depresija i ja

nedjelja, 30.09.2018.

Super žena

Mjesto je Brbinj na Dugom Otoku. Ljeto godine 1965.
Teta je pala niz stepenice. Ruke su se grčile u neprirodan položaj.
Na usnama je počela izbijati pjena. „Mali ne gledaj!“ Brat me povukao u stranu,
ali ja sam se pojavio iza ugla zgrade.

U tom trenutku tetka se ustala. Obrisala usne, haljinu i nastavila s poslom
koji je započela, kao da se ništa nije desilo.

Epilepsija je nije spriječavalo ići u ribe. Nakon što bi mreže probrala ,
sredila, onda bi poderano , vješto pokrpala.
Teta je bila ljepotica. Imala je dvoje djece. Praktički je bila samohrana majka. Suprug je bio pomorac.

Padanje u te njene trans situacije, nikad me nije užasavalo.
Naprotiv, impresionirala me njena mirnoća, vjera i hrabrost.

Danas, ja imam epileptičke izboje. Nisu ni blizu stanjima u koja je padala jedna od važnih žena u mom životu.
Približiti ću to kao kratki strujni udari kroz cijelo tijelo. Drugačije ne znam to objasniti.
Zbog toga pijem Rivotril i Tegretol.

Nasuprot tete, koja je sama upravljala drvenim brodom, bilo za kormilom,
bilo veslanjem, ja više ne vozim automobil. Poklonio sam ga zetu.

Oznake: žene

- 21:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 28.09.2018.

Zalupiti vrata za sobom!

U ovom trenutku, dok mi suze teku, sramim se ispred sebe i samog Boga.
Milosrdnog i dragog Boga koji je omogućio da živim i imam živu nadu u bolje sutra. U život bez patnje.

Sramim se što u ovom trenutku nisam strpljit i trpljiv, jer bih put skratio.

Nosim tuđe emocije osječajući ih kao svoje. Nosim puno depresije, anksioznosti, bola,
kao da mi svojih poteškoća nije dovoljno. Ne znam zašto to nosim! Siguran sam da to ne želim,
ali svejedno ja to radim. Kad me pitaju što mi je,još teže mi je. Posežem za tabletama protiv boli.

Moje tijelo je kao porušeni hram. Ako bi Božji Duh i htio ući, kao plin bi istekao kroz pukotine u zidinama.
Što ga može zadržati? Razvaline?

Puno je pitanja i odgovora ovih dana.

Možda je sve to zbog gena. Možda zbog promjene vremena. Bura, pad temperature!
Jugo, koje sranja na pučini, vraća na bijele plaže života kao govno koje se raspada i strašno smrdi.

Što bilo da bilo, sada bih samo otišao iz ovog i ovakvog življenja i snažno zalupio vrata za sobom!

Oznake: dileme

- 18:35 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.09.2018.

Jadan poskok

Vratili smo se predveče u logor. Krivolak je i taj dan uzeo puno skalpova.
Cvrćale su uši i gorjeli vratovi. Noge su klecale.

Nakon ispijanja bljutave vode, bacali su nam komade kruha iz kampanjole , kao djeci Etiopije
Unicef. Dno dna. Poniženje. Sram. Gnjev. Bijes. Gutao sam taj kruh kao da mi je zadnji.

Čak se vojska međusobno potukla. Onaj koji nije uhvatio, udario je onog koji je. Nastala je opća tučnjava.
Međutim, uvijek se Nikad Major pobrine situaciju preokrenuti.

„Zmijaaaaaaa! Zmijaaaaaa!“ Zmijaaaaaaa, čulo se iz njegovog šatora.

Kao ispaljeni iz signalne rakete, dvojica su uletjela u šator. Na stolu je čućao Nikad Major.
Golim rukama, poskok je savladan dok si rekako keks.

Otkinute glave, oderan, lovci su ga pekli na žeravi logorske vatre.
Obilati obrok od pečenog poskoka, pojeli su njih četvorica a ostali su gledali.
Neki zavidno,a neki s gražanjem.

U svakom slučaju, još jedna zmija u mom životu, ovaj put, ispečena, završila je u tuđim, praznim stomacima.

Što je jadan poskok tražio u praznom logoru ?
Možda je ovaj bio alkoholičar, pa je završio u šatoru koji je bio pun rakije! Ne znam!

Oznake: Krivolak, logor

- 13:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 26.09.2018.

