depresija i ja

petak, 31.08.2018.

Pogled u ogledalo

Nakon što sam prijatelju, medicinskom bratu, opisao moje stanje "bunara",
u kojem sam u blatu do prsiju, a u grudima željezni i bolni stisak.
bez želje da se iz tog blata vadim, bez snage da se pokrenem,
iz kojeg ne vidim svjetlo, nema izlaza, uočio je moju bljedoću, plitko disanje,
pa mi je rekao da se naslonim na kauč i što je moguće iskrenije odgovorim na njegova pitanja.
"Iskren odgovor je neophodan za prevladavanje tvoje tjeskobe." Ozbiljno je dodao.
Odgovoriti možeš sa ; ništa, povremeno ili intezivno
Koliko često doživljavaš sljedeće?
"Imam malo interesa ili zadovoljstva u obavljanju poslova"
"Osjećam se potonulo, depresivno ili beznadno"
"Imam poteškoće s spavanjem, teško zaspem i često se onda budim, ili spavam previše"
"Osjećam se umorno ili imam malo energije"
"Imam intenzivan i stalan strah od društvene situacije u kojoj bi me ljudi mogli suditi"
"Bojim se poniženja zbog mojih postupaka"
"Bojim se kako će ljudi primijetiti da se crvenim, znojim, drhtim ili pokazujem druge znakove tjeskobe"
"Znam da je moj strah pretjeran ili nerazuman"
"Doživljavam napade panike, tijekom kojih me obuzima intenzivna anksioznost ili nelagoda"
"Previše sam osjetljiv na stimulaciju okoliša: ne volim niti dodir"
"Izbjegavam vizualno poticajno okruženje i / ili sam osjetljiv na zvukove"
"Često se osjećam teškim i sporo počinjem dan"
"Često započinjem nove izazove istodobno i mnoge od njih ostavim nezavršenim"
"Imam problema koncentrirati se na jednostavne stvari, poput čitanja ili gledanja televizije"

Od maksimalnih 30 bodova ja sam imao 24.
Bilo je to prije 13 godina. Osobno sam donio odluku i potražio stručnu pomoć.

Oznake: Osobno, Zdravlje, pitanja

- 11:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.08.2018.

Strah od smrti

Prvi ozbiljni strah desio se, dvojim, u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole.
Nakon pitanja i očevog odgovora, kako je smrt jedina pravda na Zemlji i što za njega
ona znači, na otvorenim vratima kuhinje, zaljuljalo mi se. Užas me prožeo.
Razmišljao sam o očevim riječima i došao do zaključka, kako nas u grobu, crvi pojedu.
Ostane samo kostur, koji se s vremenom isto raspadne. Ništa od nas nakon smrti.
Ja ne želim umrijeti! Ja ne želim nestati! Ali jednog dana, sigurno ću umrijeti. Strašno!
Ne želim o tome više razmišljati, pomislio sam i otišao vani.
Strah o smrti duboko se ukopao u svaku moju stanicu, a ja nisam bio svijestan toga.

Oznake: strah

- 10:02 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 29.08.2018.

Bliski susret

Policijski auto uz škripu guma zaustavija se deset centimetara od mog kolina.
Iskoči ljudina, uz silnu viku. Jes' ti lud? Šta je tebi? Jes' ti bolestan?
Jesan , jesan boletan san, a zašto me to pitate gospodine?
Sad me još i zaje....! Jes' ti vidija da mi dolazimo?
A, jesan gospodine.
A, šta nisi onda pričeka s prelazon ulice?
Iša san jerbo je tamo priko bija upaljen zeleni znak za pješake, mislija san kako ćete usporit i stat ka i svi koji stoje, jel vidite?
Mi smo organ vlasti i mi imamo prednost. Kakvo zeleno svitlo i zebra, Ante vadi blok, i piši ovom luđaku kaznu za prekršaj.
Koji prekršaj gospodine. Ništa nisan učinija nepropisno. Vi nimate upaljenu rotirku a ni zvučni signal.
Jesan ja tebi reka, nemoj da te ka organ vlasti ovon palicon opalin po toj tvojoj šporkoj glavetini.I šta nosiš taj šćap? Znan ja vas! To van je za potuč se,a?
Gospodine bolestan sam, iman epilepti...
Ma šta ti imaš. Ne laži.
Ne lažen , evo sad san iziša iz psihijatrijske ambulante. Bija san na kontroli. Evo nalaza.
Daj vamo to. Ništa ti ja ovo ne razumin, ali vidi se da je psihijatrija po pečatu.Vidiš li ti Ante, skoro san ubija luđaka i još bi završija u zatvor. A pomaže li van šta ova vaša doktorica?
A je, je, kako nije, malo sluša moje traume, daje mi ljekove, kaže crtaj, piši, piši pisme...
Da pisme, opet me je prikinija.
Da je moj čača pisa pisme nebi me ovakoga napravija. On je moju mater, samo u štalu i evo ti mene. Tako više puta i ima nas pet sinova, svi od gore odvaljeni. A vidi tebe. Sav si žut. Ante nemoj ništa pisat. Znaš šta, baš si mi ovaj nervozni dan ulipša. Aaaaa jadniče , aj doma , liči se. Nećemo mi za tebe radit.
Tada se javija Ante iz auta.
Andrija, a stvarno si pritira, pusti čovika na miru. Sad stvarno moran upalit rotirku i zvučni signal, jer si napravija kolonu iza nas. Šta ti je danas?
Ma šta, šta mi je danas? Sad si i ti protiv mene!. Aj vozi dalje.
A ti, trknuti, da si odma nesta. Hoću gospodine. Evo žurin.
Ubrza san korak, priša na drugu stranu ulice i sija u 'lad. Steglo me u prsi'.

