Price za djecu

"EVO RODIO SE!" USKLIKNULE SU SVE ŽIVOTINJE KOJE SU SE OKUPILE OKO
MAME KOŠUTE,KAKO BI VIDJELI ROĐENJE MALOG JELENKA.
MAMA KOŠUTA JE BILA PRESRETNA,SVAKIM ČASKOM BI LIZNULA SVOJE NOVOROĐENČE.
"KAKO JE SAMO SLADAK!",OGLASIO SE ZEC BRZI.
"SLAŽEM SE S TOBOM BRZI,DIVAN JE.",ODVRATILA JE MAJKA NE SKIDAJUĆI POGLED S MALENOG.
"BJEŽITE!! DOLAZE LJUDI! DOLAZE,BJEŽTE,SPAŠAVAJTE SE!!!",ČUO SE KRIK MLADE LASTAVICE KOJA JE UBRZANO LETJELA U KRUG.
MAMA KOŠUTA SE BRZINOM MUNJE USTALA NA NOGE I USPANIČILA SE,
SVE ŽIVOTINJE SU POTRČALE U SVOJA SKLONIŠTA,A MAMA KOŠUTA JE UGRIZLA ZA VRAT MALENOG I TRČEĆIM KORAKOM UŠLA U SKROVIŠTE.
POČELA JE OLUJA. KIŠA JE LIJEVALA,MAMA KOŠUTA JE LIZANJEM I GRLJENJEM SVOGA MLADUNČETA POKUŠALA NEKAKO GA UGRIJATI.
ČULI SU SE PUCNJI. TO JE BIO TAJ ZATRAŠUJUĆI,UŽASAN ZVUK.
SVE ŽIVOTINJE SU ZNALE DA BI NETKO MOGAO POGINUTI.
MAMA KOŠUTA JE U STRAHU OSLUŠNJIVALA ŠTO ĆE SE DOGODITI.
NAKON NEKOG VREMENA NIŠTA SE NIJE ČULO,BILA JE POTPUNA TIŠINA.
MAMA KOŠUTA JE I DALJE OSLUŠNJIVALA,DOK JE NJENO MLADUNČE SPAVALO.
ODJEDNOM SE ZAČUJE GLAS LASTAVICE: "IZAĐITE! NEVOLJA JE PROŠLA! IZAĐITE! NEVOLJA JE PROŠLA!",PONAVLJALA JE.
MAMA KOŠUTA NIJE BILA SIGURNA,PA JOŠ PAR TRENUTAKA NIJE IZAŠLA.
KADA JE ZAČULA GLASOVE SVIH STANOVNIKA,POLAKO JE POČELA IZLAZITI.
KADA JE ONJUŠILA I OSLUŠNULA SVE OKO SEBE VRATILA SE PO JELENKA.
"MOŽEŠ IZAĆI,SVE JE ČISTO.",REKLA JE KORNJAČA HELENA KOJA JE SPORIM TEMPOM DOŠLA DO MAME KOŠUTE.
"U REDU.",ODVRATILA JE KOŠUTA TE IZAŠLA S MLADUNČETOM.
PONOVNO JE LEGLA NA STOG ZELENOG LIŠĆA I KRAJ SEBE STAVILA SVOJE MLADUNČE.

NAKON GODINU DANA...

MALENI JELENKO JE VEĆ IMAO PUNU GODINU DANA.
BIO JE JAKO ZAIGRAN.
SPRIJATELJIO SE SA SVIM ŠUMSKIM STANOVNICIMA,I NAUČIO KADA TREBA OTIĆI U SKROVIŠTE,A TO JE KAD NAIĐU LJUDI.
NJEGOVA PRVA GODINA JE PROTEKLA MIRNO I VESELO,JER SU SAMO 2 ILI 3 PUTA DOLAZILI LOVCI.

