Mailaj me NA KLIK

DIREKTNO U GLAVU.

nedjelja, 09.01.2005.

Njene usne oblikovale su riječi pjesme koja je odzvanjala prostorijom.
Bila je žudnja mnogih muškaraca u prostoriji.Tijelo se njihalo u ritmu pjesme,bokovi su pozivali.Gledao sam je i želio.
Nakon nastupa nestala je u drugom dijelu puba.Nisam je želio pratiti u toj gužvi.
Došao je red i na mene.Pjevao sam uobičajeni My way i palio ženski dio publike.Vrlo sam skroman.Znao sam da me mnoge žele.Samo nikada nisam otkrio zašto.
A ja sam trenutno želio onu koja je pjevala prije mene.Završio sam pjesmu i uz vrištanje,obasut poljupcima obožavateljica nestao u gužvi.Tražio sam je,ali je nestala.Tek miris sam osjećao u blizini.
Kad sam se okrenuo,vidio sam te oči i usne.Govorile su da sam
savršeno pjevao.Prekinuo sam je bezobrazno u izlaganju ližući joj kut usana.Rukom sam ispitivao glatkoću poluotkrivenih bokova.
Uzbudio sam se na mjestu.Pitala me zašto sam toliko direktan.
Umjesto odgovora sam je uzeo za ruku i izveo iz puba.
Vozio sam,a ona je dirala i mene i sebe.Igru smo nastavili u stanu,a nisam joj zapamtio ime.Samo okus njenih bradavica.Bila je na meni i vodila je.Pratio sam je uživajući u mirisu,okusu i pogledu na tu ženu.
Znao sam da nekome drugome pripada,i u tome trenutku spoznaje podigao sam je i okrenuo.Prodirao sam u nju sve jače....brže...rukama sam joj čvrsto obuhvatio bokove i nanosio joj ugodu i bol istovremeno...jecala je u ritmu glazbe koju sam ja skladao..allegro...vrelina tijela,trenje,zanos,bol,sreća,osmijeh na kraju,bez suvišnih pitanja.Otišla je onome kome pripada,a ja sam
ostao svoj.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.