periferijska magla

srijeda, 09.11.2005.

Rana jesen


Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci žute prašine dizali ispod topola, rasplinjajući se malo po malo iznad kadulje......
....clean shirt, new shoes
and I don't know where I am goin' to.
Silk suit, black tie,
I don't need a reason why.
They come runnin' just as fast as they can
coz every girl crazy 'bout a sharp dressed man.....

Uspijevam se nekako pribrati i pogledati prema stolu preko puta kreveta i jedva razaznati položaj kazaljki na uri . Ne vidim točno, ali nekako u magli naslučujem da je skoro pet.
Opet sam zaspao, pomislim. Smanjujem glasnoću na liniji i vidim da se vrti već osma stvar.
Tiho odlazim do kupaonice i obavljam jutarnje formalnosti. Uključujem radio na 88.1, sad će vijesti i prognoza. Oblačim se i hodam do kuhinje napraviti sendviće na brzinu. Otvaram frižder i iznenađenje. Ne nisu buba švabe,nego mi je mama sendviće već napravila.
- Lavli đavli, e uvijek me spasi-kažem na glas.
Mob mi pozvoni jednom. - Fak, Šokre je već na parkiralištu-opet govorim na glas.
Hitro gasim sva svijetla i liniju, pobirem pribor, zaključavam vrata i spuštam se niz stubište. Između prvog i drugog kata susrećem Sale-ta sa onim njegovim poznatim koferom.
- Kam ćeš ti ovak rano, aha vidim. Zakaj nisi došo sinoć - snenim će glasom Sale.
Pokušavam se nekako izvući i izmišljam da sam se išao naći s nekom malom. To je uvijek najbolja isprika.
- Kakva je bila svirka, Iva mi je rekla da će i neku hranu pripremat, jel bilo kaj jestivog? – pitam ga uz smiješak.
- Ma bilo je super. E, bolje smo svirali neg u Močvari zadnji put, trebao si doć. I hrane je bilo. Pa, mogo si tu curu isto dopeljat.
- E riso Sale moram ić, šogor me čeka već dole, u pet smo se dogovorili. Ajd vidjamo se navećer.
Otvaram vrata od haustora. Zapljuskuje me svjež ranojesenjski zrak. Nikog živog na ulici u ovo prvo nedjeljno listopadsko jutro Spremam stvari u gepek-treger i otvaram vrata Kadetta.
- Ej, sori, začorio sam malo-izgovaram sjedajući i u isti mah vidim da na cd playeru pored Bob Dylan piše 5:14.
- Nema veze, još uvijek imaš pravo na akademsku četvrt. Taman sam stigao Tomića pročitati- odgovara ležerno Šokre.
- A kupio si novine? Ja sam stripove ponio. Kupio sam neki dan kod lika ispod pruge kod SC-a par komada. Uzeo sam ti dva Diabolika.
- Odlično. Imaš kave iza u termosici.
- Ma budemo popili kad stignemo. E, ostalo nam je neki dan više od pola kruha, polubijelog. Baš ga mislim uzet za danas i stara mi veli jučer navećer da je sve dala ujutro susjedi. Mislim, uvijek joj daje jel ova ide svaki vikend svojima na selo, a zaboravio sam joj reć da mi treba.
- Hehe. Ma, ne beri brigu, uzeo sam ja sve.




Pretpostavljate li kako sam proveo veći dio te prve listopadske Nedjelje?

- 14:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>