srijeda, 19.07.2006.

Nekoliko mudrih riječi Gabriela G.Marqueza...

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i
darovao mi nesto malo zivota, iskoristio bi ovo vrijeme
najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o cemu razmisljam, ali sasvim
sigurno bih porazmislio o svemu sto kazem. Cijenio bi
stvari prema njihovom znacenju, a ne prema njihovoj
vrijednosti. Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da
svaku minutu sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi
svjetla. Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad
drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota, obukao bi se
jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajuci ne samo
svoje tijelo, ali i svoju dusu. Uvjeravao bih ljude, kako
se varaju, kad misle da se u starosti nije moguce
zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato sto izbjegavaju
ljubav!

Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne
naucit ce letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne
dolazi zajedno sa staroscu vec s napustenoscu. Toliko
stvari bi se naucio od vas, ljudi...

Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu
planine, zaboravljajuci da se istinska sreca skriva u
samom nacinu penjanja na vrh. Naucio sam da kad
novorođeno dijete uhvati svojom malom rucicom ocev
prst, drzi ga zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo
gledati na drugoga odozgor samo onda kad mu hoce
pomoci da bi se podignuo.

Toliko je stvari sto sam se od vas mogao nauciti, ali u
stvarnosti nemam bas puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, necu vise zivjeti.

Govori uvijek sto osjetis, a cini sto mislis. Kad bi
znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno
bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti
tvojim anđelom cuvarom. Kad bi znao da su to posljednje
minut! e sto te vidim, rekao bih ti 'ljubim te' i ne bi
glupo pretpostavljao da to znas.

Uvijek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogucnost
uciniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve
sto mi ostaje, htio bih ti reci da te veoma ljubim.
Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti
stari. Mozda danas posljednji put promatras te koje
volis. Zato nemoj vagati, ucini to danas, jer ako se
pokaze da sutrasnji dan ne docekas, zaliti ces za
danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan
osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im
prenio posljednje zelje.

Budi stalno blizu tih koje volis, govori im na glas kako
ih trebas, kako ih ljubis i budi prema njima dobar; nađi
vremena reci im 'zao mi je','oprosti','molim
te','hvala' i sve ostale rijeci ljubavi koje
poznajes. Nitko nece pamtiti tvoje skrivene misli. Zato
moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao
izraziti. Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako
s! u ti veoma potrebni.

GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godisnji
kolumbijski pisac, autor, dobitnik Nobelove nagrade,
boluje od raka.
Povukao se iz javnog zivota, a svojim prijateljima poslao je pismo, koje se siri internetom.

| 18:27 | Komentari (14) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.