Ottawa, 23. siječnja 2016.
Vani je -8, upravo sam otrčao 3ipo kilometarsku turu s frendovima, otuširao se i odlučio napisati blog. Imam sat-dva vremena prije daljnjih aktivnosti. Ovaj put pišem na novoj domeni, da vidim kako funkcionira hrvatski opskrbljivač virtualnim prostorom. Upravo me prosvijetlila ideja da bih u ovome blogu mogao malo pisati o ljudima. A kanadsko me iskustvo fakat oborilo s nogu u interakciji s drugima. Ok, općenito obožavam ljude i ne mogu se načuditi budalaštinama kojih je pun internet: izjave kako su životinje bolje od ljudi, kako nas treba pogoditi komet, ili kako smo svi u falusu. Crna perspektiva depresivaca ili plačipički koji uglavnom ne znaju preuzeti odgovornost za vlastite postupke. Brijem da je to refleksija vlastitog života ljudi koji nisu u stanju biti pravedni prema drugima, pomoći nekome, napraviti nešto za druge, uočiti tuđe vrline, inspirirati druge, potaknuti pozitivu, biti istinski dobra osoba i slično... Zato i takav crni pogled na sve, zato i sumnja u tuđe namjere. Nije uvijek tako, ali uglavnom je. Idemo malo prikazati drugačiji pristup.

Hajde da krenem od najsvježije pozitive, samo od zadnjih 10 dana... Teško mi je uopće sažeti dobra iskustva. Smješten sam kod super frenda, koji ima super obitelj, u super kući, sa super zajebancijom, super idejama, zajednički se dogovaramo oko aktivnosti, svi imamo energije napretek tako da nam se stalno nešto radi. Samo da je akcija: bilo da idemo na trčanje, klizanje, trening vani ili doma, u šetnju, na tulum, u kino... Sportski duhovi svi odreda. Već je sam entuzijazam faktor koji neke ljude koči jer su aktivni i poticajni poput mrtve kobile pa mi je jasno da im je život dosadan. No dobro. Frend mi je, prije moga dolaska ovdje, bio samo jedan od dražih poznanika iz Hrvatske. Ništa više od toga, iskreno. Ali jedan od onih ljudi za koje odmah skužiš da je čista pozitiva i otvoren inteligentan um. To se skuži već i po samoj zajebanciji s nekime. Kužiš da je energija osobe dobra i otvorena. Kako sam ovdje kod njega već skoro mjesec dana, postao mi je, bez pretjerivanja, poput brata. Popričamo u vezi svega: od cura, savjeta za vezu, iskustava, prehrane, sporta, politike, života, povijesti, zemljopisa, Hrvatske, Kanade, filmova, glazbe, igara, životinja, etike, morala, duhovnosti, pa sve i do retardirane zajebancije s prđenjem, politički nekorektnim forama, lošim ukusom i seksualnim aluzijama. Za mene je to definicija brata. Biti do kraja nezreo ako nas to veseli, ali znati svoje znanje i imati stavove u vezi najozbiljnijih stvari. Promišljati o svijetu i životu. Biti retardiran i filozofičan bez zadrške. On uči od mene, ja od njega. Ne znam kome ili čemu zahvaliti točno za priliku upoznavanja takvih osoba, ali to je, po meni, nešto najvrjednije na svijetu. Zbog ljudi je svijet lijepo mjesto.

Zatim frendica koju sam pozvao ovdje u Kanadu. Nevjerojatno, ali istinito, dopisujem se s nekoliko dragih ljudi iz Hrvatske i jedne sam noći sanjao tu prijateljicu, idućeg jutra je pitao želi li doći u Kanadu. Odgovorila je "da" i došla za nekih 10-ak dana. Od njezina dolaska prošlo je već 10 dana i danas je odletjela natrag u Hrvatsku. A iskustvo opet - nevjerojatno! Jednostavno jednostavan odnos - bez kompliciranih sranja, bez drame, bez posebnih zahtjeva, bez puno pitanja i problema... "Hoćeš doći? Organizirat ću za nas dvoje putovanje kanadskim obližnjim gradovima, bit će zakon! Podijelit ćemo troškove, a putovanje je valjda bolje udvoje!", ona se slaže sa svime i, eto, sad imamo sjajne uspomene... Ottawa, Montreal, Quebec... Šetnje, hrana, proučavanje, razgovori, zajebancija... Genijalno! Niti u jednom trenutku nije bilo napetosti, očekivanja ičega, čekanja druge osobe, jednostranog zamora šetnjama ili nedostatka energije, glupih situacija, nedostatka tema za razgovor, neslaganja u vezi planova, odabira načina prehrane ili ikakvih sranja. Cura ne voli šoping, što više reći? A barem se ovdje može nakupovati svega i svačega što u Hrvatskoj niti ne postoji. No, na istoj smo valnoj duljini: koliko je sve to fora, toliko se nas to uopće ne tiče. Jebeš konzumerizam! I tako smo se dobro našli da smo se fakat uveseljavali i ispunili si vrijeme smijehom i radošću.

