Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
odakle ime bloga:
sigurna sam da svi znate našeg slatinskog Fiću... uvijek kad sam kod mame u radnji, on dođe, stoji na vratima i gruva nešt tam svoje... ali to što je jednom provalio (naslov) definitivno je rečenica na koju sam otkinila... pa eto.. pozz Fići
T | Tasty |
H | Hairy |
E | Enchanting |
U | Unreal |
N | New |
K | Kind |
N | Neglected |
O | Odd |
W | Wild |
N | Neglected |
P | Pure |
A | Amazing |
L | Little |
A | Amazing |
C | Creepy |
E | Easy |
...pa sad moram napisat 5 stvari koje niko (ili bar većina) o meni ne znaju....
e da i ne planiram ga širit dalje...
1. od svoje šeste godine u kući i oko nje stalno imamo mačku... meni nije bad uzet mačkicu i podragat ju al iz dubine duše želim psa... HOĆU PESEKA!!!!
2. u ovih 16 godina sam se 9 puta našla pod nožem (ak može bez pitanja i podpitanja) i vjerujte uopće mi nije bilo svejedno.... al ne da mi se o tome...
3. uz, u boxu napisani kelj, NE PODNOSIM blitvu, špinat, gljive (osim na pizzi), karfiol i sve to što izgleda ko da je neko već prožvakao...
4. ne znam dali se itko od vas sjeća te grupe... the kelly family... slušala sam ih sa nekih 7 godina... i bila ubjeđena da ću upoznat tam tog nekog koji je imao baš slatku smeđu kosu i smeđe okice... naravno da se to nije dogodilo
5. prvi put sam se poljubila sa 12 godina... hehe... bilo je stvarno jako čudno... kad smo se poljubili sam smo se pogledali kao ono: "i šta sad?".. onda mi je to bio cijeli svijet... sad se tome mogu samo slatko nasmijat...
eto tih 5 stvari više sad znate o meni
pozz...
Lay me in a mound
Raise a stone for all to see
Runes carved to my memory
i eto mene od sutra u maruliću marku.... još uvijek ne znam u kojem sam razredu al nekak me više brinu profesori...
jesu mi svi ispričali sve o svakome al ipak onaj neki strah je još uvijek tu...
iskreno se nadam da će to sve dobro proći i da neće bit jako strašno
a za vtc uopće ne žalim..
svaki dan ustajanje u 6 i vraćanje kući u 5 popodne zbog 2 sata više engl... thank you but no, thank you....
bivši razred mi neće ostat u ružnom sjećanju... a i dosta preofesora će mi ostati u lijepom sjećanju....
al sve će to, od sutra, biti samo neka imena... neki tamo 2.c u vt...
sad sam tu u slatini i spremna sam pokazati koliko doista vrijedim...
pozz...
evo danas je već 2.1. (jedan jako poseban dan :) )
al bilo bi lijepo od mene da napišem nešto o godini koja je iza nas...
već i vrapci na grani znaju da idem (sam išla) u vtc u školu...
do 1. mjeseca tj. početka 2. polugodišta sam bila u onom nesretnom domu (učeničkom ne popravnom :) ) al od 1. mj sam se pridružila hrpi "vlakaša" koja je svako jutro u 6:40 odlazila u vtc...
i to mi je donekle olakšalo školovanje jer sam imala onaj svoj mir za učenje i mogla sam si sama odrediti kad i koliko ću učiti.. za razliku od doma gdje je sve bilo određeno...
ali i dalje mi je ostala ona nesretnica iz povijesti... tu kurvetinu stvarno nije lako riječima opisat.. al da jedan dan budete na njenom satu, sve bi vam bilo jasno...
naravno da me skolčila na 1. polugištu i jedva me dočela u 2.
ja sam se javila odmah na početku al njoj se baš i nije ispitivalo pa me pitala tamo negdje u 5. mj... (čitaj: 1. POLUGODIŠTE) i to si je lijepo podjelila na tri sata.. onako pita me jedan sat, bogu hvala 30 min od 45, i na kraju kaže
da bi mi nakraju opet zafitiljila kulju uz onak lijepi osmjeh pun mržnje i samo rekla
ma neki ti mama dolazi na poravni, mene tu neš vidjet... i tak je bilo... baba mi zaključila kulju a ja otišla kod ravnateljice i traćila komisijsko... e sad da ga dobijem morala sam imat neki jako dobar razlog zbog kojeg ga uopće tražim..
