HorrorBlog
29.06.2009., ponedjeljak
When a Stranger Calls (2006)
|
REŽIJA:
Simon West ULOGE: Camilla Belle, Tommy Flanagan, Katie Cassidy, Tessa Thompson, Brian Geraghty, Clark Gregg, Derek de Lint, Kate Jennings Grant, David Denman, Arthur Young, Madeline Carroll, Steve Eastin, John Bobek, Brad Surosky  Srednjoškolka koja čuva dijete doživjet će pravu noćnu moru. 1978. pojavio se jedan od najjezovitijih filmova svih vremena i prestravio dadilje diljem svijeta. U ovoj suvremenoj preradi tog klasika, srednjoškolka Jill Johnson odlazi u kuću na vrhu brda pričuvati dijete kao i obično. Nakon što dijete zaspi, ona zaključa vrata, aktivira alarm i krene istraživati po kući. No prekida je niz jezivih telefonskih poziva u kojima joj nepoznata osoba govori da provjeri dijete i Jill hvata panika. Strah eskalira kada otkriva da pozivi dolaze iz kuće u kojoj se nalazi. Jill mora skupiti svu hrabrost i snagu i upotrijebiti svoje instinkte i inteligenciju misli li se izboriti za svoj život i izaći iz kuće živa.
When a Stranger Calls iz '79. film je koji još uvijek prestravljuje dadilje diljem svijeta. Moje osobno mišljenje je da su prvih dvadesetak minuta odrađene učistom savršenstvu, no druga polovica filma je isto tako velika mana istome. E sad, kako to inače biva snimljen je i remake, no redatelj je došao na spektakularnu ideju -- tih dvadeset minuta produžiti na devedeset, tj. na cijeli film. Ako me pamćenje dobro služi, film sam 2006. pogledao u kinu, a ono najčudnije, čak mi i nije ostao u lošem sjećanju. Kada se pojavio, mislim da je čak dobro prošao u kinima, no kritičari su film posrali do dna, a sve to dokazuje i IMDB ocjena 4.7. I eto, kako sam očekivao spektakularno govno, čak sam se i pozitivno iznenadio..:) Priča je uglavnom ostala ista kao i u originalu, no kao što već rekoh, 20 minuta je produženo na 90, pa je i bilo za očekivati da će film biti previše rastegnut. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, napetijih trenutaka čak i ima, no pretjerana razvučenost je učinila svoje, pa je osim tih 5-6 scena film je uglavnom dosadnjikav. Ono što me držalo budnim je Camilla Belle, osim što je oku ugodna, ženska je stvarno uvjerljivo odradila svoj posao, pa se oko sleepy trenutaka nisam trebao brinuti..:) Ajde, napetija atmosfera, relativno dobra gluma i konstantno poigravanje psihom bi bile pozitivnije strane filma, ali nažalost, sve ostalo se uglavnom sastoji od užasno iritantnih zvukova, lažnih 'scare' momenata, dosadne razvučenosti, itd... Ono što me najviše iziritiralo su nebuloze kojih, "na svu sreću", ima na pregršt: 1. U kući je već bila jedna osoba -- sluškinja Rosa. E pa pobogu, zašto su onda unajmili dadilju kad su jednostavno mogli zamoliti Rosu da im malo pripazi na djecu, ali naravno, ubacili su ju samo zbog jednog extra killa... 2. Jillina frendica -- još jedan dodatno i nepotrebno ubačen lik zbog body counta. Kao prvo, ta ženska nikako nije mogla znati gdje joj se frendica nalazi i kako doći do tamo jer joj ova nije rekla. Booring.. 3. Modernizacija -- čemu ono konstantno drkanje po kući?! Mislim, kuća i je lijepa, no isto tako i pretjerano moderna. Staklene zidove i hodnike još i mogu progutati, no zoološki vrt usred kuće je ipak malo pretjeran. Dobro da nisu ubacili i neki prolaz u "Imaginationland". Eh da, kako mi živimo u modernom svijetu mobitela, čak su uspjeli ubaciti i neku foru sa GPS-om... 4. Objašnjenje -- nema ga. Tako je, na kraju ništa od objašnjenja; nit saznajemo ubojičin motiv, nit saznajemo kako je on uopće došao do tamo. Too fuckin' dumb... Barem su to mogli odraditi do kraja. Nemojte me krivo shvatit, remake je daleko od dobrog, ali isto tako i od lošeg. Film mi se nije previše svidio, to stoji, ali jebote očekivao potpuno sranje, a dobio sam prosječan remake. Radje se držite originala... OCJENA: 3/5 |
