dinajina sjećanja

petak, 28.06.2019.

Tijelom sokolice...





Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje zapis na Tabuli smaragdini.
Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline.
Hermes Trismegistus.







Sunoćje,
iza sunca šum svemira,
zvuk dalekog gonga.

Šamani vremena objavljuju utihu dana,
koprenom sna zaustavljaju zbilju,
drevni zapis pretočen u bajku.

legenda opija... vuk i sokolica mogu biti prijatelji... ali ni to im zloduh nije omogućio.

Iz privida tišine,
iz opsjene uma,
u odori kletve
izranja vuk.

U njegovim očima ponoćno sunce,
između nas kobno prokletstvo,
prostor uzdaha i vrijeme pokore.

Koračamo ka svitanju.
Osjećam preobražaj,
trenutak nastajanja.

Uzlet sokolice.

U tvom pogledu pomrčina,
zagrljaj Lune i Helija,
kraj sudbinskog uroka.

Dijana Jelčić








- 07:57 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...