depresija i ja

subota, 22.12.2018.

ZAŠTO IMA TOLIKO ZLA I PATNJI?

“Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” (Propovjednik 8:9).

Zbog nesposobnosti i korumpiranosti ljudske su vlasti
svojim podanicima nanijele nesnosne patnje.

Oznake: patnje

- 13:12 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2018.

Ne umišljaj da si mudar

U Izrekama 3:7 (St) čitamo: “Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.”

Ljudska mudrost nije uspjela udovoljiti potrebama čovječanstva.

Ni u jednom drugom razdoblju u povijesti nije to bilo očitije nego što je u ovom stoljeću — u ovim ‘posljednjim danima’ kad čovječanstvo žanje plodove rasizma, nasilja i svake vrste nemorala. To je ‘novi svjetski nered’ koji niti UN niti rascjepkane religije svijeta ne mogu razrješiti.

Oznake: mudrost svijeta

- 18:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2018.

Pismo za Bartimej Croata

Nedvojben je Božji stav o homoseksualnosti. On to ne odobrava.
Međutim, poštovani Bartimej, da nije Svetog Pisma mi nikada ne
bi znali za taj njegov stav. A Biblija je upućena čitavom čovječanstvu,
i svakom pojedincu kako bi saznali prije svega, tko je naš Nebeski
Otac, koji je naum s nama ljudima i kako od toga nije odstupio
uprkos pobune u Edenu. Ujedno Bog nam se otkriva kao Bog ljubavi.

1.Ivanova 4:8 „8/Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav

Znajući koliko ćemo patiti zbog nesavršenosti i robstvu grijeha u koje su nas
prodali naši praroditelji , kao mudar Bog to nam je objasnio u Rimljanima 5:12
12/“Zato, kao što je preko jednog čovjeka grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt,
i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili...“


Grijeh koji stanuje u nama, (grijeh= promašiti cilj ili nesavršenost )
nemože ispuniti Božji naum s ljudima. Da bi nas potomke Adama doveo
u položaj pomirenja i savršenosti, Isus dolazi na Zemlju i kao 'Božje
janje' umire mučeničkom smrću, iskazujući nam agape ljubav ( nesebičnu ljubav ).
Pravno gledajući, omogućena nam je konzumacija savršenog života,
iskazujući vjeru u otkupnu žrtvu Sina Božijeg i slijedeći Isusa u iskazivanju
ljubavi po njegovom uzoru, naglašava apostol Petar.
A kako je Isus iskazivao svoju ljubav prema čovjeku? Dok su se Farizeji,
Saduceji i pismoznalci zgražali, on je boravi upravo među grešnicima.
Jednostavno je objasnio „Bolesni trebaju liječnika a ne zdravi!“ Nikog od
njih nije sudio niti osuđivao! A to je tražio i od svojih učenika : Matej 7:1
„Ne sudite, da vam se ne sudi. 2 Jer kakvim sudom sudite, takvim će vam se suditi.
I kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti.“


Naprotiv liječio ih je i prenosio radosnu vijest o Božjem Kraljevstvu koje će
sve probleme kroz koje prolaze i pate zauvijek riješiti.

Bojim se da vi revnujete za Boga ali na pogrešan način. Uzeli ste Pismo kao mač.
Sudite, osuđujete i tjerate te iste ljude od Boga. Svojim ponašanjem 'ubijate'
one za koje je Isus dao život.


Svi ljudi imaju još jedan dar. Slobodnu volju! Nebeski Otac nikog na ništa ne
Prisiljava. On voli čovjeka, a drago mu je da čovjek prilazi k njemu iz ljubavi.
5. Mojsijeva 30: 19,20 „. 19/Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju, da stavljam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Zato izaberi život da ostaneš na životu, ti i potomstvo tvoje, 20/ljubeći Jahvu, Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega, jer on ti daje život i dugi vijek, da bi mogao živjeti na zemlji za koju se Jahve zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.”

Božja volja je 1.Timoteju 2:4 „ 4/koji želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu.“

Širenjem dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, svaki čovjek ponaosob odlučuje,
kojim putem će krenuti. A suditi tim istim ljudima ima pravo sam Bog!
U međuvremenu pruža pomoć Pismom, Svetim duhom i molitvom!
Njegovo milosrđe je nemjerljivo. Samo On zna što je čovjeku u srcu!

Oznake: Božja ljubav

- 18:56 - Komentari (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2018.

blog.dnevnik.hr širi mržnju?