i imala sam i to jako dobar...
svako ljeto ostavimo za rješavanje mojih zdravstvenih problema tako da ne izbijam nepotrebo iz škole. za ovo ljeto smo također već uzeli ono što nam je prioritetno a ne rješavanje frustracija neke iskomleksirane babetine.
tražili smo komisijsko s njenim izuzećem al nisu pristali....
moj dan D- 16.6 (usput budi rečeno TO MI JE ROĐENDAN)
došli smo u školu (mama, tata i ja) i stajali ispred učionice... a onda je ONA došla i kad nas je vidjela krenula prema nama s već uvježbanim monologom šta će mi reć da me izvrjeđa (inače joj je to ko dobar dan, ić po školi i vrijeđat učenike)
i tako ona nama prilazi al ka dje vidjela tatu skužila sam da joj nije baš svejedno....
i počinje...
za ne povjerovat, to je rekla s hrpom zamuckivanja i podrhtavanja u glasu.....
a tu onda dolazi moj dear tatica...
a samo ispitivanje... isssse....
uz nju su tamo još bili moj razrednik i drugi prof iz povijesti...
pitala me tak da je s makedonije skakala na umjetnost u egiptu pa onda na položaj palestine... a na nijedno pitanje me nije pustila da odgovorim do kraja...
i da... izvela me pred kartu, što nikad ne radi, i tražila da pokažem Spartu... ja sam rekla da to nikad nije tražila od nas al ona je sam odbrusila
i naravno da ja to nisam našla.. rekla je
a onda čekanje, ono odurno čekanje... čuli smo ih kako se nešto naurlavaju unutra i gđa. Grozna je teatralno izašla, bez podrava prošla pored nas i otrčala niz stepenice...
onda su ova dvojca izašla i rekla da sam prošla al da mi je ona opet dala nedovoljan... da se pripremim na muke s njom iduće školske godine...
e a onda je za mene počelo ljeto...
ekskurzija- venecija i padova...nice, slatina (ugl. izvan kuće ), vir (joj to sam bila sa starcima pa baš nebi komentirala )
a onda tjedan dana na čiovu... hehehe.... ok, neki baš i nisu uživali.. i moram priznat i ja bi odande maknila par ljudi pa da mi bude super... one kretene što su bili u onoj kuhinji.... grrrr... kak su mi išli na živce...
al inače mi je bilo baš super... oni komatozni tuševi nam jesu malo život zgadili... stokyu svaka čast što je izdržo bez tuširanja... a i kreveti baš nisu neki još kad im se komarci dodaju... al zato je plaža pružala čisto ugodan smještaj
i tako sve u svemu bilo je super.. tu mi se baš neda u detalje... e da sam jedno moram napisat
JA NISAM BILA S MARINOM!!! (bok, kici )
a onda sam malo i zg otišla na tu nesretnu operaciju... je, bilo je gusto... al evo to je iza mene... and life goes on..
a onda se jako brzo približio taj 9. mjesec.... strašno, škola počinje... i to za 5 dana...
a ja sam se baš zaljubila... i baš ga jako, jako volim...
i šta ću... kak je škola počela i šta smo radili prvih mjesec dana POJMA NEMAM... al ok, kasnije sam uzela knjigu u ruke....
e i da ne povjerujete.... opet sam imala kulju iz povijesti...
i sad sam se (definitivno) odlučila prebacit u slatinu u gim...
mislim, nije ta baba glavni razlog zbog kojeg se prebacujem.. jednostavno mislim da nema velike razlike između one tamo škole i ove tu... a između toga da se svaki dan dižem u 6 il da svaki drugi tj. idem popodne, ja bi radije ovo drugo
još neznam u kojem ću bit razredu... to ću saznat za kojih tjedan dana...
i kako je završilo polugodište došao je božić i sve je baš slatko i puno lampica (al bez snijega ) al svejedno je bilo lijepo.. i onda doček nove... suuuuuuuuuuper je bilo
i eto.. već smo u 2007.
u prošlom postu sam vama poželjela puno toga a sad mogu i sebi nešto:
želim da mi ova godina bar po školi budi drugačija od prošle....
see you....
pozzz...