Oznake: razum

- 11:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2018.

Metak nije u cijevi

Deset sati prije podne.
U neprikladnu kancelariju na terenu ušao je zaštitar.
Vratio sam pogled na dokumente koje sam ispunjavao.
Sjeo je na rub stola i prislonio mi pištolj na sljepočnicu.
U trenutku dodira metala s kožom, desnom rukom sam uspio odmaknuti pištolj.
"Ma ne boj se! U cijevi nije metak!"
U glasu mu se osjetio alkohol, a onda se prostor ispunio
pucnjem, prašinom i bojom koja je padala sa stropa.
Metak je završio u termoakumulacionu peć.
Počeo je plakati a ja sam mu bez otpora uzeo oružje iz ruke.
Izlazi van!
Svi su dotrčali i pitali što se desilo?
Deset minuta kasnije došo je šef, uzeo oružje, izvadio spremnik i u njega ubacio novi metak.
"Sad ćeš ići kući, uzeti nešto za smirenje, spavati i ujutro se vratiti na radno mjesto. Njega tu više neće biti.
Nećeš podizati tužbu, jasno!" Sve je to bilo hladno, taksativno rečeno.
Bez riječi otišao sam kući, uzeo 6 mg normabela i zaspao.
Navečer, ženi sam rekao kako se desila neka nezgoda na poslu i malo me to uzrujalo.
Noge su mi se tresle dok sam joj govorio i zamolio je 6 mg normabela ,jer ujutro moram svjež biti na poslu.
Znala je, nešto se strašno desilo ali nije pitala.

Ugrađena je klima iznad peći s rupom i metkom u njoj. Peć sada služi kao stolić na kojem su dokumenti koji čekaju svoje ispunjavanje.
On još uvijek radi kao zaštitar. A ja.......

Oznake: bahatost

- 09:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.08.2018.

Proganjanje

Preskočio sam zid i uletio u gustu šumu.
Netko me proganjao pa sam nastavio trčati. Zapažao sam stabla koja su promicala pored mene.
Lijevo do mene, potočić je postajao sve širi, sve dublji sve veći, a onda se pretvorio u silnu rijeku.
Desno do mene, desetak metara unazad, čuo sam pucketanje grančica u ritmu mojih koraka.
Cijelo vrijeme dok sam trčao, netko me je slijedio!
Stao sam.Okrenuo se. Leđa naslonio na stablo. Gledao sam u pravcu mjesta gdje sam zadnji put čuo
pucketanje i lomljavu grana. Sada nisam čuo ništa. Vladala je sablasna tišina.
"Tko si ti što me slijediš? Ne, ti me proganjaš! Što hoćeš od mene? Misliš da ću ti se predati bez borbe?
Gledaj ovu oštru granu! Spreman sam te njome ubosti! Probosti, do smrti!" Urlao sam.
"Zašto se konačne ne pokažeš tko si? Hoćeš me izmoriti! Poigravaš se s menom!" Dok sam vikao,
razmišljao sam, da je zvijer, već bi me napala i rastrgala.
Doša sam do daha , a onda sam nastavio trčati istim pravcem uz rijeku, a progonitelj je nastavio za mnom.
Čuo sam istu lomljavu grana, prasak lomljenja suhih grana pod težinom mog progonitelja.
Iznenada, rijeka je završavala velikim i visokim vodopadom. Letio sam. Lamatao nogama i rukama.
Podigao sam pogled, želeći vidjeti da li me progonitelj nastavlja pratiti. Ne. Nikog nisam vidio.
A onda sam uletio u jezero. Hladno, duboko. Kopao sam izlaz prema svjetlu. Nikako doći do njega.
Sad ću se ugušiti, pomislio sam.
Aaaaaaaahhhhhhhhhhhhhhhh. Uletio je zrak u moja pluća. Potupno iscrpljenog, vodena struja me nasukala
na pješćanu obalu. Pao sam u nesvijest.