Je li moguće da blog.dnevnik.hr servis, služi u širenju mržnje? Moguće!
Zašto je to tako? Usporedbe radi, svaki dom, u kojem se zna što se smije
a što nesmije, sve funkcionira uz male trzavice, koje se odmah rješavaju.
blog.dnevnik.hr kao jedna obitelj potpuno je u kaosu. Pored Zakona,
Pravilnika, smjernica, u toj virtuelnoj familiji funkcioniraju samo
gnjusobne osobnosti, koje siju mržnju, netrpeljivost, psovke , uvrede,
zlostavljanja, progon..itd.

Poncije Pilat, stojeći nasuprot Isusa, sarkastično i bezobrazno je izgovorio:
„Što je to istina?“ i onda misleći da je krivnju skinuo sa sebe, oprao ruke i
predao Isusa na mučeničku smrt.

blog.dnevnik.hr radi to isto! Tvrdeći kako nema uredništva, kako su sami blogeri
krivi među sobom za nevjerojatno odvratne postove u kojima se ismijava,
ponižava, sudi, osuđuje i jedna grupa poput hijena napada do istrebljenja ( izgona )
pojedinih blogera. Ako Poncije Pilat nije skinuo krivnju sa sebe, nemože to
ni blog.dnevnik.hr sa sebe. Štoviše, tim osobama ironično blog news pošalje
poruku, „ dođite nam opet“.

Grupa progonitelja psuje majke onima koje napadaju, omalovažavaju njihovo pisanje, prijete, .....
I što je posve razvidno svaki od njih dolazi u sukob sa mnogima, a napadnute osobe samo s njima.
I zato blog.dnevnik.hr ako i pere ruke od svega toga, nemože izbjeći moguću
direktnu odgovornost za potencijalne nanešene duševne boli, koje mogu završiti
i samoubojstvom. Pogotovo što se uvijek stavljaju na stranu grupe progonitelja.
Po onoj mudroj ireci: „ S kim si takav si“ da se jednostavno zaključiti da su progonitelji
I blog.dnevnik.hr isti.

Prognani su označili prvog lovca ( što je on i sam rekao u svom postu ) FreshCaYg, koji piše i
napada brutalnim riječnikom.
Slijede ga Stefanio ( Andriano i kako sve već ne nazvanim) čovjek koji otvoreno
prijeti .
Zatim tu je Donabellina ( AnnaBony, blickanje i kako još...) koja podmuklo sve napada.
Pitanje za nju je, s kim se ona nije sukobila?
Ima tu još njih, koje je jednostavno detektirati u komentarima na FreshCaYg postovima.
Interesantno je da se svi oni izjašnjavaju kao katolici, kršćani koji bi trebali širiti
ljubav, a ne mržnju.
Postavlja se pitanje, postoji li čvrsta veza između Katoličke crkve u Hrvata i njih?
Ako da, napišite to!
I na kraju ( mada se može još puno toga navesti ) karcinom kada napadne, uništi
domaćina a onda i sebe. Pazite da Vam se to ne bi desilo, jer imate karcinom!

Oznake: širenje mržnje

- 10:01 - Komentari (53) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2018.

Zašto tako mnogo mržnje?

Isus je rekao :...'kod većine će ohladnjeti ljubav' Matje 24,12

A kad ohladni ljubav, na njeno mjesto dolazi mržnja .......trovanjem umova!

Među takvima su na prvom mjestu vođe različitih skupina koje zagovaraju mržnju. Ove skupine često se koncentriraju na povodljive mlade koji su nesigurni u sebe i pate od osjećaja manje vrijednosti. Takve im skupine pružaju osjećaj pripadnosti.

Nedavno provedeno ispitivanje pokazalo je da bi na Internetu moglo postojati čak 1000 web stranica sa sadržajem namijenjenim promicanju mržnje. Tinejdžeri koji surfaju po Internetu u potrazi za muzikom mogu posve slučajno naići na stranice s muzikom koja potiče mržnju. Takva vrsta muzike obično je glasna i nasilna, a tekstovi pjesama prenose snažne rasističke poruke.Određene web stranice koje zagovaraju mržnju nude igre i neke druge oblike zabave za mlade.

No ne pripadaju svi zagovornici mržnje nekoj ekstremnoj skupini. Sociolog koji je pisao o nedavnim sukobima na Balkanu rekao je za neke uvažene pisce i osobe koje mogu utjecati na javno mnijenje: “Prenerazio me njihov način [pisanja] kojim su povlađivali najnižim porivima svojih sunarodnjaka, raspirivali njihovu goruću mržnju i zamračivali njihovu sposobnost rasuđivanja, navodeći ih na razmišljanje kako ništa što rade nije moralno neprihvatljivo (...) i iskrivljujući stvarnost.”

