nista ne traje vjecno...
osvrcem se unatrag i gledam gdje sam pogrijesila...
gdje je nestala ona godina puna srece?
ili je to samo bila jos jedna od brojnih iluzija...
neocekivani poklon koji mi je dodjeljen greskom...
zelim shvatiti gdje sam pogrijesila, sto se dogada...
gubim se...
i ne zelim se vratiti starim navikama...no one me vuku natrag...
ljudi se ne mjenjaju
osjecam se tako slabo i maleno...kao zrnce prasine u vjecnosti...
neznam vise sto je istina, a sto nije...
lazem samoj sebi tako dobro da vjerujem...
i onda vise neznam sto je istina...
ne zelim ici natrag...
ne zelim
bojim se
svaka sekunda me samo sve vise i vise gusi
ponovo ne jedem...
pitam se zeli li me moja podsvjest ponovo ubiti
ne osjecam se sigurno sama sa sobom
vec zadnjih tjedan dana moj strah sve vise i vise raste
ne zelim ostati sama
andele cuvaru mili svojom snagom me zakrili
prema bozijem obecanju cuvaj mene nocu danju
...
ne mogu dalje
|