Deset sati prije podne.
U neprikladnu kancelariju na terenu ušao je zaštitar.
Vratio sam pogled na dokumente koje sam ispunjavao.
Sjeo je na rub stola i prislonio mi pištolj na sljepočnicu.
U trenutku dodira metala s kožom, desnom rukom sam uspio odmaknuti pištolj.
"Ma ne boj se! U cijevi nije metak!"
U glasu mu se osjetio alkohol, a onda se prostor ispunio
pucnjem, prašinom i bojom koja je padala sa stropa.
Metak je završio u termoakumulacionu peć.
Počeo je plakati a ja sam mu bez otpora uzeo oružje iz ruke.
Izlazi van!
Svi su dotrčali i pitali što se desilo?
Deset minuta kasnije došo je šef, uzeo oružje, izvadio spremnik i u njega ubacio novi metak.
"Sad ćeš ići kući, uzeti nešto za smirenje, spavati i ujutro se vratiti na radno mjesto. Njega tu više neće biti.
Nećeš podizati tužbu, jasno!" Sve je to bilo hladno, taksativno rečeno.
Bez riječi otišao sam kući, uzeo 6 mg normabela i zaspao.
Navečer, ženi sam rekao kako se desila neka nezgoda na poslu i malo me to uzrujalo.
Noge su mi se tresle dok sam joj govorio i zamolio je 6 mg normabela ,jer ujutro moram svjež biti na poslu.
Znala je, nešto se strašno desilo ali nije pitala.
Ugrađena je klima iznad peći s rupom i metkom u njoj. Peć sada služi kao stolić na kojem su dokumenti koji čekaju svoje ispunjavanje.
On još uvijek radi kao zaštitar. A ja.......
Oznake: bahatost
|