Oznake: depresija

- 08:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.08.2018.

Cilj

Pretpostavljam da svaki čovjek ( u određenim uvjetima ), ima neke ili neki cilj.
Nadam se da ne griješim, jer kakav bi to bio život ako ne bismo imali, dugoročni,
kratkoročni, itd... cilj.
U zadnje vrijeme, imam cilj svakog dana poći u šetnju s mojim najdražim prijateljem,
psićem i prevaliti petsto metara. To mi je cilj. Da li ću ga ostvariti, drugo je pitanje.
Jučer, prevalili smo tu distancu i vratili se kući zadihani.
Moj prijatelj je odmah navalio na svježu i hladnu vodu. Malo je zanosio glavom, pa sam mu odmah
dao B12. Imao je moždani udar prije dvije godine a neurobion mu pomaže.
Pola tablete s obzirom na njegovu veličinu. Ja sam popio svježe napravljenu
limunadu i naslonio se na krevet. On je došao blizu, ali se nije popeo do mene.
Razumijem zašto. Klima je ohladila pločice, pa se ispružio trbuhom na njih.
Bio je sretan a i ja sam bio zadovoljan. Ispunio sam svoj cilj.
Jučer sam ispunio svoj cilj.

Oznake: uspjeh

- 10:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2018.

Markeri

Od kada su se pojavili, markeri su postali obavezni dio mog kompleta za učenje.
Svaka boja unutar teksta koji bih prošao značila mi je nešto.
Još uvijek ih upotrebljavam, ali svaki put kad ih izvadim iz kutije,izazovu šok
malog inteziteta, ali ga izazovu i podsjete me na neke druge markere.
Tumorske markere!
Liječnica je na moje uzastopne pritužbe na konstantan umor, odlučila napraviti sveobuhvatnu
pretragu krvi, a među njima i tumorske markere.
Nako što su nalazi stigli, izravno mi je rekla: "Tumorski markeri su vam povećani."
Šok! Navala krvi u glavu. Samo nekoliko sekundi ili minuta, neznam.
Nastavila je :"Ne mora to ništa značiti. Neki ljudi bez povišenih tumorskih markera imaju karcinom i umru.
Isto tako neki ljudi s povišenim tumorskim markerima, nemaju karcinom i normalno žive."
Dobro. Kad je tako, što ćemo sada, upitah.
Ništa, napraviti ćemo snimke od glave do pete, jednostavno i tiho reče.
Još mi samo to treba, bio je moj komentar u bradu.

Oznake: šok

- 09:15 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2018.

Higijena

"Pa ti si super! "
Odmah s vrata počeo je govoriti prijatelj, kojeg nisam vidio više od godinu i pol.
"Odlično mi izgledaš! Nije mi jasno zašto pričaju kako si neuredan kao klošar?
Neobrijan, rašćupan, mastan. Neki su se snebivali i hvatali za nos, kada su komentirali
smrad koji se širi oko tebe. Nevjerojatno kako ljudi znaju ogovarati i pričati gluposti."
Od početne sreće kad sam ga ugledao, nakon šest njegovih rečenica uhvatio me bolni grč u grlu. Počeo sam plakati.
"Gle, pa ti plačeš. Plačeš što sam ti došao. To je pravi prijatelj." Govorio je kao navijen.
Suze su mi tekle u sve većoj količini, a slina tekla iz nosa preko usana na bradu i kapala na pod.
Brisao sam se wc papirom koji se nalazio na stolu, a on nije prestajao.
"Sad znam da si mi pravi prijatelj. Stvarno, dobro izgledaš, eto mene uskoro kod tebe."
Progutao je kavu i otišao u stilu Modnog Mačka.
Isisao mi je i ono malo energije što je imam. Bacio sam se na krevet i nisam dolazio sebi
puna dva dana.
Dan kad je prijatelj svratio, bila je Subota. Tog dana sam se nakon godine dana obrijao, ošišao kao G.I.Jane.,
tuširao i promijenio majicu i gačice. Tog dana učinio sam nešto za sebe.

Oznake: prijatelj

- 08:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.08.2018.

Spavanje

Svako tvoje okretanje u krevetu, prepoznam po stenjanju.
Stenjanje, cviljenje, plač. Nije mi jasno kako ti ta maska
s nosa ne spadne. ( Maska je za pomoć pri apneji i hrkanju )
Tako moja žena komentira moje spavanje, koje čuje iz susjedne sobe.
Ne smeta me što svaki doručak i ispijanje jutarnje kave, započinje riječima
o mom spavanju. To mi pomaže analizirati i utvrditi da li je moj jutarnji umor
veći djelomično iz tog razloga.
Mislio sam, žena sklona pretjerivanju, dodaje koju nijansu više.
Na endokrinologiji, mlad čovjek, uplašen od činjenice da će se do
kraja svog života morati bosti kako bi unosio inzulin u svoje tijelo, nije nekoliko noći
zaredom spavao.
Jedno jutro, počeo je sa istom pričom. Gospodine, cijelu noć ste stenjali, cviljeli, plakali.
Tada sam bio siguran da moja žena nije pretjerala.
Iz tog i drugih razloga svako novo jutro je za mene novo iskustvo i nova razina umora.
- 09:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 22.08.2018.

Na endokrinologiji

Gospodine, vi ste za moj odjel.
Nisam gospođo, samo sam došao na kontrolu dijabetesa.
Da znam, ali vaši nalazi su očajni i vidim ja kako teturate. Gospođo, samo mi promijenite ili
pojačajte sadašnje ljekove i biti će sve u redu. Ni govora gospodine. Ne mogu vas pustiti kući.
Ostajete kod mene. Pa dobro kad je tako, onda mi nema druge.
Nisam ni sanjao da će me ostaviti. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću se naći pored akademskog slikara,
koji je primao nekoliko doza krvi dnevno. Pišao je krv, pljucao je krv, valjao se u krvi.
Medicinske sestre su bile ljubazne. Prije vizite sve su sredile. Čovjek je izgledao kao voštana figura.
Umirao je od karcinoma pluća, a doveli su ga na endokrinologiju jer nije bilo mjesta na onkologiji.
Lagali su ga da ima upalu urinarnog trakta. Uvjeravali su ga kako prima krv jer je u transportu puno izgubio.
Gledao je u infuziju jer mu je rečeno kako je puna antibiotika. Za par dana, sa smirenjem upale, pustiti će ga kući.
Jedne noći, ispao je iz kreveta. Sestra i ja smo ga vratili. On se cijelo vrijeme smješkao.
Pričao je o umjetnosti. Oduševio me je ljubavlju prema slikarstvu, svojim humorom.
Negdje oko podne, istog dana, ćerka i sin su ga odveli kući.
Zapamtio sam njegov vedar duh.
A ja sam dobio inzulin prije Božića i počeo se bosti.

Oznake: poklon

- 18:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Buđenje uz migrenu

Probudila me jaka bol u desnom oku.
Grlim zid i čekam nekoliko trenutaka kako bi se soba prestala vrtjeti.
Bez straha. Nije prvi put. Osjećaj mi je poznat. Malo mi se povraća, ali povratiti ne mogu i to je sve.
600 mg u granulama Ibuprofena na iskap. Dobro.
Sad terapija za depresiju i epileptičke izboje.
Seroxat, Rivotril, Tegretol. Povratak na krevet. Položaj sjedenja u krevetu, jer ako glavu
spustim niže, bol je veća.Čekam.
Bolje je. Idem za stol, tamo je moje mjesto.
Tu me čekaju moje dvije čaše. Jedna za vodu druga za limunadu. Naravno tu je i šalica za kavu.
Nisam očekivao rano buđenje. S migrenom nikada ne znaš! Otkad sam namjestio Atlas,
učestalost migrena je uveliko smanjena.
Uh, kako je kava i limunada dobra.Vode moram dosta unositi.U pola sata popio sam litru vode.
Samo malo poklopac od ljekova je podignut što znači da nisam uzeo Synjardy i Tarku. Progutam i njih.
Zaboravio sam izmjeriti koliki mi je šećer. Ma nema veze. U podne ću.
A sad idem pijuckati kavu i slušati muziku, koliko mogu.
- 07:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 21.08.2018.

Ustajanje

Valjalo je jutros ustati.
Kao i svaki drugi dan, otkad sam upao u ovo čudo od "bunara", valjao sam se po krevetu,
nesposoban ustati. Ustaljeni recept, i ja sam se polako prevalo preko ruba istog.
Navukao sam krokse i vukao ih za sobom do stola. Tamo je moje mjesto.
Čekala me voda i kava. Popio sam Seroxat, Rivotril i Tegretol, a onda navalio na kavu.
Nikako se razbuditi. Glava klonula, oči teške. Vjeđe od tone stalno mi padaju na zjenice.
Gledam kroz procijep. Špijuniram okolinu. Da li je sve isto kao kao što sam ostavio sinoć? Je!
Umorio sam se pisati. Čujemo se dalje, kad nađem snage.
- 08:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>