Kada je riječ o mržnji, ne smijemo previdjeti ni ulogu koju je u svemu tome odigralo svećenstvo. U svojoj knjizi Holy Hatred: Religious Conflicts of the ‘90‘s pisac James A. Haught iznio je sljedeće šokantno zapažanje: “Velika je ironija 1990-ih to što je religija — koja je tobože izvor dobrote i brige za ljude — postala daleko najistaknutiji činilac koji je doprinio širenju mržnje, rata i terorizma.”

Nije li blog.dnevnik.hr postao web kojim se širi mržnja?

Oznake: zašto tako mnogo mržnje

- 14:16 - Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2018.

Mržnja

Jedna biblijska enciklopedija kaže: “U Bibliji izraz ‘mržnja’ ima više značenja. On može ukazivati na snažno neprijateljstvo, dugotrajnu netrpeljivost, a često i pakost. Takva mržnja može prerasti u snažan osjećaj koji izjeda čovjeka i budi u njemu želju da naudi onome koga mrzi.” To nam je značenje najpoznatije. Nažalost, posljedice takve mržnje svakodnevno vidimo diljem svijeta. U Bibliji stoji, citiram:

Mudre Izreke 10 poglavlje a 11 redak: „Mržnja izaziva svađe“

Jedna definicija kaže da se destruktivna mržnja zasniva na predrasudama, neznanju ili dezinformiranosti, a obično je potiče “strah, gnjev ili osjećaj povrijeđenosti”.
U Bibliji piše, citiram:
Mudre Izreke 15 poglavlje a 18 redak: „Gnjevan čovjek izaziva svađu“

Budući da nema pravog temelja, ovakva mržnja rađa zlo i uvijek iznova pokreće isto pitanje: ‘Zašto?’
Svi mi poznamo ljude čije nas osobine ili navike mogu povremeno iritirati i s kojima nam je teško komunicirati. No iritiranost je jedno dok je želja da se ljudima fizički naudi nešto sasvim drugo. Stoga nam je možda teško razumjeti kako neka osoba može gajiti mržnju prema čitavim skupinama ljudi, i to često prema ljudima koje uopće i ne poznaje. Ti se ljudi možda ne slažu s njenim političkim gledištima ili pripadaju nekoj drugoj religiji, ili etničkoj grupi, no zar ih zbog toga treba mrziti? Ipak, takva mržnja postoji!

Mržnja je toliko duboko ukorijenjena da čak i kad se konflikti koje je prouzročila riješe, ona i dalje ostaje. Mir među ljudima koji se međusobno mrze u najboljem je slučaju lažni mir, koji je jednako toliko vrijedan kao što bi to bio lažni novac. Nepoduprt bilo čime od stvarne važnosti, takav mir može i pod najmanjim pritiskom propasti. No mržnje je tako mnogo u svijetu, a ljubavi tako malo. Zašto?

Oznake: mržnja

- 14:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 14.12.2018.

Vladarevi „slijepci“

Da bi vladao svojim kraljevstvom, vladar je došao do zaključka, kako su
mu potrebni špijuni i dodatni porezi zbog njegove rastrošnosti.
Ispraznio je zatvore i angažirao najgoru vrste ljudi, među kojima su
poghlepnici, lažovi, ubojice, hulnici, bludnici, pijanice , kockari i ostali
iz kaljuže ljudskog društva.

Kao lažne „slijepce“ i prosjake postavio ih je na uglovima svojih gradova.
Kako je rasipništvo kralja raslo, velik broj lažnih „slijepaca“ se pobunio.
Htjeli su veći udijel u pokradenom novcu i kontroli siromašnog naroda.
Zbog toga kralj ih je stvarno oslijepio i bacio u zatvor.

U isto vrijeme u posjetu kraljevstvu zlog kralja došao je car susjednog
Carstva. Začuđen reče: „ Kralju kod tebe tvoje kraljevstvo puno je
samih „slijepaca“. Kako ti uspijevaš napredovati u vlasti i bogatsvu?“
„ Upravo „slijepci“ meni donose vlast, moć i pune blagajnu“ reče kralj.
„Ja znam da ti imaš rudnike dijamanata i da imaš problema s rudarima
koji ti kradu dragulje. Ja tebi dajem moje slijepce, za tvoje zatvorenike,
koji su te pljačkali. Slijepci ti neće moći krasti drago kamenje, a umnožiti
će tvoje bogatsvo , moć i vlast do neslućenih visina.
Tvoje zatvorenike i lopove, ja ću pretvoriti u moje „slijepce“ potrebne za vođenjem kraljevstva.“

Kako si ti pametan kralju, reče car. Sad znam:
„Svaki vladar mora imati svoju vrstu „slijepaca“ kako bi bio uspješan u
vladanju nad svojim siromašnim pukom!“

Oznake: slijepci

- 11:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.12.2018.

