nedjelja, 18.12.2005.

ne ću

Netko je rekao da je rat toliko ozbiljna stvar da bi se prepustila generalima.E,tako i pravopis.Razmišljaju li pravopisci koliko to košta?Koliko košta običnog čovjeka iživljavanje malogradjana sa promjenom naziva ulica.Ukidanje naziva po velikom piscu V.Nazoru.Da i to ima.
Kad su drug Staljin i politbiro shvatili da ne mogu promijeniti materijalnu stvarnost,bar ne brzo,odlučili su mijenjati ljude.20-tak milijuna je prošlo kroz logore.Pisci su nazvani inženjeri duša.
Zašto ovo pišem?U paničnom strahu od nepoznavanja ili nemanja nacionalnog identiteta ,u bježanju od srbizama u jeziku upada se u strašnu zamku.
Identitet se stalno odredjuje kao negacija prema srbstvu.U jeziku pomak standarda od srpskog.Zato smo i iranskog porijekla,možda ostrogoti itd.
E,pa gdje je zamka?Moramo priznati istinu i ne služiti se lažima.Jezik je sličan srpskom i slavenskog smo porijekla.Imamo tisućljetnu povijest i kulturu.Na tome gradimo nacionalni identitet.Stalnim paničnim strahom od srpskog posredno dajemo njima preveliku važnost jer nam stožerni kamen služi negacija pa makar i srpskog a ne ono što je naše.Tako i u jeziku.Ovo pisanje"ne ću"smo već imali no je li ono odlučujuće.Nismo li u školi do sada učili"nisam,neću i nemoj"kao izuzetke zajedničkog pisanja negacije uz glagol.Što ćemo dobiti ako nam ostane samo"nisam i nemoj"?Možda i to promijenimo.
- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #