Osjetio sam da se približava neka energija..Ugledao sam je i znao sam da me treba,da joj ispunim dio života. Nisam je očitavao kao druge nego kao drugi dio sebe. Ignorirali smo se do prvog susreta i tada sam je oteo iz zagrljaja samoće i bacio pod noge Davidu gdje sam joj strgnuo svaki skupi komadić odjeće i bacio ga na kip koji je stoički podnosio vrućinu u podnožju. Firentinci nas nisu vidjeli jer smo imali svijet za sebe. Svijet u kojemu sam ja bio njen kip,isklesan po mjeri. A ona moja slika ,naslikana u trenutku Božanske inspiracije. Stvarali smo novu umjetnost.