ALI TOG DANA...
MAMA KOŠUTA JE MIRNO UTONULA U LAGANI SAN,ALI JELENKU SE NIJE SPAVALO.
USTAO JE I KRENUO K SVOJOM PRIJATELJIMA ZECU,PUŽU I LEPTIRU.
DOK JE ŠETAO KROZ ŠUMU,A TO MU JE BILO PRVI PUT ODJEDNOM JE ZAČUO,KORAKE,OSJETIO JE KAKO NETKO HODA.
JELENKO JE PREPLAŠENO STAO,I OSLUŠNUO.
I DALJE JE ČUO KORAKE,ALI SADA SVE BLIŽE,OSJETIO JE KAKO MU SE PRIBLIŽAVAJU.
JELENKO SE BRZINOM MUNJE OKRENUO I POTRČAO NATRAG K MAMI,ALI VEĆ JE BILO KASNO,JER JELENKO SE IZGUBIO.
PREPLAŠENO JE TRČAO ŠUMOM,ALI NIJE ZNAO KUDA IDE.
NIJE SREO NIKOG TKO BI MU MOGAO POMOĆI.
MAMA KOŠUTA JE VEĆ BILA BUDNA,BILA JE JAKO NEMIRNA I PREPLAŠENA.
UOKOLO JE POTIHO DOZIVALA I TRAŽILA SINA,ALI ON TO NIJE MOGAO ČUTI.
JELENKO JE TRČAO SVE DUBLJE I DUBLJE U ŠUMU,A ONDA ODJEDNOM STAO,TE SHVATIO KAKO SE VIŠE NE ČUJU KORACI.
KORAKE NIJE VIŠE ČUO DOSTA VREMENA,ALI IMAO JE DRUGI PROBLEM. KAKO ĆE SE VRATITI K MAMI?
ON JE BIO PREPLAŠEN I TUŽAN,SVE BI DAO DA SE VRATI MAMI.
ODJEDNOM ZAPUHNE JAK VJETAR,JELENKU JE BILO HLADNO,NEDOSTAJALA MU JE MAMA DA GA UGRIJE.
KADA SE VJETAR MALO SMIRIO,POČEO JE PADATI SNIJEG.
JELENKO SE SMRZAVAO.
MAMA KOŠUTA JE STRAHOVALA ZA SVOGA SINA. SVE STANOVNIKE JE ZAPITKIVALA:
"GDJE JE MOJ SIN? JE LI GA NETKO VIDJEO?",ALI NITKO NIJE ZNAO.

SUTRADAN...
JELENKO JE NA TEŠKOJ ZIMI JEDVA OPSTAO,BIO JE JAKO GLADAN.
MAMA KOŠUTA GA JE OTIŠLA POTRAŽITI.
JELENKO JE KRENUO U POTRAGU ZA HRANOM,CIJELI DAN JE TRAŽIO ALI NIJE NIŠTA PRONAŠAO.

TAKO JE VEĆ PROŠLO 4 DANA I 4 NOĆI.

JELENKO JE VEĆ BIO PROMRZNUT ,GLADAN .
NAČINIO JE SEBI MALENO SKROVOIŠTE,I AKO TO SKROVIŠTE NIJE BILO NAJBOLJE,DOBRO MU JE POSLUŽILO.
I OSVANUO JE PETI DAN OTKAD JE JELENKO NESTAO.
SVI STANOVNICI ŠUME SU KRENULI U POTRAGU.
MAMA KOŠUTA NIJE GUBILA NADU,SVE JE UČINILA KAKO BI PRONAŠLA SINA.
NAKON NEKOLIKO SATI,STANOVNICI ŠUME SU SE VRATILI IZ POTRAGE ZA JELENKOM.
"NESTAO JE.",GOVORILI SU U GLAS.
SVI SU VJEROVALI DA JE MRTAV,JER NIKAKO NIJE MOGAO PREŽIVJETI NA ONAKVOJ HLADNOĆI BEZ HRANE.
MAMA KOŠUTA JE KRENULA SAMA U POTRAGU. TRAŽILA JE SVE DUBLJE I DUBLJE U ŠUMI.
JELENKO VIŠE NIJE MOGAO IZDRŽATI...
ODJEDNOM JELENKO ZAČUJE KORAKE,PA LAGANO OSLUŠNE.
ZAKLJUČIO JE DA TO NISU BILI ČOVJEKOVI KORACI,VEĆ ŽIVOTINJSKI.
JELENKU JE TO BILA ZADNJA NADA ZA OPSTATI.
POLAKO USTANE I DOĐE DO VELIKOG GRMA.
I GLE! IZA GRMA STOJI NJEGOVA MAMA KOŠUTA.
JELENKO SVOM BRZINOM POJURI DO MAJKE,A ONA SE RAZVESELI I SRETNO POĐU NATRAG.
KADA SU STIGLI,STANOVNICI ŠUME SU SE JAKO VESELILI POVRATKU JELENKA.


