ZELJA
Da li imate neshto sto bi trebalo rijesiti u novoj godini? Mislim da svi trebamo da sagledamo svoje postupke i uvidimo da neke stvari treba ipak promjeniti. Ako se pogledamo u ogledalo, shvatit cemo da niko od nas nije savrsen. Medjutim prije nego sto pobjesnimo i pocnemo kriviti druge za nashe svakodnevne nevolje, prisjetite se da morate prvo zavoljeti sebe da bi ste voljeli druge.
Zato pisem, iz potrebe da ukazem na neke gluposti koje nashe zivote nepotrebno cine komplikovanim. Zelja je divan jedan pojam. Ide ruku pod ruku sa mogucnostima. Zelje pokrecu tromu masu oko sebe, tjeraju nas da radimo, da mastamo, da vjerujemo u snove, ali i da upotrijebimo razum kako bi ih ostvarili.
Neko ce reci da je najljepsa stvar koja se covjeku moze desiti kad nam neko ostvari zelju. Ne bih se slozio s tim. Ili bar ne u potpunosti. Najljepsa stvar koja nam se moze desiti je da sami ostvarimo svoje zelje, kad nam se prohtije. A da bi se to desilo, potrebna je sloboda da uradimo stvari onako kako ih zamisljamo, bez straha od komentara okoline.
Znate,prvi put sam se zaljubio kad sam imao svega tri-cetiri godine. Ne sjecam se tacno. Sad to nije bitno. Sve se desilo jedne ljetne noci u velikom dvoristu mog djeda na selu. Tada sam u nozdrvama omirisao mekanu misticnost noci koja je zauvijek ognijezdila unutra. Nikad do tada nisam osjetio tako neobicno uzbudjenje sto je ucinilo da se sćućurim u majčinom zastitnickom narucju,kao nikad prije, ni poslije toga. Zaljubio sam se u nocno nebo, kad je Mjesec s druge strane kugle i ne ometa zvijezde da pokazu svu svoju ljepotu. U pocetku su me plasile i beskrajno privlacile. Tada sam pozelio da dodirnem bar jednu od njih. Da vidim njihov sjaj u potpunosti, da postanem dio njihove neopisive ljepote. Ni dan danas nisam odustao od toga. Valjda zato sto ne zelim izgubiti djeciji dio sebe ni po koju cijenu.
Usput sam naucio neke lekcije.
Zvijezde su svuda oko nas, doduse sa drugacijom i promjenivom ljepotom, ali i dalje lijepe na svoj nacin. Svi ih mozemo vidjeti, samo je pitanje dali zelimo sebi priznati njihovo postojanje. To su ljudi koje volimo, prelijepo svjeze jutro, iznenadan telefonski poziv,iskren osmijeh, muzika zivljenja, sve.
Sve sto radim cesto mi lici na ogromnu tablu sa sitnim, bez ikakvog smisla razbacanim puzlama, koje moram postaviti na pravo mjesto da bi dobio odgovarajucu sliku. U pocetku je tesko jer su, onako razbacane, sve podjednako besmislene. Kad se odvazimo i pokrenemo stvari polako dobijaju konture necega sto nam nikad ne bi palo na pamet. Kao da igramo neku cudnu igru u kojoj uvijek izvucemo ono sto najmanje ocekujemo. Ne bih vas vishe zamarao.
Na kraju pisanija o zeljama,red je neshto pozeljeti. Eto u skladu s tim, zelim vam mnogo osmijeha s razlogom i onih nenadanih, mnogo osuncanih jutara, ispunjenost na svakom koraku, sto manje mudraca ubijedjenih da rizniČe sva veseljenska znanja, a mnogo vishe lijepog i potpunog zivota. I sto vishe slozenih puzlica. Na prvom mjestu, naravno.
Eh da. I sebi cu neshto pozeljeti. Da ugasim racunar, prosetati do balkona zbog malo svezeg vazduha i prepustiti se carobnom nebu noci..
Mozda bas veceras pronadjem jos jednu svoju puzlicu..
Eto ljudi...sretni praznici..
30.12.2006. | 00:30 | 3 K | P | # | ^
JAKO POSEBAN DAN
U ovom tekstu nema uvoda. Moram ga odmah napisati,bez odlaganja i prepravljanja inace od njega nece nishta ostati vrijedno citanja. Mozda se necete toliko cuditi kad vam kazem da je upitanju bila prosta ''matematika'' . (da znate ja jako volim m-m)
Medjutim posao se nije zavrsio na matematici. Da bih saznao neke podatke morao sam otic do Gospodjice H.koju poznajem od pocetka semestra. Ovo je prvi put da pridjem i da komuniciram s veoma simpaticnom damom.
