Mailaj me NA KLIK

Voće.

subota, 04.12.2004.

Pogled je rekao sve..Tražili smo bliskost,glad nas je tjerala da budemo jedno drugome ukusni...
Sjajila si svojom unutarnjom ljepotom i signalizirala mi požudu skrivenim dodirima i pogledom u kojem sam vidio nas u ljubavnom klinču...Rasterećene od života,ljudi,obveza...Samo nas dvoje.
Svijet više ne postoji.
Samo sjena tvoja i moja na zidu spavaće sobe,naši odrazi u zrcalima na zidu,zamagljena stakla automobila,tragovi na polegnutoj travi žutoj,jesenjoj.Nije ti više hladno.
Jer grijem te svojom energijom,svojim krilima štitim te od samoće,ti osluškuješ moje otkucaje...I brojiš ih..Dok ne zaspiš u mome naručju,sigurna od boli,od ružnih sjećanja,od Svijeta.
Ja sam tvoja mašta,tvoj san i tvoje sutra.Ja sam tvoj večeras.Dođi i sjedni kraj mene,grli me..Poljubit' ću ti lice,liznuti usne,gricnuti uho,ostaviti uspomenu na ramenu...Skinut ću ti košulju,maziti grudi,vlažnim dodirima jezika potražiti granice tvoje ekstaze.Napisati ću novu priču na tvome trbuhu,grudima,guzi...Želim te čvrsto zagrliti dok prodirem u tebe,gledati te u oči,govoriti ti koliko te želim...
Drhtiš poda mnom,jecaš,ljubiš mi lice,vrat,prsa...Ljubiš sve.Ja sam tvoje voće,najslađe i zabranjeno.Ali mi to ne vidimo..Nije nas ni briga.Uživamo u trenu.Slatkom.

I taj tren može biti vjecnost.

Dođi.

Donijet ću ti kavu u krevet.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.