Fina Zdrava Papica

U Hrvatskoj su sve glasnije grupe i organizacije za zaštitu životinja, a jedna od najaktivnijih su definitivno vegetarijanci. Kakvo god bilo vaše osobno mišljenje, ako ste iz Zagreba, vjerojatno ste primjetili barem jedan jumbo plakat koji se obraća mesojedima ili ljubiteljima krzna s nekakvom pasivno - agresivnom rečenicom.
Osobno, podržavam svako nastojanje da se zaštite bespomoćni, nebitno radi li se o ljudima ili životinjama. Isto tako, osobno nisam obožavatelj vegetarijanstva niti veganstva. Oni bi me vjerojatno strpali u kategoriju "zatucanog Balkanca" koji po uzoru na kršćanski nauk vjeruje da čovjek treba izgrađivati i čuvati svijet, ali da su životinje i biljke stvorene da bi služile čovjeku - kao društvo, radna snaga, izvor materijala, hrana.
Vjerujem da su one neduhovna bića namijenjena napredovanju duhovnih - ljudi, ali da se odemo predaleko u teološko područje, zadržimo se u prehrambeno-egzistencijalnom: bića nižih karika prehrambenog lanca stvorena da služe čovjeku, koji predstavlja njegov vrh.

I ne, nemam nikakvih problema s razumijevanjem i prihvaćanjem tuđeg izbora da bude vegetarijanac ili vegan. Uglavnom. Ako su tu odluku donijeli informirano i svjesno, i ako taj izbor za njih funkcionira - nitko sretniji od mene! Svatko ima pravo na izbor i ulaziti u rasprave da li je on ispravan ili pogrešan kada se radi o prehrambenom životnom stilu je uzaludno. Može biti samo kontraproduktivno, kao i rasprave na temu religije. I jedno i drugo područje izgrađuju naš identitet ili barem predodžbu o sebi.
Napad na nečiji izbor je uvijek napad i na samu osobu, što je em neprihvatljivo, em neproduktivno.
Stoga bih realno sebe smjestio u kategoriju "liberalne prehrambene zlatne sredine" (da, upravo sam to smislio)
Moj osobni, informirani i svjesni izbor jest biti svejed, jer smatram da smo biološki građeni da bi bili svejedi, od praskozorja ljudske vrste smo svejedi i sve biološke napretke naše vrste dugujemo tome što smo svejedi.

Unatoč svoj otvorenosti uma koju smatram da posjedujem kada se rad o životnim izborima (pa tako i prehrambenim), rekoh da UGLAVNOM nemam problema s razumijevanjem i prihvaćanjem tuđeg izbora da bude vegetarijanac ili vegan. Kada on za mene postaje problem? U dva slučaja:
I. Kada osobe koje gaje takav životni stil postanu agresivne u svojoj čudnoj potrebi da ga nametnu i meni;
II. Kada se u raspravi o prehrani počnu koristiti blago idiotnim "argumentima" tipa: čovjek nije stvoren kao mesojed jer, za razliku od grabežljivaca u životinjskom svijetu, nema kandže niti razvijene sjekutiće za ubijanje plijena.
Kad čujem tako nešto, postane mi teško zadržati ozbiljan izraz lica.

Kao što sam napomenuo, uvijek sam za zaštitu bespomoćnih. Vjerujem da svaka životinja i biljka zaslužuje poštovanje i humanost, čak i u trenutku kada prekidamo njen život. Ali ne, ne smatram da bi sve krave, svinje i piceki trebali umrijeti prirodnom smrću.
Ili još apsurdnija ideja na koju sam naišao - da sve pripadnike grabežljivih vrsta u prirodi treba fizički odvojiti od pripadnika koji predstavljaju izvor hrane. Drugim riječima, idemo ograditi divljinu i razdvojiti zločeste lavove od jadnih zebrica, kako bi one mogle doživjeti duboku starost i umrijeti okružene svojim bližnjima.

Da pojasnim svoje stajalište...
a) Priroda pokazuje obrasce po kojima funkcionira od prvog dana. Da, oni su ponekad okrutni u očima modernog čovjeka, ali su nam omogučili da uopće doguramo do modernog doba i neke temeljne zakonitosti su nepromjenjive;
b) Povijest nam je pokazala da petljanjem s prirodnim zakonima najčešće napravimo sranje. Posljedice toga trpimo u sadašnjosti i trpit ćemo još dugo. Vjerujem da neki ljudi imaju dobre namjere, ali i da bi se trebali riješiti kompleksa da su bogovi;
c) Bez smrti nema života. I točka. Svi smo povezani u jednom velikom krugu i ako drugo biće ne umre da bi nam poslužilo kao hrana, mi ćemo. Na kraju, kada se to i dogodi, naše tijelo će ionako postati gnojivo i slijedom događaja hrana za druga bića;
d) Ne umiru samo životinje. Dokazano je da i biljke imaju "emocije", da korijenjem komuniciraju na biokemijskoj razini, da osjećaju bol. Po čemu je prekinuti život biljke prihvatljivije nego prekinuti život životinje?;
e) Čovjek ne može kvalitetno opstati isključivo na biljnim nutrijentima, jednostavno smo biološki, organski građeni drugačije od biljojeda. Usporedite probavni trakt krave i čovjeka. Potpuno isključivanje bilo kojeg nutrijenta će se prije ili kasnije odraziti na čovjekovo zdravlje.