- 19:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #
07.06.2009., nedjelja
When a Stranger Calls (1979)
|
REŽIJA:
Fred Walton ULOGE: Charles Durning, Carol Kane, Colleen Dewhurst  Upoznajemo se sa Jill, mladom studenticom koja jedne večeri pristane pričuvati djecu bogate obitelji Mandrakis. On i supruga moraju na poslovnu večeru, a Jill se samo treba pobrinuti da dječica ostanu u snu dok se oni ne vrate. Nedugo nakon njihovog odlaska, Jill počinje dobivati čudne telefonske pozive od strane nepoznatog muškarca. Pozivi se ponavljaju svakih petnaestak minuta, a pitanje koje tip postavlja je "Have you checked the children?". Uspaničena Jill nazove policiju koja, naravno, ne obraća previše pozornosti, no kad pozivi postanu sve češći, odluče joj pomoći. Nakon nekog vremena, već uspaničena Jill dobije još jedan poziv, no ovog puta od strane policajca. Ono što slijedi, noćna mora svake babysitterice, svima već poznata rečenica: "We've traced the call... it's coming from inside the house"...  Prvih 20 minuta -- čisto savršenstvo. Stvarno ne pamtim kad sam se tako dobro protresao nakon samog uvoda nekog filma. Sablasna glazba upotpunjena odličnom glumom protagonistkinje stvarno je naveliko pridonjela atmosferi, a zadnja minuta uvoda je odrađena kao u najnapetijem 80s điru. Detalje vam neću otkrivati, no sigurno se pitate zašto toliko vremena trošim na uvod. E pa odgovor je vrlo jednostavan. Film se zapravo može podjeliti na 3 djela: gore spomenuti uvod, potpuno drugačiju sredinu i završetak koji se nadovezuje na prvi dio. Znam da sve to izgleda zbunjujuće, no zapravo je vrlo jednostavno. Nakon genijalnog uvoda, radnja se okreće za 360 stupnjeva, tj. sedam godina kasnije od prijašnjih događaja. Priča se vrti oko Johna Clifforda, ostarjelog detektiva koji opsesivno želi uloviti i ubiti Curta Duncana, manijaka zaslužnog za događaje iz uvoda. Sredina se tematski udaljava od početka, a radnja se najviše fokusira na upoznavanje dva lika: Duncana i Clifforda. Duncan, naprimjer, se ne pokazuje kao tipičan bad guy, već totalno fucked up ličnost koja nema pojma što bi sa životom. S druge strane imamo Clifforda kao opsesivnog detektiva željnog pravde i osvete. Sredina iz chillera prijelazi u čistokrvni thriller, da budem određeniji, punih 40 minuta radnje se vrti oko igre mačke i miša, tj. natjeravanja između policajca i manijaka.3. i zadnji dio filma se ponovno vraća na uvod, no svaki drugi opis bi bio spoiler tako da prosudite sami..:) Inače, film je vidno inspiriran genijalnim slasherom "Black Christmas", a on sam je poslužio kao inspiracija za još neke kasnije horrore. Ništa čudno, odmah po svom izlasku pokupio je masne pare. Sve u svemu, When a Stranger Calls je sasvim zadovoljavajući chiller sa odličnim uvodom, malo slabijom sredinom i napetim krajem. Topla preporuka! Kasnije je snimljen i nastavak "When a Stranger Calls Back", a nedavno je stigao remake koji sam po sebi i nije loš, no u usporedbi s originalom je prilično rastegnut. Trivie radi, moram spomenuti Tonya Beckleya, glumca koji je utjelovio Duncana. Naime, tjekom snimanja filma bio je u posljednjem stadiju raka, a nedugo nakon što je film snimljen, umro je. R.I.P. OCJENA: 4/5 |