Osveta

Mamaaaa, pišit' ću, pišit' ću, pišit' ćuuuuu, trčao sam oko majke, držeći se za
međunožje. Lula! ( tako je mama zvala starijeg brata ) Lulaaaaaaaaaa, vodi Maloga na pišanje.
„Ma', uvik jaaaaa! Uvik jaaaaa!“ „Uvik ti jer nema drugoga! A ti Mali prestani skakat' oko mene.“

Ajde Mali, pišaj, ljutito će Lula. „Braco, ne mogu, zapelo je nešto.““ Ma šta je zapelo?“
„Ne mogu otkopčat' gaće, eto šta! Ajme, upišat ću seeeeee!“ Brat se nagne i počne otkopčavat,
a ja ga upitan : Braco jel' ti mene voliš? „Mali, tebe najviše na svitu volin, ali prestani više s tin i pišaaaaaaj!
A ti se nikad nebi na mene ljutija, opet pitan ja. „Ma di ću se ja na tebe jutit!
A ko tebe vodi gledat crtiće u kino?“ A je je, Lula, samo ti me vodiš u kino.

I neš se ljutit' i vikat' na mene, pitan ja još jedan put.
„Nećuuuuuu! Ma daj pišaj višeeeeeee, čekaju me van na balun.“
Dok je Lula otkopčava moje gaće, pružija je glavu preko mog ramena da vidi šta se dešava sa otkopčavanjem.
Nakon zadnjeg pitanja, podignen ja pišu prema gori i pustin najžešći mlaz put njegovog lica.

„Maaaaaaaaaaaaaa' Maaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa'!“ Šta je sad, doleti mater u wc.
Niz Lulino lice, kapljala je mokraća. Vidija san to, a mater se upišala smijući se.

Dok san biža, reka san mu: Reka si da se neš ljutit'! A to ti je za onu čokoladu!
Baka je dodala: „Nikad neš imat' čireve na licu!“ I stvarno, nikad nije imao ni jedan oblik prišteva u pubertetu.

Ne pamtite zlo, pamtite dobro. I ne osvećujte se voljenoj braći i sestrama.
- 18:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2018.

Dijete se rodilo

Muškić je. Zdrav. Otac je donio radosnu vijest kući.
Bila je to poluistina, jer slijedećih šest mjeseci u kući nitko nije spavao.
Ja sam po cijele dane i noći plakao okovan u željezo i kožne kaiševe. Kako je do toga došlo?

Izašao sam na svijet guzom. Spašavajući mene i majku, doktori su mi išćašili kukove,
izvlačeći me iz majke. Nikako nisam htio vani. Godila mi je toplina stomaka.
Od napora mama se i usrala. Guzicom, usran u svijet! Krasan početak!

Ali to nije sve. Očekuje vas još jedno krasno iznenađenje! A možda i nije!
U svakom slučaju, nisam umro, jer da jesam ne bih mogao o mojim egzibicijama pisati.

Trinaest mjeseci kasnije, povukao sam tavu u kojoj su se pržile srdele.
Vruće ulje palo je na moje čelo. Baka je uspjela krpom sačuvati oči.
Utješne riječi mojim roditeljima su bile: „ Znate, dijete je jako, to ga može održati u životu."
I zaista nakon 48 sati, od oblika lubenice vraćao sam se polako u oblik djeteta.

Vidite, preživio sam. Ožiljak je još uvijek na čelu.

Oznake: rađanje

- 12:57 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.09.2018.

Nikad Major

Bahati komandant nikako nije mogao položiti za majora.
Svi su se smijali njegovoj nespretnosti.

Doušnici su mu to javili. On je krenuo iskaljivati svoj bijes na vojsci.
Želeći pokazati kako je on i ovaj put nepravedno pao na ispitu,
naredio je preskakanje vatrenih prepreka. Osobno je odabrao vodenu,
čiji kanali na rubu bijahu napunjeni zapaljenim napalmom.

Zalet i pljussssssss. Urnebesna komedija! Ni Charlie Chaplin ne može bolje!

Sve kočnice su popustile! Vojnici su umirali od smijeha!

Desetari su odmah skočili pomoći svom idolu, koji se utapao.

Povratak u kasarnu , odjekivao je naredbama, atomski s lijeva i atomski s desna.
Vojska se bacala u prašinu čas na desno, čas na lijevo. Ustajala bi iz prašine i pojačavala smijeh.

Svakoj oholosti dođe kraj u poniženju, kad se najmanje nadaš.

Oznake: Urnebesna komedija

- 18:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 22.09.2018.

Orlovo pero

Glava me nesnosno boljela. Udarao sam njom u zid. Stalno pod analgeticima i apaurinom,
tražio sam od liječnika do liječnika uzrok. Sve dok jedan nije pogledao rentgenske snimke
moje glave i čeljusti. Zapazio je jedan sindrom.

Završio sam u Svetom Duhu. Maksilofacijalna kirurgija. Profesor Dr. Mišo Virag ( nedavno je umro )
istovremeno je izvadio dva tzv. „orlova pera“. Jedno je bilo dugačko sedam
centimentara a drugo četri centimetra. Oštre kosti debljine čačkalice.

Manje je važna sama operacija, koja je uspješno izvedena. Manje je važno kako i kojim putem
sam došao do Profesora, koji je imao dijametralno suprotno razumijevanje od ostalih,
koji su sve pripisivali, psihi.

