Dnevnik jednoga studenta https://blog.dnevnik.hr/dnevnikjednogastudenta

četvrtak, 07.11.2019.

Želim jesti!

Četiri su sata popodne i ja ne radim ništa. Buljim u plafon i slušam glazbu, čekajući da mama iz dnevne poviče da je ručak gotov. Ručak kasni jer mama radi do jedan popodne, a ja se tad tek dignem pa nisam ni od kakve koristi. Ah, što li radim od svoga života? Imam 23, većina stručnjaka kaže da su to najbolje godine. Pa ipak, jesu li?
S 23 u Hrvatskoj si nitko i ništa.
S 23 još studiraš, ako ne studiraš onda razmišljaš kako dati otkaz na poslu gdje te plaćaju 15 kuna po satu, a poštuju malo manje od glavne paćenice u meksičkim serijama. Kada napokon smogneš hrabrosti dati otkaz, nakon što si svojoj obitelji objasnio da nisi lijenčina koja želi živjeti na njihovoj grbači koja ionako jedva da i njih prehranjuje, gledaš po internetu što bi mogao raditi u Njemačkoj ili Irskoj. Ako studiraš, gledaš svoje vršnjake koji su jedva srednju završili (jer su za to vrijeme uživali u čarima pubertetskoga doba) kako uživaju u životu radeći isto što i prije deset godina. Oni su, pak, na vrijeme shvatili da se mlaćenjem škola ništa ne može postići u državi koja se busa u prsa veličanjem svoga obrazovnog sustava, a svoje učitelje plaća u naturi, jebanjem u zdrav mozak. Umjesto toga, svoju su energiju preusmjerili u nešto korisno i sada, na pola puta do tridesete, imaju i novaca i radnoga iskustva koje ja neću steći do četrdesete. Ako mi se posreći, naravno.
S 23 si osuđen na još dvadeset godina življenja sa starcima jer za najam nekakve garsonijerice para nemaš, o kupnji iste da se i ne govori.
S 23 u Hrvatskoj gledaš ljude s kojima si do jučer na kavama dijelio svoje najdublje tajne kako odlaze u bolje krajeve i otamo ti viču "Dođi i ti, prodisat ćeš punim plućima!" Ipak, ti si rastrgnut između ljubavi prema domu i želje da se osjećaš kao ljudsko biće, biće koje zna za što i za koga radi. Nije da imaš puno izbora, osim ako ne želiš cijeli život biti siromašan i usamljen.
S 23 si... Nadopunite sami, mama je viknula da je gotov ručak, moje omiljeno jelo je na stolu. Hvala ti mama, na svemu! Dobro je biti ja.

07.11.2019. u 16:07 • 16 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Studeni 2019 (5)

  studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog bit će moj kutak sjećanja iz studentskih vremena, koji su sada pri kraju. Čitali - ne čitali, komentirali - ne komentirali, ja ću pisati jer je za mene pisanje vid opuštanja na kraju dana.

Linkovi