ALI,MAMA KOŠUTA I JELENKO SU BILI NAJSRETNIJI,JER SU PONOVNO ZAJEDNO...

ŽIVJELA JEDNOM DJEVOJČICA PO IMENU RINA.
BILA JE JAKO VESELA I ZAIGRANA, IMALA JE 6 GODINA.
BILA JE JAKO LIJEPA, IMALA JE DUGU SMEĐU KOSU I PRELIJEPE SMEĐE OČI.
RINA JE NAJVIŠE VOLJELA MORE, A NAJDRAŽI DOGAĐAJ JOJ JE BIO KAD BI JE MAMA I TATA ODVELI NA MORE.
RINA JEDNOM ČUJE KAKO GRADOM GOVORE LJUDI O TOME KAKO POSTOJI JEDNA CESTA KOJA VODI PREMA
MORU,ALI NITKO SE NIJE USUDIO OTIĆI TOM CESTOM.
RINU JE TO JAKO ZAINTERESIRALO I BAŠ JE HTJELA OTIĆI S TOM CESTOM VIDJETI TO MORE.
NAGOVARALA JE MAMU I TATU KAKO BI IŠLI S NJOM VIDJETI TO MORE, ALI ONI SU ZNALI KOJA JE TO CESTA,PA JE
ČAK I NJIH BILO STRAH OTIĆI TAMO. RODITELJI NISU UDOVOLJILI RINI, A ONA NIJE MOGLA IZDRŽATI,
A DA NE ODE TAMO, JEDNOSTAVNO JE MORALA OTIĆI .ONA JE ZATIM ODLUČILA KAKO BI BILO NAJBOLJE DA ONA ODE SAMA TAMO.
KADA JE SUTRADAN OSVANULO JUTRO,RINA JE USTALA, I PRIJE MAME I TATE I KRENULA S TOM CESTOM K MORU.
HODALA JE HODALA, A ONDA ODJEDNOM DOĐE DO ZELENE GUSTE ŠUME.
IŠLA JE KROZ DRVEĆE I NAKON NEKOG VREMENA RINA JE IZAŠLA NA ČISTINU.
STAJALA JE NA VELIKOJ PLANINI A MORE JE BILO ISPOD.
TA PLANINA JE BILA KAO NEKAKAV MOST ZA BACITI SE U MORE,
ALI TO MORE NIJE BILO OBIČNO MORE ,MORE JE BILO SVAKAKVIH ŠARENIH BOJA.
IZ MORA SU SVAKI ČAS IZLAZILE PREKRASNE SIRENE , KAO KAKVE PRINCEZE. ONE SU BILE PLAVE,ZELENE,ŽUTE,CRVENE...,
I SVAKAKVIH DRUGIH BOJA. RINA JE S ČUDOM GLEDALA MORE.
NAKON PAR TRENUTAKA, U MORU SU SKAKALI PREKRASNI DUPINI.
SVAKI PUT KAD BI IH RINA POGLEDALA MAHNULI BI JOJ RUKOM NAŠTO BI SE ONA NASMIJALA.
RINA SE BEZ RAZMIŠLJANJA BACILA U MORE.
KADA JE ZARONILA UVIDJELA JE DA POD TIM MOREM MOŽE DISATI ČAK I GOVORITI.
VIDJELA JE MNOŠTVO RIBA, RAKOVA, ŠKOLJAKA, DUPINA, KITOVA ,DELFINA, HOBOTNICA I SIRENA.
RINA JE S VELIKIM UŽITKOM GLEDALA DUBINE ČUDESNOG MORA,
TO JE ZA NJU BIO VELIČANSTVEN PRIZOR. DOK JE ONA RONILA , ODJEDANPUT JE VIDJELA NEKAKVO SVIJETLO.
POŽURILA JE DA VIDI KUDA TO SVIJETLO VODI.
NAJEDANPUT JE UGLEDALA LIJEPU DAMU,OBUČENU U ZLATNOM ODJELU, S KRUNOM NA GLAVI.
"RINA?",UPITALA JE DAMA.