Ono što sam doživio među ljudima, koji su nastavili živjeti bez pola lica, bez jednog oka,
bez pola vrata, nakon operacija karcinoma, potpuno me protreslo. Za sva vremena.
Ti nadljudi jeli su kašastu hranu guranu velikom špricom kroz gumenu cijev,
uguranu kroz nosnicu sve do samog stomaka.

Noću sam slušao, jaukanja, povraćanja, hitne pozive i akcije spašavanja života. Života!?

Jedva sam dočekao dan otpuštanja. Jedvaaaa! Dobio sam pouku o vrijednosti života
samo zbog dva ostranjena „orlova pera“.

Oznake: kirurgija

- 12:15 - Komentari (35) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2018.

Krivolak

Polupustinja, najveća u Europi.
Nebo i zemlja Makedonije gori pod Suncem.

Krenuli smo iz logora pod punom ratnom opremom, uz to, kramp i lopata.
Upozoreni smo na škorpije i otovnice, koje su se mogle naći između vapnenastih izbočina i sitne makije.
Kretali smo se u koloni jedan iza drugog. Na mjestu koje je određeno za svakog vojnika, samo bi stao i počeo kopati. Svatko je trebao iskopati rupu dubine najmanje tri metra do zalaska Sunca.
Trebalo je na Krivolak dovesti struju.

Prije samog kopanja, čizme i donji dio uniforme već je bio bijel.
Kramp je udarao u vapnenac, tvrdi vapnenac. ( rekli bi mi u Dalmaciji- tupinu )
Cjelodnevno jelo sažeto je u polovini mesnog doručka u konzervi iz ratnih rezervi.
Pio sam bljutavu vodu i njome hladio izgorjele uši.

Pri povratku, čizme su se vukle kroz prašinu duboku petnaest centimetara.
Netko je viknuo „ Pesma!“ Čulo se samo stenjanje slomljenih ljudi.

Vratili smo se u suton. Kao pobješnjeli psi, pili smo odvratnu vodu iz ogromnog, crnog, plastičnog termofora.
Cijela uniforma bila je bijela od soli. Pet puta sam se oznojio, pet puta sam se osušio.
Takav, samo sam se srušio na slamu u šatoru. Bio je ukopan pola metra, pri vrhu brežuljka,
ako ga se tako može nazvati.

Nikom nije smetao smrad, jer smo zaspali kao drogirani.

Oznake: trpljenje

- 17:14 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2018.

Dan borbe protiv zlostavljanja žena

1.Mojsijeva 2.: 24
"Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i
prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo."

Drage naše žene , supruge, majke, svaki dan bi trebao biti
vaš dan jer ako vas volimo onda vas ne zlostavljamo.

Puno vam je pjesama napisano, ali još više ste zlostavljane,
od strane muškarca kroz povijest čovječanstva.

Žene, ja vas poštujem od početka svog života i
svijesnosti vaše uloge u životu nas muškaraca.
Hvala Vam!

Nulta tolerancija na svaki oblik nasilja nad vama.

Oznake: žena

- 18:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 19.09.2018.

Bijeli golub

Spustio se na ogradu Lavčevića, u trenutku kad sam skidao prašinu s nje.
„Bako vidi, bijeli golub.“ Pružim ruke i on se pitomo ušuška u njih.

Kod kuće svi su bili oduševljeni. To je bio bijeli golub lepezastog repa.
Gordo se držao a rep je širio kao paun.Udomačio se. Večerom je dolazio na balkon i spavao,
a jutrom je odlazio u plavetna prostranstva neba.

Došla je nevera. Grmljavina. Munje. A mog goluba nema.
Ujutro čujem bratovog prijatelja. Mali, zvao me.
Još uvijek su munje parale nebo a ja sam se bojao tog tipa,
jer kao sinu policajca njemu je bilo dozvoljeno nositi zračnu pušku, raditi što hoće.

„Ajde, dođi, šta se bojiš! Pokazati ću ti nešto!“

Čekao me kod stare metalne kante za smeće. „Sigurno ovo tražiš.“
Podigne poklopac.Na vrhu smeća bio je moj golub.
U svjetlu munje, na bijelom perju nalazila se krv. Oči zaklopljene.

Tip se luđački smijao, kao sam đavo. Kao demoni kad plešu ples ruganja.
Ništa nisam rekao. Nisam mogao. Gledao sam munju iznad njega.
Molio Boga da je uputi u njegova leđa, jer je baka govorila kako Bog uklanja zle. Ništa od mog preklinjanja.

Kasnije sam saznao kako Bog :“daje kišu i Sunce , dobrima i zlima.“

Oznake: okovi

- 13:56 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2018.

Konkurencija, starac sa umjetnim kukom

Ljeti je bilo nemoguće danju prodavati Mali oglasnik.
Žnjanski plato, predstavljao je novi rudnik novaca. Kako?