Bio sam presretan.
Kuc-kuc. Poznati zvuk vrata. ( tad sam shvatio koliko mi trebaju te normalne, svakodnevne stvari ) koje se podrazumjevaju s strane realnosti. Kuc-kuc. Cim sam naslutio prepoznatljivu nijansu odgovora DA, usao sam i jasno vidio njeno lice i te pametne oci koje su po obicaju trazile podatke na uredno slozenom stolu. Gospodjica H. Upitao sam. Prestala je disati, kao da trazi malo vremena da se sjeti zapravo ko sam ja. Bio sam ubijedjen da zna ko sam. Znala je za moj slucaj,a ja sam znao da se iskreno saosjeca mojom sudbinom. Sasvim dovoljno da se razumijemo. Nije mogla sakriti iznenadjenje pa sam joj morao ukratko pojasniti otkud neocekivan posjet itd. da vas ne zamaram..
Kolege iza mene su ostali i bili su veoma nervozni,a ja sam odlucio do maksimuma da iskoristim pruzenu priliku. Prezirali se me i ujedno zavisili od mene.
Na trenutak sam shvatio zasto ljudi vole moc.
Na trenutak sam mislio da sam lud.
Shvatio sam da mi je Gospodjica H. pruzila rezultate mojih kolokvija.
Kad sam otvorio rad imao sam sta vidjeti…oba moja kolokvija su ocjenjeni s ocjenom E (6).
Mislio sam vristati od uzbudjenja, ali ipak sam se suzdrzao…
Uradio sam sto sam trebao i zavrsio. Potrudio sam se da to naskrabam sto sam bolje mogao.
Ali slag na kraju..da mi bude jos ljepsi dan..otisao sam s jednom djevojkom u kino..bilo je odlicno…
Ipak nije vazno vrijedilo je pokusati..zato i jesam lud.
Vas vjerni ludjak,
Deni
27.12.2006. | 21:43 | 3 K | P | # | ^
priča
Ispričat ću vam jednu priču.
Možda će vam zvucati pomalo djetinjasto, al to sad nije bitno. Ipak, prije toga, moram vam otkriti nekoliko stvari. Imao sam predobre djedove. Ugledni domacini i na svoj nacin neobicni. Mada jednog od njih nisam ni upoznao..ali ipak sam cuo dosta o njemu..al da nastavim... nikad mi nije bilo jasno zasto me djed tretirao s takvim interesovanjem pored svih unuka. Mozda zato sto sam bio debeo poput bureta, pa nisam mogao brzo bjezati iz njegovih zagrljaja. Ponekad sam se osjecao kao da sam zarobljen u njegovom labaratoriju u kojem praktikuje svoj hobi. Uopće mi se nije svidjalo da me tretira kao ugojenog malog zamarca..kojeg je bilo lako izbezumiti nekim hormonom..
Srećom, druzenje s njim imalo je mnogo zanimljive detalje..od gore navedenih. Sjecam se kako me jednom probudila snazna ruka iz najsladjeg sna. Bio je to djed koji mi je tiho sapnuo da idemo u setnju. Onako izvucen iz kreveta sav sam se tresao od zime,a kad sam dosao sebi i pogledao kroz prozor shvatio sam da je josh uvijek napolju mrak! Bio je pocetak maja, dosadne kise su prolazile,a priroda je pocela da ozivljava..kad smo se spustili ispod kuce kratko mi je rekao da skinem patike. Pogledao sam ga u oci ubijedjen da mi je smislio josh neki opasan trik za koji uopće nisam bio raspolozen. Kad mi je pokazao svoja bosa stopala, nevoljno sam prihvatio ozbiljnost situacije. Dok je noc posustajala pred naletom novog dana uhvatio me za ruku i zakoracio u rosu. Iza nas je ostala obuca.
Sprva sam samo razmisljao o tome kako mi je hladno dok je on ljubopitljivo razgledavao svoje njive, osluskujuci neshto. Hodali smo po livadi punoj krupne djetaline i meni se cinilo da sve samo sanjam. Nije nishta govorio, a mene je sve bockalo, bilo je hladno i bojao sam se sitnih stvorenja pod nogama. Odjednom je stao, savio se i poceo prebirati po krupnim listovima djetaline. Aha, uzdahnuvsi iznenadjeno okrenuo se prema meni pokazujuci mi trolist djetaline. Sad mi je bilo jasno- djed je skroz lud. Sad sam vec strahovao od onog sto bi se tek moglo dogoditi..mozda pretjera sa svojim psihickim ponasanjem, a ja sto metara trcim…brzinom foke. Umjesto ludosti, samo me njezno upitao da li znam sta je djetelina s cetiri lista.