"DA? KAKO MI ZNATE IME?",PITALA JE RINA S ZNATIŽELJOM.
"ZNAM SVE DRAGA, JA SAM KRALJICA SVIH MORA.",ODGOVORILA JE KRALJICA.
"ZAISTA? A KAKO TO DA VAS SAMO JA MOGU VIDJETI? KAKO TO...?",ZASIPALA JE PITANJIMA RINA.
"NEMOJ BITI PREVIŠE ZNATIŽELJNA, OVO JE MOJE MORE, OSTALIM MORIMA TAKOĐER JA VLADAM , ALI OVO JE MOJE CARSTVO, PA JE TO POSEBNO MORE",ODGOVORILA JE KRALJICA.
"ZAŠTO SVA MORA NISU OVAKO PRESAVRŠENA I ČUDESNA?",PITALA JE RINA.
"ZATO JER LJUDI NE VJERUJU U OVAKVO MORE...",ODVRATILA JE TUŽNO KRALJICA.
"JEDINO TI VJERUJEŠ U OVO MORE, I ZATO SI BILA TAKO UPORNA DOĆI DO NJEGA, HVALA TI, RINA", REKLA JE KRALJICA.
"ALI ZAŠTO NE NAPRAVIŠ U SVIM MORIMA OVAKVO ČUDO, ONDA BI TAKO SVI POVJEROVALI?" REKLA JE RINA.
"ZATO , JER BI ONDA LJUDI VJEROVALI SILOM, A JA TO NE ŽELIM", REKLA JE KRALJICA.
RINA JE KLIMNULA TUŽNO GLAVOM I POSLJEDNJI PUT POGLEDALA KRALJICU.
TADA JE KRALJICA NESTALA.
RINA JE POZDRAVILA SVE STANOVNIKE ČUDESNOG MORA I OTIŠLA K SVOJOJ KUĆI.
KADA JE STIGLA, MAMA I TATA SU JE UPITALI S ČUDOM:
"DUŠO? GDJE SI BILA DO SAD,POSVUDA SMO TE TRAŽILI..."
"NE BRINI MAMA,BILA SAM U ŠETNJI..."
"ALI ,MI SMO TRAŽILI PO ČITAVOM GRADU I NIGDJE TE NIJE BILO,." ODGOVORILA JE MAJKA.
"PA IŠLA SAM ONIM PUTEM,ONOM MORU ZA KOJE SVI MISLE DA NE POSTOJI, ALI MAMA TO JE ČUDESNO MORE",PRIČALA JE RINA ALI NJENA MAJKA JE ODGOVORILA: "DUŠO, SIGURNO SI SANJALA ČUDAN SAN, ILI PREVIŠE MAŠTAŠ."
"NIJE TAKO MAMA! ZAISTA SAM TO DOŽIVJELA, IDEMO ZAJEDNO, ŽELIM TI POKAZATI..",REKLA JE RINA A MAMA JOJ JE UDOVOLJILA.
KAD SU KRENULI CESTOM NISU VIDJELI ONU ŠUMU, ŠTO JE RINI BILO JAKO ČUDNO. ŠETALI SU CIJELI DAN ALI NISU DOŠLI DO ČUDESNOG MORA.
RINI JE BILO ČUDNO, JER ONA JE STIGLA DO ČUDESNOG MORA ZA PETNAEST MINUTA, A KAD JE OTIŠLA S MAMOM NIJE UOPĆE STIGLA DO MORA. NA KRAJU JE MAMA ODLUČILA VRATITI SE NATRAG.
RINA JE SVAKOG DANA ODLAZILA NA ČUDESNO MORE, ALI KADA JE HTJELA NEKOM POKAZATI I DOKAZATI DA JE U PRAVU I DA ČUDESNO MORE DOISTA POSTOJI, NIKADA NIJE DOŠLA DO NJEGA.
ONA JE IPAK BILA JAKO SRETNA JER SE SVAKODNEVNO DRUŽILA S MORSKIM PRIJATELJIMA I KRALJICOM SVIH MORA...