Drača

Vlasnik voćnjaka i vinograda ostavio je svoje imanje potpuno očuvano.
Svaka voćka uspješno je rasla i davala plod a vinograd rodio grožđem,
koje je postajalo najbolje vino. Iznenada čuvar umre.

Razgovarajući između sebe, voćke su govorile: „Ja samo moram gospodaru
dati zdrave voćke i obilat urod! Ja nisam stvorena za čuvara. Ja to ne mogu!“
Vinove loze, govorile su slično: „Puno je posla oko trsja. Trebamo se
obraniti od nametnika. Naš slador mora preći u vino najbolje kvalitete.
Mi nismo stvoreni za čuvara. Mi to ne možemo!“

Tada se javi drača: „Ja nisam plemenita roda kao vi, ali ja imam bodlje.
Ja ću vas čuvati, a vi ćete meni davati maleni dio uroda!“
Voćnjak i vinograd pristaše na taj dogovor.

Međutim, kada se gospodar vratio, ugledao je voćnjak i vinograd pokriven i
ugušen od drače. Brzo je draču sasjekao u korjenu i nakon što se osušila
spalio. Tako je spasio svoj voćnjak i vinograd.

Ako se pokazuješ onim što nisi, dolazi trenutak kad se laž otkriva i završavaš
neslavno, kao spaljena drača.

Oznake: maskenbal

- 22:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2018.

Kad sam zaplakao za mamom?

Majčin pogreb je bio u kršćanskom duhu. Svi koji su tebali doći, došli su.
Sve je prošlo kako jedan pogreb zahtijeva. Tijekom govora na samom mjestu
žalovanja a i nakon spuštanja maminog tijela u grobnu jamu, nisam plakao.
Osjećao sam se kao u nekom balonu, beskonačno miran i staložen.

Šest mjeseci nakon pogreba, na kraju jutarnjeg razgovora i kavice, posve
normalno sam se obratio ženi: „ Idem jutros do mame, vidjeti kako je.“
Žena me pogledala, malo čudeći se, ali kao da mi je rekla: „Naravno.“
Onda sam se sjetio. Onda sam postao svjestan. Mama je umrla!

Tada je iz mene provalio plač i suze. Jecanje. Žena me zagrlila. Šutjela je.
Čekala je da se isplačem. Pitao sam je : „ Što se to s menom događa?“
Sve je to dušo normalno! Počinješ se miriti sa situacijom. Prihvaćati kako
je tvoja mama umrla i kako je nema više. Smrt čovjeku nije normalna!
Uskrsnuće nas tješi, ali smrt bližnjeg boli. I Isus je plakao za prijateljem
Lazarom, a potom ga je uskrsnuo.
Dušo, hvala ti. Uvijek si bila uz mene, kad mi je bilo najteže.

Oznake: majka

- 21:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 11.12.2018.

Smrt moje majke

Izbjegavam najtežu bol. Već dugo vremena. Smrt moje majke, bila je masakr.
Ruke mi se tresu iznad tipkovnice. Slike polako dolaze. Pokušavam ih srediti.
Najsnažnija je slika : Pozivanje hitne pomoći svako večer. Ispumpavanje
izmeta iz usta, jer su metastaze blokirale rad crijeva. Povratak u našu malu sobu.
Slušanje jaukanja od boli, a supruga i ja nemoćni. Nikako je nisu htjeli primiti
u bolnicu. Moja mama je za liječnike bila mrtva.

Kako je došlo do ove situacije?
Bombardiranja Zadra, tjerali su moju majku u podrum zgrade. Drhtanje od straha,
u moru do koljena. Iz dana u dan, nakon svega što je pretrpjela. Bolovi su je odveli,
do bolnice u Zadru, gdje joj je odstranjena maternica. U jednoj od pauzi granatiranja,
uspio sam je izvući iz Zadra i dovesti u Split. Bio je to početak 1994 godine.

Godinu dana se mučila. Njena prijateljica, gospođa Vida je trošila velike novce,
za lijekove koji nisu pomagali. Mama je kopnila. RTG je pokazao metastaze
veličine teniske loptice na plućima.

