fighting with demons
29.05.2006., ponedjeljak
|
Vračajući se ulicom između trošnih kuća i savitljivih vrba što cvile od hladnoće i vjetra, slušala sam svoje korake uz pratnju stopa. Vjerujem da su to bile stope straha. Okretala sam se, širom otvarala oči i pratila pokrete gipkih sjena u kutovima svjetla. U prsima mi se stvarala gruda koja je prijetila erupcijom. Neprimjetno sam ukočila lice, stisnula zube i šake, a ukočenih nogu ubrzavala korake. Glavu sam uvukla među visoko smještena ramena i žurila da stignem do kućnih vrata što prije. Tješila sam se misleći kako ću za dvadesetak metara biti točno na pola puta od stanice do kuće, ali upravo me je taj dio puta užasavao jer su ondje postojala samo tri ulična svjetla. Kuće su se pri kraju ulice preširoko smjestile i propuštale zvukove vjetra koji je zviždao kao da mi prijeti. Koliko su noge ubrzavale, toliko se cilj činio daljim. Osjećala sam na svojim leđima njihove prljave dodire i pohlepno povlačenje odjeće. Bližeći se kući, korake sam ubrzavala sve dok nisu prešli u trk, a oni su ubrzavali zajedno sa mnom. Moji demoni. Svojim gladnim trbusima, prokletim očima i lopovskim prstima su se prilijepili uz mene i napajali se brzim otkucajima mojega srca i plitkim udisajima hladnoga zraka. Na prilazu kući sam iz sve snage potrčala, zaustavivši dah i gotovo provalila u kuću otključavajući ju. Ostali su vani. Oni koji su me u kući čekali, još su spavali. Imala sam vremena opustiti se i smiriti prije njihova buđenja. Znala sam da je samo pitanje trenutka, kad će se pojaviti. ovo je razlog zašto tako malo pišem blog.. |
- 16:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #
28.05.2006., nedjelja
|
uhvati mi ruku.. .....sasvim nježno.... ..............samo me prevari tim srnećim pogledom i zadaj mi kaznu.......... ..........jer mi je potrebna ....................koračam do uništenja .................................dostojanstveno i drsko moja je bol...... samo dokaz života..... ljuštura se moja raspada...... ........i otkriva.. ipak sam mrtva....... |
- 14:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
21.05.2006., nedjelja
|
Još je jednom naivno povjerovala i prepustila se užitku koji je zapravo bio podređen njegovom. Još se jednom uspjela razočarati i izgubiti rundu igre. Onda je slučajno naišla na primamljive ponude za koje je smatrala da samo nadopunjuju njezinu ličnost, a zapravo iz nje crpe životnu radost i snagu. Prepustila se nakratko, po tko zna koji put do sada, eksperimentiranju, u njegovom najžešćem obliku. Svijet se sveo na brojenje novčanica i dogovaranje o plaćanju, dogovaranje o nabavi, dogovaranje o tajnim sastancima. Naravno, prijateljice s kojima je i dalje svakodnevno sjedila na kavi nisu o tome svemu znale ništa. Imala je svoju tajnu i često je postajala zamišljena, jer iskreno, bila je zaljubljena u svoj dvostruki život. Tada više nije željela razmišljati o tome s kim se toga dana mora naći, što mora odjenuti, kako se mora ponašati i što slagati nekome. U njezin život su se ponovo počeli uvlačiti slatki mirisi dima. A zatim blaženo neznanje. Jednostavno je razmišljala u tim trenucima o glupostima, a tih trenutaka je bivalo sve više. Zatim je počela žuditi za kaznom. Kada je bila kažnjavana, uvijek je postajala nekako odlučnija i život joj je uvijek tada poprimao smisao. Opet je slučajno naišla na informacije. I opet se s velikom nervozom u želucu odlučila i na taj korak. Dobro je o svemu promislila i napravila to. A poslije se, začudo, nije gadila sama sebi, nego je željela još. Opet joj se sviđalo što radi nešto bolesno, protuzakonito, što jedan za drugim ruši tabue. Sve to joj nije bilo dovoljno na njezinom putu prema samouništenju. Imala je nekoliko tipova koje je nazivala „prijateljima“, a oni su se često mijenjali, i nikada ih nije bilo manje od dvoje. A, uz sve to je prema drugima uspijevala djelovati kao da vodi savršeni, mirni život. Svi oni odreda su joj jako hranili ego i postajala je sve odlučnija u sebe. Kazna ju je izliječila. Sada je ona željela pokušati nekoga kazniti. I opet je riskirala i pronašla informacije. To što ubija svoju dušu nije joj ništa značilo. Usudila se, i kaznila nekoga. Jako joj se svidjelo. Sada hoda visoko dignute glave s još većom tajnom na srcu, a kada se vrati kući svaki dan nakon „posla“ suze joj ispiru crnu olovku s očiju. I još uvijek, svaki dan, joj se u život uvlači dim, a u misli crnilo. |
- 18:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||