Nabavio sam tri prenosna hladnjaka. Napunio ih osvježavajućim pićima,
privezao za kolica za kupovinu i krenuo u avanturu. Odmah na početku,
naišao sam na strašnu konkurenciju. Stariji čovjek s umjetnim kukom,
imao je samo jedan hladnjak, napunjen limenkama pive.
Samo što bi se pojavio na prvom kupalištu, sve bi prodao.
Vratio bi se po novu turu, a ja još ne bih prodao ni prvi hladnjak.

Sutradan, ja sam imao samo dva pića u hladnjacima; limenke vječne Coca Cole i limenke Karlovačkog piva.
Moja konkurencija žestoko je napredovala. Nosio je hladnjak šepajući i toneći u žalo.
Istu večer pao je pored mene, a kuk mu je ispao. Prva pomoć je brzo stigla.
Već sutra ujutro On je svoj teritorij neumorno 'obrađivao.'

Onda su se pojavile nove konkurencije. Vlasnici malog broja kafića su me poznavali i tu nije bilo problema.
Međutim, pored njih, iskrsnuli su samostojeći aparati za pića.
Dovoljno je bilo ubaciti 'medu' i dokotrljala bi ti se limenka hladnog pića kojeg ti srce želi.

Otkrio sam kako je ljudska lijenost moj saveznik.
Prvi red uz more, nikako nije nalazio snage podignuti se, učiniti deset metara i dobiti za 5 Kn piće.
Hedoni, čekali su mene i grabili iz hladnjaka pića ne pitajući za cijenu. 10 Kn šta je to za njih? Posao samo takav!
Svoju žeđ utažio bih na zadnjem tušu. Uskočio bih u prvi bus i vratio se kući po novu količinu pića.

Kupanje? Kupanje je bilo u znoju tijela svog.

Oznake: žnjanski plato

- 12:26 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2018.

Sun Tzu

Vratio se ujak iz Njemačke. Donio je čokoladu bratu i meni.
Zamisli, u kući nema ni kruha a on nama čokoladu!

Brat ju je pojeo halapljivo. A ja, ja sam se sav zamazao u nju. Usne, lice, vrat,
ruke, sve je bilo od čokolade. Lijevom rukom sam je držao a jezikom sam lizao,
desnu ruku s koje je kapalo. Pa onda lijevu, pokušavajući spasiti što se da spasiti.

Očito je to brat promatrao jer se stvorio pored mene.

„Mali, daj da te brat podigne malo u ruke.“ A zašto braco, upitah, usred moje borbe.
„Pokazati ću ti nešto interesantno.“ Može!

Podigne on mene u naručaj i odvede do jednog ugla u kući. Htio sam ga upitati......
Braco, pogledaj gore, jel' vidiš, veliki pauk, koristio je uplašeni glas i lice s grimasom užasa.
Plašio sam se paukova. Pogledam, kad ono tamo nema pauka.

Okrenem se bratu, koji me već spustio na pod i bježao van kuće.

U lijevoj ruci više nije bilo čokolade, samo omot!

Mama, mama, mama, mama..... i onda sam briznuo u plač.

Oznake: umijeće igre

- 12:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.09.2018.

Zlostavljači

Na blog.dnevnik.hr ima verbalno-emocionalnih zloostavljača.
Zna to uredništvo blog.dnevnik.hr-a ali još uvijek tolerira takve.

Znamo to i mi, blogeri.

Kako prepoznati verbalno-emocionalnog zlostavljača:

1.On ili ona ismijavaju post, omalovažavaju način pisanja, ponižavaju pisca.

2.Bezbroj puta komentiraju komentare i izričaj im je pun sarkazma i ironije i direktnog ruganja.

3.Daju savjete, premda ih nitko nije za to pitao.

4.Upotrebljavaju psovke, vulgarno izražavanje.

5.Prijete, takozvanim pozivima, koje će nekoga ostaviti bez posla, prijete na svakakve načine.

Mislim da nije više potrebno nabrajati jer je na stranicama gov.hr sve objašnjeno,
kao i maksimalna kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Zlostavljači, vi koji ste svijesni da to jeste ili niste svijesni, svejedno , jer ako ste zlostavljači, onda ste zlostavljači, biti ćete upozoreni na vaše zlostavljačko ponašanje.

Oznake: opasni ljudi

- 12:27 - Komentari (44) - Isprintaj - #

subota, 15.09.2018.

Stinice

Tada najbliže kupališe bile su Stinice. Preko drače do mora. Isplatilo se hladiti tabane u moru.
Pored mladosti tu je bilo i starijih. Oni su se mazali ljekovitim blatom. Ispočetka crni kao ugljen, no ubrzo bi Sunce osušilo tanak sloj, pa bi hodali sivi kao zombiji.

Brat, deset godina stariji od mene, u to vrijeme već je trčao za curama. U toj trci zaboravio je na mene.

