasnije prenesena i na ostale životinje. To je tehnika Linde Tellingotn Jones nazvana TTouch.

Evo, u zadnje vrijeme ne pišem ništa, čitam naime jaaako puno (da što bolje postove pišem, naravno :-) ). Nabavila sam hrpu knjiga, i nabavljam ih još više. Iako sada dosta malo zapravo proučavam kliker trening, dati ću malo više informacija o istom. Stvar je zapravo jako super. Zasnovana na samim pravilima učenja (kojoj podliježemo svi, od ribica do ljudi) i praktički 100% samo na nagrađivanju onoga što želimo... Da, može zvučati jako glupo i mnogima je. Mnogi tvrde da kliker nije način na koji se radi s psima. Ne znam, ako mogu pomoću klikera naučiti nešto i štakora i mačku i konja i dupina, ne znam zašto ne bi mogla i psa. Meni je to super način treninga i sve što želim da kmoj pas zapravo izvšava na naredbu radim pomoću klikera ( a i mnoge druge stvari). Za one koji ne znaju što je zapravo kliker trening: otkriti ćete uskoro. Do tada, pozdrav od mene i kojih kliker-pasa: