četvrtak, 29.06.2006.
MoJoJ LjuBaVi
~Čekam na taj pogled tvoj svaki dan,
ka' sunčev sjaj poslije ledene kiše.
Kada se pogledamo bojim se osjećaja tvojih,
jer jedan dio mene želi tebe,
a drugi zna da nisi ti za mene niti ja za tebe!~
~Nemoj me gledati tim predivnim plavim očima
Ne mogu to podnijeti
Nemoj me zavaravati da između nas nešto ima
Ne mogu u lažima živjeti.
Nemoj me dirati tim predivnim rukama
Tvojim dodirima ne mogu odoljeti
Nemoj me podsjećati što se dogodilo s nama
Želim to zaboraviti...
~malo pjesmica koje sam skopala negde 
namjenjene...hm...zna se kome...
~Btw, vidim da se puno ljudi zanima za kriminalistiku~pa please ak znate nešt više o tome (di ima taj fakultet, koji su uvjeti i to...) javite mi...
tnx, unaprijed.... KISSACH!
utorak, 27.06.2006.
SuDbInA
~vidim prema dosadašnjim komentarima da niste shvatili post :) mislim... :)) sad ću vam ja objasnit... pišem o budućnosti...o onom čemu se nadam da će se jednom dogodit :) tnx na komentarima
27. lipnja 2010.
Vruć, sparan dan. Šećem Zagrebom gdje već dvije godine studiram Kriminalistiku. Čavrljam s frendicom i tračam zbunjene prolaznike. Sjedamo u obližnji kafić, prepun studentima koji žele rashladit svoje tijelo i "pustiti mozak na pašu". Naručivši "Cedevitu" s ledom nastavljamo svoju zanimaciju... Čovjek koji sjedi do mene naglo se ustane i trkne me laktom. I moja je nova majca dobila malo rashlađenje... Dečko, ne puno stariji od mene, počne mi se ispričavat te brzo poziva konobaricu da počisti nered koji je napravio.
Promatrajući ga, shvaćam da ga od nekud znam... Primjetila sam da i on mene gleda... U trenutku kad sam se okrenula frendici da ju obavijestim da mi je dečko poznat on je uzviknuo moje ime... Nisam mogla vjerovat! To je ON! Dečko koji je moju majcu zalio "Cedevitom" je, zapravo, moja velika ljubav iz mladih dana. Zagrlimo se te me poziva na "Cedevitu" (koje li ironije) pošto moja frendica ide na predavanje... Razgovaramo o svemu. Priča mi o prijateljima, o poslu kojeg je nedavno pronašao, o kući koju je kupio i...o svojoj zaručnici. Nisam bila u prevelikom šoku jer su se zbog njega cure uvijek svađale.
Govorim mu o fakultetu koji sam upisala, o novom životu ovdje u Zagrebu... Nakon dobra 2 sata razgovora o našim životima, koji su krenuli u različtim smjerovima, još jednom za ispriku, želi me otpratiti do stana. Sunce i dalje nemilosrdno grije cijeli grad. Znoj curi niz naša tijela. Pozivam ga unutra na kratko rashlađenje. Prihvaća poziv. Ulazimo u stan. Divi se kako je velik, a ja odlazim u kuhinju da "nabacimo" još jednu "Cedevitu"... Na odlasku padne jedan zagrljaj, jedna pusa u obraz...i na kraju...jedan dubok pogled (koji je trajao jako dugo). Još ga pratim kako se spušta stepenicama... Zaključavam vrata i sjedam na trosjed. Kad sam primila knjigu oglasi se zvono na vratima...........................
...............Znala sam..................
Otvorim vrata, a ON me strastveno počinje ljubiti...
U istom trenu osjećala sam tugu i zadovoljstvo....
ponedjeljak, 26.06.2006.
SuZe NiSu LiJeK
Sjedim sama i razmišljam..
razmišljam kuda sve ovo vodi
ali znam da mene neće odvesti nikud...
jer ovo me uništilo, uništilo dokraja,
ti si me uništio..
i nisam više sposobna ni razmišljati o tebi,
a kad mi nešto kažeš ne čujem te..
kao da si odjednom nestao iz mog života
i više te ne primjećujem.. nema te...
ali da je bar tako..
jer varam samu sebe kad kažem da mi ne značiš ništa
jer da je to istina ne bi se osjećala ovako..
ovako jadno.. a to je samo zato što nema tebe.
i ne mogu ti opisati koliko te mrzim!
ali ta prokleta ljubav ubija mržnju
i zato mrzim i ljubav i mrzim tebe!
ali suze nisu lijek, zato ne plačem.. pogotovo ne zbog tebe..
ali plače mi se, znaš?
i ne želim više glumiti da mi nisi sve
jer dobro znaš da sam te voljela, a ljubav se ne zaboravlja tako brzo..
i kako ću te uopće zaboraviti? kako?? ne znam..
ali suze nisu lijek..
i iako bi te zagrlila čvrsto kad mi kažeš da ti je žao i da me voliš,
moj jeb*ni ponos mi to ne dopušta.
znam da ti je žao, ali ne opraštam lako..
zato molim te odlazi! jer samo me mučiš.. prekasno je ..
i pravit ću se i dalje da te zaboravljam, nadam se da ću jednog dana uspjeti.
ali srce zna tajnu koju ti nikad nećeš saznati... volim te!
~ovo je pjesma s neta~nije moja~ipak nisam takva pjesnikinja
~al mi je pjesma super, onak...dođe mi da počnem razmišlati o osobi koju volim od kad znam za sebe, a ona prema meni ništ ne osjeća (ili se varam)...imala sam druge, zaljubljivala sam se u druge, al nikog nisam voljela kao NJEGA...i jednostavno imam osjećaj da bih s njim mogla ostat cijeli život...i nikad ga neću prestat voljet...Poosa Ljudi
nedjelja, 25.06.2006.
Koji Pakao
Dobar dan ljudi! (ili večer,štogod) Prvo da vas upozorim~ne ostavljajte mi komentare ako niste pročitali bar dio ovog posta, jer mi to fakat ništa ne znači, nego samo zauzimaju prostor...ali ako želite nešto reći vezano uz ovo---samo dajte!
Odlučih napravit neki mali jadni blog, na koje bih iznijela svoje misli...
O čemu misli? O svemu...
Stvarno ne znam kakve ću gluposti pisat na ovom, al šta ćeš kad mi je dosadno...Život je dosada!
Mogli bi mi i poželjet dobrodošlicu, al ak nećete nije potrebno
samo vi mene po mogućnosti nastavite posjećivat..... 
Ajdeeeee Boooooook!
ajd, neću vam više brbljat o sebi 