Ćeri, di su ti dica, pitala je moja brižna baka.

„Na Stinicama!“

A koji je ono mali ispod susidove terace, opet će baka.

„Asti, ono je Mali, moj Mali, naš Mali!“

Mater se stvorila pored mene, dok san ja veselo dizao ručice ka nebu. Niz njih se slivala voda s balkona, a ja sam veselo skakutao po blatu.

„Mali, šta radiš tu u kupaćin gačicama?“

„Oli ne vidiš, majko? Kupan se i točajen noge u likovito blato!“

„A sinko moj, šta će bit od tebe?“

Oznake: kupanje

- 12:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2018.

Inspector Clouseau

Ispijajući kavicu, čujemo, netko kuca na vrata.
Tko je sada, ovako rano ujutro, upita moja žena.

Na vratima je stajala punašna gospođa u sivom.
„Gladna sam! Ja sam iz Vukovara. Spremila bih sebi nešto za jesti.“
Pomaknemo se u stranu i nepoznata gospođa gordo uđe.
Slijedeća dva sata šutke smo promatrali, pripremu i pečenje kolača.
Lijepo umotane kolače spremila je u kesicu. Bez da nas je ponudila,
bez da nas je pozdravila, kako se stvorila tako je i otišla.
Cijeli dan , žena i ja smo se pitali što nam se dogodilo?

Sutradan, u isto vrijeme, kucanje na vratima. Otvorimo, kad ono ista gospođa iz Vukovara.
Vikala je na vratima. " Ukrali ste mi dijete!" „Vratite mi dijete!“ „Ako nećete idem na policiju!“
Gospođo....... „Znači nećete!“ Okrene se i ode.
Oko podneva, vratila se s policajcima. Uslijedilo je ispitivanje i uvjeravanje.
Nekoliko sati kasnije, policija je mirno izvela gospođu vodeći je pod ruku.
Inspektor, koji se rukovao s nama, prije nego je otišao, upitao je;

„A, jeste li joj ukrali dijete?“

Oznake: empatija

- 22:26 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2018.

Kukavica

Završetkom srednje škole, prvim vlakom vratio sam se iz Zagreba u Split.
U domu me dočekala trudna Grkinja. Bila je to očeva treća žena.

Odmah sam osjetio opasnost, jer su kroz zube protisnuli sikteći pozdrav.
A da me intuicija nije varala, dokazale su već slijedeće dvije večeri.

Vratio sam se iz grada nakon kavice s prijateljima. Odmah s ulaza nasrnuo je na mene kao
Rocky Balboa. Namjestio prste šake spremne za borbu života i smrti.
„ Šta ti misliš da ja tebe ne mogu svladati!“ Odmah je navalio i promašio krošeom.
Uhvatio sam ga s leđa za pojas i tresnu u zid ravno ispred. Srušio se kao zrela kruša.Beživotno tijelo je ležalo do ulaznih vrata. U panici, glavom je bubnjalo. Ubio sam ga, ubio sam ga! Pobjegao sam, otvarajući vrata od stana, pri tom gurajući njegove beživotne brkove, na blijedom licu.
Treći kat niže, zaustavio sam se. Kamo ja to bježim? Šta ja to radim? Vraćam se gore i zovem policiju! Utren sam bio gore preskakući stepenice.
Pogledao sam iz blizine, očeve nosnice, usne, pa on je u nesvijesti hrkao.
Puffff. Laknulo mi je. Podigao sam ga koliko sam mogao. Pijano tijelo sam odvukao na njegov krevet. Smjestio ga, kao uvijek kad se opijao.
Ujutro se ničeg nije sjećao. Lagao je. Lagao je kao uvijek.

Slijedeće večeri, napad se ponovio. Ovaj put u ruci je imao dugačak nož. Sve što sam učio na karateu, judu i boksu, sad je došlo kao spas. Karate blokadom, zaustavio sam nož koji je upućen u moj stomak.
Kratak zaokret zgloba i nož je pao na pod.
Zbog te žene, ti si mene namjeravao ubiti! To nije bilo pitanje. To je bilo čuđenje.
Kao prava kukavica počeo je plakati. Plakao je kao da se njemu desila najveća tragedija u životu.
Slušaj. Uzimam svoje stvari. Ionako ih nisam raspakirao i odlazim u bake. Više me nikada nećeš vidjeti.
Dok sam izlazio, još uvijek je stajao pored telefona plačući. Kakva kukavica, promislih i iziđoh u noć.

Oznake: obitelj

- 18:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 11.09.2018.

Zavjet: I u dobru i u zlu

Gospođo, danas je godišnjica vašeg muža. Deset godina je u komi, od kada ste ga doveli iz Afrike.

Doktore, ja mislim da je vrijeme. Čekam vaše naređenje milostiva. Mi u Švicarskoj to obavljamo bez prigovora.