Tri dana prije no što je umrla, primljena je na onkologiju, preko veze, kako bi
joj bolove umanjili morfijem i svime čime su znali i mogli. Umrla je dostojanstveno,
u dvanaesti mjesec 1994.sa 66 godina.

Oznake: majka

- 16:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2018.

Žuti prsluk

Prosvjed zbog poskupljenja goriva u Francuskoj, prerastao je u
otvoreni sukob građana i policije. Žuti prsluci, na ljudima, ostati će
zapisan u povijesti kao pobuna gladnih i ugroženih, a ponajviše
se odvijao na ulicama Pariza. Gladnih ima i u Belgiji, u Nizozemskoj.
Gle, „žuti prsluci“ iz istog razloga pojavili su se i u tim zemljama!

Ima li gladnih kod nas? Ima ! Zašto ih nema u žutim prslucima?
Možda su od gladi nemoćni vikati? Možda nema žutih prsluka nigdje
nabaviti? 'Ako nema žutih prsluka, onda se nemože prosvjedovati!'
Um koji se odlučio kopirati sve sa zapada dolazi do takvog zaključka.

'Nema žutih prsluka, nema prosvjeda. Idemo mi raditi oko kontejnera.'
Ili; 'dok bih ja prosvjedovao, netko bi drugi lakše dolazio do hrane!'
Možda se i ovako razmišlja; 'puno izdajica i strikebreakera ima.
Vraćam se ja mom teško stećenom kontejneru i svakodnevnoj hrani.
Šta će biti sutra, tko to zna?
Eto Briselu i Parizu njihove „žute prsluke“, to je neka njihova izmišljotina.
Mi se vraćamo u bitke za novo postavljene kante i njihovim otpacima.'

Oznake: prehrana

- 18:33 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 08.12.2018.

Kad se kičme savijaju?

Danas je padala kiša! Grmljavina je pratila kretanje oblaka.
Saginju se grane. Čvrste, čvornate, pod težinom vode, koja je
nemilice lupala po zaostalom zelenom i žutom lišću. Prestankom
zbog svoje elastičnosti i neiskvarene srži vratile su se na svoje mjesto,
premda je velika količina lišća otpala. Promatrao sam to s balkona.
Suprotno od toga, naš čovjek se ne savija ni kad sile prirode prijete.
Iako je sijevalo, ljudi raznog uzrasta, pokriveni kabanicama,
uspravno su hodali, neko žureći, a netko posve polako svijesni kako je
njihov izlazak uvjetovan neodložnim poslom, obavezom ili slično.
Međutim, kad je potrebno odlučiti o bespravnoj izgradnji kuća,
koje godinama rastu kao gljive poslije kiše na padinama park-šume Marjan,
onda se kralježnice odgovornih ljudi u Splitu i Hrvatskoj,
savijaju i pucaju kao u beskičmenjaka pod teretom 'sitne kiše' papirnate
monete. Nisu dovoljno bili na Suncu i u moru. Nisu uzimali tablete bogate
kalcija i vitamina D! Treba im taj novac! Razumijete! Oni hoće živjeti!
Za to vrijeme park-šuma Marjan, duša grada Splita. Simbol života Splita.
Splitska pluća, pa ona mogu funcionirati i sa jednim plućnim krilom.
Uostalom, zar se oni ne brinu za tu divlju svinju što radi darmar po šumi!?
Ostavimo mi njih na miru, sad kad im se kičme savijaju!

Oznake: park-šuma Marjan

- 16:06 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.12.2018.

Tajna smrti i života

Dođi!
Gledaj me u oči.
Vidi strah svih onih
Koji su umrli prije tebe.
Htjeli su vidjeti,
Isto ono što ti gledaš.
Tajnu!
Ona ih je posjekla,
Kao što sada siječe i tebe.
I dok padaš u grobnu jamu,
Koju vuče za sobom,
Oči ti cure,
Meso se raspada,
Kosti u prah pretvara.
Smrt,
Na kraju života,
Sve vraća u prah,
Iz kojeg je stvoreno,
A život se vraća,
Bogu koji ga je dao.
Ideš tamo gdje si bio,
Prije nego si nastao,
Nigdje!
Ako si radio dobro,
Do smrtnog trena,
Ime ti je zapisano
U knjizi života.
Čekaš,
Veličanstveno uskrsnuće
I susret s najmilijima.

Oznake: vječna pitanja

- 21:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 05.12.2018.

Hiperaktivnost mozga

U razgovoru s liječnicima, utvrđeno je kako je moj um hiperaktivan.
Sada nakon glavobolje, pojavljuje se i nespavanje i borba kako zaspati i spavati što duže.
Međutim, ja sam se probudio jutros u 04,00 h a nisam zaspao prije 02,00 h.
Hiperaktivnost mozga čini mi velike poteškoće. Ovo su neki od zankova mog hiperativnog uma.

