metamorfoza cistozire........
20.09.2005., utorak
gdjegod štagod kadgod..i ušlagirana lokomotiva.
 'AAAAA!!cmok ,cmok, pusa, pusaaa, joj kak si mi? super izgledaš! fakat si se proljepšala! e kak mi je drago kaj te vidim!', kaže Barica Zdenki...kad Zdenka ode, okrene se Štefici..' fuj gadura, fakat se zdebljala, a jesi joj vidla prišteve! faca joj je puna kratera! isuseee'.. rig, zbljuv. to sam vidjela danas..i jučer..i često.. hehe, a smiješno mi je to. još kad dođe Jovanka...:) Uglavnom..ovo će biti iznimno dubokouman i izrazito dirljiv post pa molim one koji plaču na Titanic da ga ne čitaju do kraja. Postoji nešto što ljudi zovu prijateljstvo. Ja mislim da ne postoji. Bar ne u onom obliku u kojem ga ljudi žele. Duboko, istinsko, iskreno, trajno, čak i doživotno. Mnogo jako sam vjerovala u prijateljstvo ali treba se razmislit prvo. Imaš prijatelje s kojima ti je zabavno, imaš one s kojima filozofiraš, a ako ti se posreći, imaš 2 u 1. (btw. fax helzim superaktiv 2 u 1 je najbolji detrđent za snifanje, šmrkanje ili bilokoji drugi način konzumiranja detrđenata). Lijepo je imat prijatelje, ali čim se pouzdaš u njih prihvatio si rizik razočaranja. Ako si sado-mazo, taj ti rizik neće predstavljat problem. Ako si osoba koja može jedan dan plakat a drugi dan se smijat, to ti također neće bit problem, ali ako si emotivan onda si u govnima. Pritom ne govorim o tek-takvim prijateljima nego 1 ili 2 osobe koje stvarno smatraš najboljim, najdražim osobama na svijetu..ubrajaš ih među ljude koje najviše voliš, postaju ti na neki način obitelj. Ako imate takve prijatelje i mislite si da je sve super, kak ćete se za 20 godina skijat po Sahari, za 30 sa dječicom se šetat po Zrinjevcu, a za 50 biti bakice ili dedeki u starkama onda ste glupi...jer nećete.  I kad-tad će se nešto desiti. Ili se opće neće desiti. Ili će ti 'prijatelj' nekim svojim postupkom jednostavno pokazati da ga boli za tebe. I plakat ćeš. I rasplakat ćeš se prije spavanja i ići ćeš u wc po maramicu ali tiho da te starci ne čuju, da obrišeš nos jer ne možeš disat. I znat ćeš da je sve jako jednostavno. Tvojem prijatelju nije ni upola bilo stalo do tebe koliko tebi do njega. To će biti kaos za tvoj ego jer ćeš shvatiti da te nitko ne želi za prijatelja. Kaos će biti i za tvoj optimizam jer ćeš shvatiti da se stvari ne vraćaju, a pogotovo ne osjećaji i povjerenje. I tražit ćeš korijen svega, i kemijat oko cijele situacije i nadat se da možda ipak postoji razlog za sve. Ali neće ga biti. I sjećat ćeš se svih mjesta na kojima ste bili i svih čokolada koje ste zajedno pojeli i svih navika koje su vam bile jednake. I glupi ste ako ćete se toga prisjećati jer ćete past u apstinencijsku krizu i ode mozak, ode srčeko, ode vjera u bilošta 'uzvišeno' kao prijateljstvo i samo cmizdriš. I zašmrkaš si rukav. Ali baš si glup. Tvoj 'prijatelj' sigurno ne bali po rukavima i maramicama zbog tebe. Ako si emotivan, postaneš crknuta krepalina. Nije vrijedno. Bolje je ne bit tako siguran u nešto i uvijek imati nekakvu distancu. Umišljeni si mutavi egoist ako misliš da te netko toliko voli da mu možeš stoposto vjerovati. Ljudi su zli. Post je gotov jer je Leonardo DiCaprio krepo.  Morate priznat da sam vas potaknula na samopoštovanje, optimizam, i mnoge druge divne stvari... :) Marija post je glup, ali je posvećen dr.kadžiji. on je pametan. i onda dobiš ravnotežu. |