Samo da se javim mami, gospon doktor.
Mama, ja više ne mogu čekati. Prolazi mi vrijeme reprodukcije života.
Od njega nema više koristi. Već je deset godina na aparatima. Iz kome se ne budi.
Troškovi održavanja života prešli su granicu održivosti. Ni znaka života ne daje.

S druge strane se moglo ćuti; Ma dušo ja ti se čudim! Što si uopće tako dugo čekala!
Jasno! Došlo je vrijeme da kreneš sa životom dalje!

Hvala mama na razumijevanju.
Doktore, krenite s eutanazijom!

Ženo! Ženo! Što radiš? Ja sam živ! Pogledaj me! Trepavice mičem! Jel' me gledaš?
Doktor brojanjem daje znak, asistentu i glavnoj medicinskoj sestri, za gašenje. Jedan! Dva! Triiii! Sad!
Ne! Ne! Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

Šta vičeš? Upita me žena.
Ma ništa draga! Nešto sam ružno sanjao.
Znaš, ti se rano ustaješ, pa je bolje da idem u drugu sobu spavati. Brzo sam se prebacio.
Spuštajući glavu na tvrdi jastuk, samo sam izustio, uuuuuhhhh!

Oznake: noćne more

- 13:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2018.

Uvaženi član čopora

Ostao sam bez posla. Nakon preboljenog encefalitisa, nije se moglo odmarati. Trebalo se pobrinuti za obitelj.
Potražio sam u Malom oglasniku ne bih li našao bilo što. Ništa. Zapazim tko je glavni urednik i direktor. Poznavao sam obojicu. Direktora još bolje. Prijatelj iz djetinjstva iz ulice.

Ma nije ovo za tebe, reče nakon što ga nazvah.
Daj, moram prehraniti obitelj, molio sam ga.

Uskoro sam prodavao Mali oglasnik po Splitu. Od kafića do kafića, od tvrtke to tvrtke, od garaže do garaže.U kolica za kupovinu natiskao bih preko sto komada i vukao za sobom. Nekad bih prodao sve prije a nekad poslije sedam navečer. Najmanje bih prodao od 14 h do 17 h, ali nisam bio sam. Pratili su me psi lutalice. Odlično smo se slagali.

Tijekom godina postao sam uvaženi član čopora, jer neki su uhvaćeni, neki uginuli, a ja sam uvijek bio s njima i ispred njih. Mjesto sastanka je bio bazen na Poljudu, a mjesto rastanka stari Hajdukov plac. Oni desno ka prvoj vidilici, a ja lijevo uz žicu ka centru grada.

Od mog uzvikivanja, orio se cijeli grad. Zato danas imam poteškoća s glasnicama.

Poznanici su uglavnom odvraćali pogled.
Osim kupaca, često su mi prilazili dileri droge. Njihovo glavno pitanje je bilo: „Hoćeš preći na heroin?“ „Ne, hvala, sada sam zadovoljan s onim što uzimam.“ Mislio sam na ljekove.
Zadnje primjerke bih prodao ispod Ure na Pjaci.

Umoran ali sretan krenuo bih kući jer sutra smo imali novac za hranu.

Oznake: prijatelji

- 10:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 08.09.2018.

In vino veritas

Nekom je u vinu istina, a nekom bijeg od nje.
Za mene, vino je bilo sram i strah od okoline. Svaki put kad me otac slao po Vugavu,
u obližnju točionicu, proklinjao sam dan kada sam se rodio.
Boce sam stiskao uz sebe i molio ih da ne zveckaju, jer će me susjedi,
koji su sjedili ispred zgrade ćuti.
Uspio bih se provući krijući se iza grmlja koje je raslo uz zid.
Pipničar me suosjećajno gledao dok je boce punio iz bačve.
Kao da mi je htio reći: "Žao mi te sinko."
Otac bi se u narednih dva sata ubio alkoholom, Odrvenio bi , a onda bi se ispišao.
Trebalo ga je promijeniti i smjestiti u krevet, a bio je težak.
Ponižavanja koja bi nam pripremio, sutradan nije se sjećao.
Lagao je. Lagao je svaki dan iznova.

Oznake: zlostavljanje

- 17:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2018.

Lasta sa Sustipana

Bila je čvrstih mišića, od pete do glave. Krasna cura, medenozlatne kose, kratko ošišana.
U prvi moment, me iznenadio njen pogled. Jedno oko je malo bježalo od centra. No, odmah sam prešao preko toga.

Susret se odigrao na Sustipanu. Prijatelj i ja upravo smo se dogovarali tko će prvi letjeti na glavu, kad se ona pojavila.
Ostatak ekipe, čekao je u moru, tražeći najdublji dio za skok.