1 Borim se za koncentraciju
Volim svoje unuke, ali u njihovom okruženju, vici i galami popušta mi koncetracija.
Isto se dešava kada starije osobe počnu govoriti istovremeno a pri tom radi tv ili radio.

2 Imam problema s anksioznosti
Hiperaktivnost uma može uzrokovati anksioznost. Moram razgovor s liječnikom ili
kvalificiranim stručnjakom za mentalno zdravlje.

3 Borim se kako zaspati i neprekidno spavati
Na jednom medicinskom fakultetu otkriveno je da osobe s nesanicom imaju višu aktivnost mozga
od onih koji dobro spavaju. Ne mogu spavati jer uvijek postoji nešto za razmišljanje,
tipično za hiperaktivni mozak. A tu je još borba s apnejom.

4 Ne mogu se sjetiti imena ili pojedinosti
Imena i pojedinosti nakon kratkog susreta gotovo da se ne mogu sjetiti - teže nego sjetiti se
općih ideja ili suštine razgovora. Znanost potvrđuje da znak hiperaktivnosti uma kod odraslih
osoba uključuje teškoće sjećanja imena, brojeva i slično.

5 Borim se s depresijom
Mnogi od klasičnih simptoma kliničke depresije mogu uključivati probleme poput problema s fokusiranjem, anksioznosti, kratke pozornosti i još mnogo toga, a sveučilišni istraživači otkrili su
da se ove stvari mogu povezati s hiperaktivnošću mozga.

6 Moja pozornost kratko traje
Hiperaktivnost moga mozga skraćuje mi pozornost. Često čitajući vaše postove, oči mi preletaju tekst,
pa sam sebe prisiljavam ponovo i ponovo vraćati se na početak i završiti čitanje s razumijevanjem.

7 Moj um stalno radi
Posve je logično što ne mogu spavati uz ovako hiperaktivan mozak. On je uvijek uključen.
Uvijek o nečemu razmišlja.

Oznake: um

- 08:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 04.12.2018.

Glavobolja ( Cluster )

Loše mi je počeo današnji dan. Nisam nego ustao, uzeo terapiju,
pročitao nekoliko stranica i osjetio.....Počeli su bljeskovi, zatvaram oči,
vidim paukovu mrežu u boji neona. Bolovi u zglobovima, bolovi.... sami bolovi.
Zglobovi, svi zglobovi, tetive. Zatvorim šake, otvorim ih jedva a onda tetive
hoće od bola puknuti. Oči, oči me isto bole. Počinje s bolom u desnom oku.
Pročitao sam negdje da je to Cluster . Nemam snage ni tražiti po Googlu.
Nadam se da sam ispravno napisao.

Vratio sam se na krevet. Podigao jastuk. Istine radi nekoliko jastuka,
kako bi mi područje vrata i glave bilo uzvišenije od trupla. Onda manje boli.
Uz sve terapije imam i ibuprofen i još neke koje u najjačim udarima
injektiram u područje bedra ili debelog mesa.

Zaspao sam, neznam ni sam kako. Ništa nisam radio pa da budem tako umoran,
a očito su ti analgetici i dodatne ženine akcije, omogućile odmor od nekoliko sati.

Eto sad sam ustao, pojeo prepečenac, malo juhice i to je sve. Ne želim povraćanje.
Slijedi ubadanje i injektiranje inzulina u 22,00 h i onda spavanje.
Bilježim ovo kao malo jači napad glavobolje.
- 21:21 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.12.2018.

Prve žrtve AIDSa ( Čin III )

Čin III

Atmosfera se ugrijala. Žamor u kafiću povećao. Taman kad je htio krenuti ka čovjeku masne kose,
opkoliše ga njih petoro. Visoki je počeo vikati, držeći uzi uperen u mladićeve grudi.

„Tko ne želi dobiti metak, slobodan je pobjeći vani! Ti barmen, ne diraj oružje ispod šanka.
Uzmi ga sa dva prsta i baci ovdje, pred moje noge.“


Dok se u stampedu kafić ispraznio, šanker je bacio skračenu sačmaricu na pod. U zloglasnoj tišini
čuo se glasić barmena, smijem li i ja izaći?
„Ne možeš!“
Visoki se onda okrenuo mladiću kojeg je alkohol već odveo u stanje titranja. To stanje alkoholnog ludila
kad sve postaje lijepo, prekinuo je vrisak. Isti tren se otrijeznio! Raširio je ruke koje same po sebi
postavljaju pitanje.