Onda Jean! Jean! Čovječe, kako opisati takvu unikatnu osobu? Dečko kojeg smo ona i ja upoznali u Hrvatskoj na jednom glazbenom gostovanju gdje sam ja vodio program, ona pjevala, a on otplesao neki ples i ostavio me u čudu. Rekao je tada (ja sam mislio u zajebanciji) da mu se javim kad dođem u Kanadu. Javio sam mu se i organizirao susret s popisom stvari za posjetiti, a koji mi je složio frend Kanađanin koji vrhunski poznaje povijest i kulturu svijeta, a ponajviše Kanade. No, taj naš dragi domaćin, Jean, je jedan od najluđe originalnih ljudi koje sam u životu upoznao. Tip je rođeni Kanađanin, ali je Azijat, Tajlandskog porijekla. Govori tečno 4 jezika: francuski, engleski, španjolski i laoski. A sad najzanimljiviji dio: tip je lud za Hrvatskom!!! Razumije hrvatski. Učio je ruski jezik pa razumije slavensku skupinu, ali, pazi sad: on je instruktor plesa, a najviše ga je oduševio HRVATSKI FOLKLOR! Prije nego je ikad došao u Hrvatsku! Otkrio je našu kulturnu baštinu slučajno i navukao se do daske. Proučava hrvatski folklor, naučio je pjesme, plesove... On nama s mobitela pušta svoje najdraže hrvatske pjesme i pjeva ih. To je nadrealan prizor. Azijat u Kanadi pjeva hrvatski etno. Usto, tip je chef, glavni kuhar u jednom finom restoranu, povremeno radi u drugom restoranu, sam si plete kape i šalove, završio je fakultet za prevoditelja i štedi novac kako bi se jednoga dana mogao preseliti u Hrvatsku. Već je živio u Francuskoj, Kanadi, SAD-u, provodio mjesece na putovanjima kroz Europu, Aziju... Tip je usto i materijal za filmski lik: bio je godinama vegetarijanac koji je radio kao glavni kuhar u steak houseu. Pekao najfinije odreske i bifteke, a jeo povrće. Naš dragi domaćin Jean nam je organizirao smještaj u Montrealu za 2 noći i 3 dana kod frenda u novoizgrađenom stanu. Nije nam dopustio da potrošimo ijedan dolar. Vodio nas je po najzanimljivijim restoranima, svakoga dana druga kuhinja iz drugog dijela svijeta, bio izvrstan turistički vodič, prošetao kilometre i kilometre s nama, sve nam pokazao, objasnio, ispričao povijest, družio se s nama, objasnio nam kuharske tajne... Čak nas je i toliko napio u irskom pubu da smo na kraju svi pjevali s nekim Srpkinjama irske pjesme, a pića smo točili u sebe kao Cigoši na karminama iz filma Zdrpi i briši. To što sam doživio stavljam u pretinac "nikad ne zaboravi" memorije u glavi. A Jeanu, kad dođe u Hrvatsku, dugujem najluđe iskustvo. Tip želi vidjeti otoke. S obzirom da imam firmu za prijevoz i poznajem ogroman broj ljudi, mislim da ću mu uspjeti vratiti jednakom mjerom. Premda je tip bio toliko sretan i uzbuđen samim time što se druži s Hrvatima da je to bilo naprosto teško za povjerovati.