Moje tvrdnje potkrijepljuju mnogi svakodnevni primjeri i još više literarnih. Preporučujem knjigu Lierre Keith, koja je i sama bivša vegetarijanka: "The Vegetarian Myth".

Tvrdnja u kojoj se apsolutno slažem s vegetarijancima / veganima je sljedeća: današnja prehrambena i modna industrija se prema životinjama odnose barbarski, divljački i za svaku osudu!

Primjera koji potkrepljuju tu tvrdnju je puuuno previše i ovo su neki od poznatijih:
1. Divljačko ubijanje tuljana palicama, slike koje prikazuju okrutnost kakve se ni najveći psihopati ne bi posramili;
2. Mahniti izlov kitova za prehrambene i kozmetičke interese, pogotovo na obalama Dalekog Istoka;
3. Poremećeno mučenje pasa u Kini, gdje je životinja toliko izmrcvarena da se čovjek poveseli samom ubijanju.

A ovo su neki od manje poznatih, ali mnogo prisutnijih:
1. Kavezni uzgoj peradi, u kojem su pilići toliko nagurani da ih trenje o žice kaveza ostavlja bez ijednog pera. Od izlegnuća do smrti ne vide svijetlo dana te uopće ne uspiju razviti tetive i ligamente jer se ne kreću. Od prvog dana su tretirani antibioticima i bojom za meso. Hranjeni su najjeftinijim sirovinama, kako bi razlika u cijeni uzgoja i prodajnoj cijeni bila što veća. Ako počnu kljucati jedni druge zbog nedostatka osnovnih nutrijenata / prostora / stresa, režu im se kljunovi;
2. Masovni uzgoj svinja, u kojem se u prcesu klanja, da bi se uštedilo vrijeme potrebno da se skine dlaka s životinje, živa svinja baca u kipuću vodu te se u agoniji sama oguli;
3. Odnos većine vlasnika prema životinjama u tzv. "domaćem", klasičnom stočarstvu, gdje se životinja svakodnevno zlostavlja i mlati. Od uštede prostora, zbog koje mnoge životinje prožive cijeli život u vlastitim fekalijama, do osakaćivanja, vezivanja rogova za noge kod krava da bi im kretanje bilo ograničeno za vrijeme ispaše...

Prvo i gotovo jedino pravilo je postao: PROFIT.
Dapače, postalo je poželjno da se štedi na sirovinama kojima se životinje hrane, iako to neizbježno utječe na kvalitetu hrane na našem stolu. Štedi se na prostoru, zbog čega su životinje od početka do kraja smrti osuđene na život u par centimetara više od vlastite veličine. Štedi se na sunčevom svijetlu, pa nitko nije "lud" da uloži u prozore na gospodarskim zgradama! Štedi se vrijeme u proizvodnom procesu, zbog čega je sam čin klanja i prerade nevjerojatno okrutan prema životinjama. Štedi se na higijenskim uvjetima u kojima se životinje nalaze, što uzrokuje stalna oboljenja i samim time tretiranje raznim kemikalijama koje zatim ulaze u meso, a našom konzumacijom u naša tijela!

A NAJVIŠE SE ŠTEDI NA POŠTOVANJU! Poštovanju prema stvorenju koje ti ništa nije skrivilo, ne napada niti se može braniti. Stvorenju koje ti, na kraju krajeva, omogućuje preživljavanje - da li kao izvor hrane, materijala ili prihoda. Poštovanju prema prirodi koja ti omogućava da upravljaš veličanstvenim mehanizmom stvaranja. Prema Bogu / Bitku / Logosu koji ti je dao sve na korištenje i stvorio te da činiš DOBRO.
Iako smo u "modernom dobu", mislim da smo još svjetlosnim godinama daleko od naprednog doba. Štoviše, bojim se hoćemo li ga kao vrsta uopće dočekati ako se ne vratimo na osnove i ponovo počnemo učiti o svemu, a ponajviše o poštovanju.



Želim li jesti meso? Definitivno! Ali isto toliko ne želim biti dio stada u negativnom kontekstu. Želim znati tko, gdje i kako uzgaja moju hranu, koje su njene prednosti za moje zdravlje. Da li je ta životinja živjela u slobodnom, mirnom okruženju. Da li je njen život prekinut humano, bez mučenja i mrcvarenja.
I na to imam apsolutno pravo!

Stoga vas molim da razmislite što i od koga kupujete. Bojkotirajte klasičan uzgoj zbog njegove neodrživosti. Zbog njegove okrutnosti. Bojkotirajte ga zbog njegove sebičnosti. Zbog njegove pohlepe. Zbog toga što razara vaše zdravlje i zdravlje vaše obitelji. Što u suradnji s jedako sebičnim i pohlepnim trgovačkim lancima razara vašu financijsku budućnost. Što ne obezvrijeđuje samo dostojanstvo te životinje već i vaše, smatrajući vas inertnom i neukom stokom, u najgorem smislu te lijepe riječi.

Pokrenite se! Pitajte svoje dobavljače gdje i kako uzgajaju meso! Tražite dopuštenje da dođete vidjeti u kakvim uvjetima se odvija uzgoj!
Imate na to apsolutno pravo!
Borite se za održivi opstanak! Borite se za DOBRO!

Vaš Đus