„Tko si ti što si uperio oružje u mene?“
„Nije tebe pitati, tebe je odgovarati na pitanja!“
škripao je Visoki
„Gledaj kako je drzak!“ dodao je Debeli
„Debeli uzmi sačmaricu s poda!“ naredio je Visoki
„ A sad kad te malo bolje pogledam, pitam se kakav si ti to ubojica? Sav si nikakav! Mršav, upalih očiju.
Kako si nam uspio pobjeći?
„Nisam bježao! Ja vas ne poznam!“
„Ne moraš nas ni poznavati, ali si zato znao ubiti našeg šefa!“
„Jednim metkom si mu razno glavu!“
„Nemam pojma tko je vaš šef! Nikog nisam ubio!“
„Lijepo su te opisali. Kaubojke, traperice uz noge, crna kožna jakna, ušao u ovaj kafić.
Još samo da pronađemo oružje kod tebe i onda si gotov!“


Dvojica su ga uhvatila za ruke. Rastegnuli ga leđima naslonjenog na šank. Pritisnuli mu noge,
svojim čizmama. Debeli je pipajući pronašao pištolj ispod lijevog ramena, tamo gdje ga je mladić i stavio
kad je izlazio iz stana.

„Evo ga, tu je!“ Radostan je bio Debeli.
„ Gledaj cijev, još miriše na nedavno pucanje! U spremniku nedostaje samo jedan metak! Na ruci su mu točkice baruta i tragovi krvi. Šta mi više tražimo Visoki? Zar si slijep?“
„ Ti si taj!“ Izgovarao je naglašavajući slogove Visoki.
„Uz to si slavio i častio bandu votkom!“
„ Hoćete li i vi popiti po jednu?“ Upitao je mladić.

Dok je slušao njihovu viku i galamu, razmišljao je o hrabrosti koja se u njemu pojavila.
„Moja djevojka, koja me napustila, sada bi bila ponosna.“
„Kako je drzak! Gotov si sad! Pucaj!“

Izrešetan, sjeo je na pod uz šank. Mladić je bio okružen lokvom vlastite krvi, a na usnama mu se
mogao ugledati osmijeh.

Dok su pucali, petorka nije čula barmenov krik.
„Ne! Ne! Stanite! Stanite! Ubiti ćete nevinog!“
„ U kafić je prije mladića ušao čovjek sa čizmama, isto obučen. Otišao je u wc. Još se nije vratio!“


„ Što si rekao? Ponovi!“
Barmen ponovi, a Visoki utrči u wc. Stražnji prozor bio je otvoren.
„Ubili smo krivog! Glavni je pobjegao!“ Pobijesnio je Visoki.

U taj trenutak u kafić upada Specijalna policija. Petorka je ispraznila spremnike te nisu mogli zapucati.
Bez ispaljenog metka, savladani su i odvezeni u policijsku postaju. Inspektor je upitao barmena :
„Tko je bio taj mladić?“
Budući je stanovao u istoj zgradi gdje je mladić živio, nije mu bilo teško jednostavnim riječima objasniti
što se desilo i kakva ga je sudbina zadesila. Inspektor je samo dodao:
„Sranje!“ „ Njegova krv je barem kapljicom pala na svakog od nas!“
„Sada svi moramo na test AIDS-a!“

Oznake: drama

- 13:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2018.

Prve žrtve AIDSa ( Čin II )

Čin II

U kvartovski kafić polako je ušao čovjek u čizmama. Trenutak stao na ulazu i onda produžio
duž šanka prema wc-u. Ništa nije naručio. Nikom se nije javio ili nekog pozdravio. Ravno u wc.
Napravivši krug oko bloka, mladić je ispušio cigaretu. Deset sekundi nakon nepoznatog gradskog
kauboja ulazi u isti kafić. I on je ušao polagano. Privikavši oči na prigušeno svjetlo, krenuo je i sjeo
po sredini šanka. Ne čekajući pitanje, naručio je duplu votku. Drhtavim prstima smjestio je po tko zna
koji put cigaretu u ugao usana. Povukao prvi dim. Držeći lijevom rukom čašu s alkoholom i cigaretu,
desnom rukom se podbočio na šank. Nakon prvog gutljaja okrenuo se pažljivo oko osi stolca i
pogledao lica za popunjenim stolovima. Prepoznao je kvartovske mangupe i neke članove lokalne bande.
Znao je , među njima ima heroin ovisnika koji bi ga za sto eura ubili bez žaljenja. Vratio se za šank.
Ponovo je zapalio jaki Winston. Godilo mu je paranje grla i miris nepoznatih zemalja koje je tada vidio.
Zatražio je još jednu duplu votku i počeo razmišljati:

„Na pravom mjestu sam. Onaj masne kose, dugo već nije ništa upucao u venu. Vidim kako se počeo tresti.
Biti će ga lako nagovoriti. Pričekati ću još pola sata a onda ga povući u ugao i ponuditi posao.
Mislim da sam našao pravog. Naručiti ću još koju votku, staviti dvije kutije Winstona i pozlaćeni upaljač na šank..
Sve će to još više privući njegovu pažnju iako od prvog momenta požudno gleda u mom pravcu. Ohrabriti ću ga. Poslati ću njegovom stolu, svakom po jednu Votku.“
„Barmen, onom stolu uz vrata četiri Votke uz bratski pozdrav.“


Isporučene Votke,podigle su poglede, a mladić ih je podigavši ruku u zrak pozdravio. Odvratili su na isti način.
Dobar kontakt sam uspostavio, nastavio je razmišljati.

Vani, prekoputa kafića, pojavila su se petorica s raznim vatrenim oružjem u rukama.
Žuta, gradska rasvjeta otkrila je lica puna mržnje. Međusobno su se pogledavala, pitajući očima; Kuda sada?
S prozora u mezaninu zgrade do koje su stajali, javi se starica:
„Dečki, nešto tražite ?“
Jedan od njih, najviši, prosikta:
„Zar ti nisi već istrunula vještice?“
„Nisam sinko, nisam ali brzo ću. Ako sad odapnem, ti nećeš znati kamo je otišao taj koga tražiš!“
„Govori, inače ću te ja poslati k vragu prije vremena!“
„Šta ja dobijam za to?“
„Debeli, baci joj taj smotuljak inče nam nikada neće reći!“

Debela figura, nevoljko izvadi velik smotuljak stotica i ubaci ga starici kroz prozor.
Spuštajući se iza zida samo reče kratko:
„ Ušao je u kafić.“

Visoki rukom, uputi svakog u pravcu gdje će čekati njegova daljnja naređenja.
„Stojte u mraku desetak minuta. U kafić ćemo ulaziti jedan po jedan i širiti se po kafiću okružujući ga.
Ja ulazim zadnji. Opasan je. Vidim sjedi za šankom. Časti šakom i kapom. To mu je zadnje razbacivanje.
Sad je naš.“

Oznake: drama

- 12:26 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2018.

Prve žrtve AIDS-a

Čin I

Zagušljiv stan. Za stolom, muškarac je nagnut i kao da spava. U pepeljari, filter dogorijeva,
a tanak dim se diže put niskog stropa. Glava se polako podiže. Istovremeno ruke traže cigaretu
i stavljaju je u suhe usne.. Svjetlo upaljača palo je na podočnjake i ugašene zjenice..
Iznad radne površine u kuhinji titrala je kratka neonka. Jedino svjetlo u stanu..... Rolete su bile spuštene...
Uvlačeći dim u mršava prsa, mladić je mrmljao sebi u bradu:

„Svi moji prijatelji su me napustili. Ostao sam sam. Gledaju na mene kao na čovjeka koji je dotakao dno
grobne jame.. Smiju mi se jer sam ostao bez snage. Zbog bolesti, nevolja i jad me pritišće.
Kako dalje, ne znam. Po cijele dane i noći Bogu se molim. Suza više nemam.... Pištolj sam nabavio, ali
nemam snage ubiti sebe.
Otac i majka su mi okrenuli leđa. Ja nisam gay! AIDS sam dobio u ambulanti od nečiste igle. Njih to ne zanima.
Gotovo je. Gotovo! Idem se ubiti! “


Mladić ulazi u mračnu sobu. Pali stolnu lampu. Leđima se spušta na krevet. Pištoljem pritišće jastuk
na desnu sljepočnicu....... Pucanj!!....... Muškarac se okreće na bok, ljutito odgurne jastuk na pod.
Razočarano gleda pištolj i drhtavim glasom govori:

„Nemam. Nemam se hrabrosti ubiti. Nemam! Moram naći nekoga tko će to za mene uraditi!“

Malo odlučnije ustaje. Oblači kožnu jaknu. Pištolj gura u džep pod lijevu ruku. Uzima cigarete i upaljač.
Gasi svjetla te se kao lopov iskrada iz stana ne zaključavši vrata. Izlazi van zgrade u noć.

Oznake: drama

- 12:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>