Ona se predstavila, mi nismo. Mislite li vas dvojica skočiti? Pa zato smo tu, osmjehnuli smo se. Dobro, a jel' vas dvoje stvarno mislite skočiti na glavu dolje, jer nekako ste mi neodlučni, primjeti ona. E, sad je već pretjerala, pomislih.
A šta ti ovdje radiš? Čekam vas dvojicu. U stvari, dajte se pomaknite, jer nemam više vremena. Da se pomaknemo? Jel' ti misliš skočiti? Naravno, a zašto sam došla tu?
Daj molim te ne skači, samo šta nisam pao na koljena ispred nje. Pa razbit ćeš se kao boca, poginut ćeš, bilo je to uplašenim glasom. Tko je vidio da tako lijepa cura skače na glavu sa Sustipana? Visoko je. Znaš li ti uopće skakti na glavu?

Cura nas blago pomakne, popne se na zid, namjesti donji dio kostima i otisne se u plavetnilo. Lasta. Proleti kroz površinu mora, zamahne glavom, i nastavi plivati ka bazenu Zvončac.

Više nije bilo povratka. Ako se povučemo, sramota. Vadili smo slamku. On prvi ja drugi. Vidio sam da nije baš najbolje prošao kroz površinu. Odlučio sam, čim se popnem na zid, odmah skočiti. I bi tako. I ja sam napravio lastu. Izlaskom kroz površinu vidio sam zvjezdice. I ja nisam najbolje prošao kroz more, jer me zabolio lijevi testis. I danas na promjenu vremena, jedna mala kvržica, na lijevom testisu me zaboli.

Bila je to cijena odrastanja, hvalisanja i omalovažavanja. Naučio sam veliku lekciju. Nikada više nikoga podcjenjivati.

Oznake: oholost

- 11:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2018.

Sunčanica

Volim loviti ribu. Posebno, natječući se s ocem. On je slovio za najboljeg
ribolovca u mjestu na otoku. Želeći se dokazati kako i ja na jednoj poziciji na obali mogu uloviti velike ribe kao i on, lijepo sam se namjestio i poslao udicu na pravo mjesto. Čekajući, zaboravio sam na vrijeme i Sunce.
Nemilosrdo je pržilo ali ja se nisam dao ukrotiti. Ja mogu sve, kao moj otac, pa još i bolje.
Od te misli nadalje, više se ničeg ne sjećam. Znam samo da sam s probudio u mračnoj sobi.
Ono što me probudilo bile su strašne zmije, koje su izlazile iz mojih usta.
Izlazile, kružile oko glave i vraćale se opet kroz grlo u stomak. Nisu htjele,
otrovom odmah me ubiti. Ne, htjele su me svojim tijelom, prolazeći kroz grlo ugušiti.
Strah od gušenja doveo me k svijesti. U mraku sobe ništa nisam vidio.
Čuvši korake, koji su dolazili iz daljine, pomislio sam; majka pazi na mene.
Nako toga opet sam izgubio svijest.
Umjesto ribe, uhvatio sam sunčanicu i zmije, koje me često prate u životu.

Oznake: bolji, najbolji

- 13:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2018.

Isprika

Čekajući poziv, pojavi se gospodin i odmah se uputi k vratim psihijatrice. Kratko kucne
na vrata i uđe ne čekajući na odgovor. Bilo mi je krivo. Čekam a netko preko reda samo tako uđe.
Dotični je izašao i bez pogleda i pozdrava otišao.
Psihijatrica pozove i ja ulazim. Odmah s vrata prigovorio sam joj primanje preko reda.
Ljuta što joj se netko uopće usuđuje protiviti, jer ona može primati koga hoće i kada hoće, reče.
Međutim, kako bi umirila buru emocija kratko mi je objasnila o čemu se radi.
Ispričavam se doktorice. Nisam znao. Ponizno sam priznao svoju grešku.
„Ne trebaš se ispričavati.“ Zašto, pa bio sam u krivu.
„Isprika je znak slabosti. Nikada se ne ispičavaj.“
U tom trenutku, vrijeme kontrole za mene je prestalo.
Naredna kontrola bila je kod novog psihijatra.

Oznake: slabost

- 08:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2018.

Licemjeri

"Nisam uzeo kerozin iz cisteren i neću je vratiti."
Ta cisterna neće napustiti mjesto punilišta, dok to ne učiniš.
"Budalo jedna! Zar ne vidiš kako si jadan? Ljudi, jesam li ja
ukrao kerozin iz cisterne?" Njih petnaestak nazočnih šutilo je, okretalo glavu,
a neki su se i posprdno smješkali. Vozač, ne izlazi ispod rampe na punilištu,
kako bi ovaj gospodin mogao bez napora vratiti ukradeno gorivo.
Ja ću otići pa se vi svađajte, reče vozač. Nećeš ti nigdje otići,
jer ja dokumente neću potpisati, a ako odeš, pozvati ću ti policiju.
"Ja više ne mogu čekati, moram na vrijeme dovesti gorivo na aerodrom."
Kada se ukradeno gorivo vrati, potpisati ću dokumente i ti ćeš, bez
problema stići na odredište. "Zovem Zagreb, a vi se natežite." Samo daj, zovi.
"Stani! Stani!" Povikao je inkriminirani. Otišao je iza zgrade. Kroz prozor,moglo se vidjeti
kako nosi kantu, izlijeva gorivo u autocisternu. Zatvara poklopac.
Po povratku, vikao je na mene. "Budalo! Svi uzimaju gorivo samo ti ne!"
Eto, sad mi ti reci , tko je budala? Tko je licemjer? Tko govori jedno, radi drugo?
A vi, možete se sramiti ili cerekati i dalje, samo na čiji račun?
I na sudu biste ga branili jer on nešto znači, a vi ste isti kao on. Braneći njega
branili bi sebe. Licemjeri, lica nevina, a srca puna grabeži, pohlepe i prevare.
Varajte se i varajte druge, jer vam je to kratka vijeka. Nakon toga dolazi
naplata.