Spomenut ću još samo par ljudi vezanih uz moje kanadsko iskustvo. Jedna predivna cura, rođena Kanađanka hrvatskog porijekla, koju sam upoznao preko cure frenda koji živi u Švedskoj. S tipom sam zajedno radio na Radiju 101 prije nekoliko godina. Danas je on u Švedskoj, ja u Kanadi, a sestrična njegove cure me je doslovno spasila. Koje kombinacije. Samo nam je razmijenio kontakte i rekao da joj se javim, da je cura odlična. Počeli smo komunicirati preko fejsbuka, i to kao potpuni stranci, prije nego sam došao ovdje. Skužili smo se opet isprve! Neki ljudi tako brzo kliknu kao da ih poznaješ godinama. Bez nje bih bio u teškom financijskom sranju. Naime, dobio sam stipendiju za fakultet, ali hrvatsku stipendiju, koja nije dovoljna niti za smještaj ovdje. Na kampusu je smještaj 800 dolara na mjesec, jedno 200-250 dolara više od moje stipendije. Odbio sam tu ponudu i odlučio riskirati da se sam snađem. Mjesecima bezuspješno. I to je njihova cijena bez hrane, interneta i telefona. Općenito je smještaj u Kanadi jako skup. Ona je garantirala za mene i našla mi smještaj kod hrvatske obitelji, zadnji dan prije moga dolaska - a oni su pak bili toliko dobri da su mi rekli da s njima jedem tri obroka dnevno koje ionako sebi spremaju. Sve to u cijeni smještaja. Rekli su da ne žele Hrvate jer Hrvati nisu disciplinirani i puno puše, ali kad su doznali koliko se cijeli život borim protiv pušenja i koliko to mrzim, odmah su pristali. Karma. Od svoje ušteđevine sam skupio za ostale potrebe osim stanovanja i hrane, a neku sitnu ekstra lovu sam zaradio i na internetu. Ista ta super cura šetala je sa mnom višesatne šetnje Torontom, proveli smo zajedno sate i sate u razgovorima, filozofiji, savjetima, iskustvima... Sportašica, profesionalna umjetnička klizačica. Obožavam aktivne ljude! Valjda me onaj zdrav duh u zdravom tijelu fascinira. Upravo jednako kao i s mojim hrvatsko-kanadskim bratom, ona je sestra koju nikada nisam imao! A gospođa kod koje sam bio smješten je bila stvarno kao prava majka. Kad te netko strpljivo čeka skoro mjesec dana za drugu stanarinu jer ti je banka zakomplicirala transfer love, znaš da je posebna osoba. Bez ijednog prigovora. Rekla mi je "znala sam ja da buš ti platil, vidi se to na osobi".

Jedna stvar je bitna sa svim ovim ljudima u životu: nikad ne iznevjeriti! Ako želiš da te prati pozitiva, a ja to mogu jako dobro posvjedočiti, nikad ne iznevjeri druge ljude! Zato se treba stalno preispitivati i gledati vlastito ponašanje i djela iz što neutralnije perspektive. Ima šupaka u životu, ima lažnih ljudi, ima onih koji će te iskoristiti, ali život se mora živjeti na drugi način - ne oprezan zbog šupaka, već otvoren i pozitivan zbog dobrih ljudi. Ako se zatvoriš i postaneš šupak i sam zbog ostalih, upravo njima donosiš pobjedu. Svijet onda ima jednog šupka više! A upravo je to jedan velik problem u Hrvatskoj, ako se mene pita. Ima previše ljudi koji su, kako obično kažu, razočarani i poučeni lošim iskustvima postali šupci i sami. Iskreno, ne ne poznajem ih jer izbjegavam takve ljude. Nabasam na njih i brzo ih se rješavam. Zato sam i u Hrvatskoj okružen genijalnim ljudima, ekstra pozitivcima, podržavamo se koliko god možemo. Mislio sam da nigdje neću naići na takvu količinu dobrih ljudi. Bogami, bio sam u krivu! I to kako! Našao sam ljude koji su jednako dobri, a uglavnom puno opušteniji. Zbog boljih mogućnosti i većega standarda.

Ispostavlja se pravilnom na kraju ipak vječita istina: ono što daješ, to i dobivaš natrag! Mislim da sam se dobrano energetski zadužio i čeka me puno pomaganja drugima. Sad sam inspiriran tuđom dobrotom, svi ovi ljudi su mi pokazali da se uvijek može biti i bolji čovjek od vlastitog trenutnog stanja.
Zato, živjela karma. Napravi promjenu počevši od sebe.

Pozz!

Oznake: Kanada, Zima, stipendije, studiranje, Razmjena studenata