Oznake: samozavaravanje

- 10:21 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.09.2018.

Sjećanja

Raspadao sam se danas.
Meso se odvajalo od tetiva. Tetive su pucale. A zglobovi razdvajali.
U mraku moje sobe, pod ljekovima protiv bolova, razmišljao sam.

Mislio sam na vrijeme kada sam trčao sjevernom stranom Marjana.
Gucnuo vode na prvoj vodi. Osvježio se na drugoj. Pogledao u
Lubinski porat, zeleno plav od sitnog pijeska i loma svjetla. Lebdeći
iznad borovih iglica, pratio sam ritam cvrčka i pitao se koja je
njegova uloga na Zemlji.
Nastavio do Instituta na punti Marjana. Vodu 50 metara iznad pumpao mi je mladić mokar od znoja kao i ja.
Trčanje je završilo postepenim ulaskom u more na Kašjunima.
Plavetnilo me opilo. Plivao sam oko vrha Marjana pa do Bena.
Mali odmor i nazad, ali snažna struja više nije dala. Izašao sam kod stare vojarne i
nastavio do kupališta. Polako. Polako kako bi srce postepeno smanjilo broj otkucaja.
Polako. Polako srce moje, sad je vrijem smirivanja.
Umiri se Tako . Samo mirno. Čeka te najljepše kupalište na Marjanu.
Skriveno među velikim stijenama. Polako srce moje. Polako.
Tepajući srcu mom, utonuo sam u san.

Oznake: sjećanja

- 21:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2018.

Encefalitis

Uzrok je bilo loše cjepivo protiv gripe.

U naponu snage , kad je žena ostala bez posla a ćerke bile malene, pomislio sam kako je najbolje uzeti cjepivo i sačuvati se od vala gripe.
Sutradan u visokoj temperaturi i bolovima u glavi koji su nalikovali ubodima oštrih noževa,
mislio sam reakcija na cjepivo, normalno. Javiti ću se liječniku. Kao što i jesam. Mjesec dana sam se borio a onda polako vratio u kolotečinu života.

Pet godina kasnije, „pao“ sam u krevet. Prije toga slabost je bila strašna. Stajanje na lijevu nogu bilo je kao da sam upadao u nešto mekano i nikako stati. Razbor mi je govorio da je ispod mene tvrd pod ali osjećaj je bio propadanje. Uslijedile su naredne tegobe. Nevjerica ukućana. Onda strah. Prodaja automobila,u roku 24 sata i odlazak u Njemačku.

Prijatelji dočekali, prijatelji vodili, prijatelji prevodili. I oni i ja nismo vjerovali dijagnozi. I drugi liječnik je neovisno od prvog dijagnosticirao isto. Encefalitis.
"Jeste li primali kakvo cjepivo?" upitao je liječnik.
Jesam. Cjepivo protiv gripe, prije pet godina.
Uslijedio je poziv prema Hrvatskoj i ambulanti koja je izvršila cijepljenje. Odgovor na upit, koje je cjepivo upotrebljeno, bio je poklapanje slušalicom!

Prvi liječnik koji je dijagnosticirao encefalitis kao posljedica lošeg cjepiva protiv gripe i kojem su sputili slušalicu, odmah je krenuo s terapijom. Nakon prve injekcije, počeo sam padati u nesvijest, ali nikako pasti. Ležao sam na krevetu i padao u nesvijest. Ne brinite, to je burna reakcija. Objasnio je jednostavno. Loše cjepivo u razdoblju od primanja do prvih znakova encefalitisa, je kao "slow" virus napao centralni nervni sustav. Možda bude a možda ne bude nekih posljedica. No svakako ne ćete umrijeti.
Nakon trideset dana mogao sam ustati.
Vrativši se u Split, ostao sam i ja bez posla.

I opet bih iz istog razloga uzeo cjepivo protiv gripe, nadajući se da neću biti jedan od nesretnika između tisuću ili desettisuća uboda.

Oznake: osobno iskustvo

- 10:23 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>