Sreca! odgovorio sam samouvjereno.
E vidis, to je prica za budale…rekao mi je….a ja sam ga gledao ispod oka.
Jel ti to hoces da budes sretan..?
Hocu.
A kako ces biti sretan? Odgovorio sam cutanjem..gledajuci u njegove prste..kako vrti povijenu biljku. Otvorio mi je ruke i pokazao na bjele dlanove.
Ako budu vrijedni, sreca ce pronaci tebe.
Potpuno zbunjen, gledao sam u svoje ruke, pokusavajuci skuziti ono sto je rekao..istinu sto se krila iza njegovih bjelih i spicastih brkova.. kao da se nishta nije desilo..djed je nastavio zabrinuto da otpuhiva…nad krhkim listicima proklijalog kukuruza..
Od tada je proslo dosta vremena. U medjuvremenu sam se rijesio debljine,ali ne i njegovih zagonetki. U skoli i na faksu sam upoznao dosta mladih ljudi koji su puno bistrili o sreci, idealima,snovima,. Vecina njih pri tom odbijala je da radi,posebno poslove koje zahtijevaju neshto vise od blebetanja jezikom..trebalo je zasukati rukave..ovdje ljudi definitivno ne vole istinu. Neke porodice i zaostale skole..uskracuju mladima pristup najvaznijoj lekciji..a to je odgovornost .. posljedica neodgovornsti prije svega prema sebi i drugima,zato zivimo bjedno. Zelimo trcati, a nismo naucili hodati..mrzimo korak..a bez njega propadamo na putevima do snova. A samo taj korak je potreban…iskustvo prvog koraka pokrece drugi..treci……do snova…i nikad nije kasno
Djed mi je tad rekao:
'' Vidis, cak i ovaj mali kukuruz trazi ljubav i njegu – milujuci ga kao malo dijete, djed je vishe za sebe promrmljao- samo tako ce do njega biti dobra zetva. Onda se okrenuo prema meni upitavsi.
Jel ti hladno?
Ne.
Vidis, u tome je tajna
I fakat, nisam osjecao hladnocu.
Svanulo je.
26.12.2006. | 01:38 | 5 K | P | # | ^
Sretan Božić!!!!
Već danima sjedim pred praznim bjelim papirom razmsljajuci sta da napisem u ovaj blog. Svaki put kad bi mi neshto palo na pamet, brzo bi se predomislio nezadovoljan idejom i odustajao pribojavajuci se da ne napisem neku glupost.
Shvatio sam da ovim tempom necu nikad nishta napisati,a to je samo po sebi totalna glupost.
Ovdje vjerovatno ima detalja koji se nekima nece svidjti, a neki će ih vjerovatno gledati s gadjenjem. Siguran sam da će biti onih koji će u svemu ovome pronaći neshto dovoljno kvalitetno da par minuta posvete čitanju.
Ima neshto sto mi je odavno dojadilo,a to je da stalno slusam jedne te iste komentare o mladim ljudima:
''Oni nishta ne znaju'', ''Oni nemaju pojma o zivotu'', ili sto je jos gore ''Njih nishta ne zanima''.
Sve ove predrasude su potpuno pogresne.
Svaki put kad cujem takve gluposti imam osjecaj da zivim u proslosti i kao da cujem naklapanja starih idiota koji su me nekada znali izludjivati i koji to jos uvijek rade.
Mora se priznati da u vecini slucajeva takve nepozeljne izjave dolaze od ljudi koji nemaju vishe od četrdeset godina i koji su se nazalost prestali diviti malim i velikim stvarima u zivotu.
Svaki dan zahvaljujem Bogu na tome sto sam se jos uvijek u stanju radovati..
25.12.2006. | 00:21 | 3 K | P | # | ^
EMIR BAJRAMOVIĆ-BAKI
BAKI vec je godina prosla...a nismo ni trepnuli ocima. Bio si nam poput rodjenog brata...to ni sam nisi znao...uvijek ces biti u nasim srcima. ne moze se opisati koliko su te ljudi voljeli i cjenili...Bihac te je cijeli volio,a voli te i sada...i rado te se sjeca. Baki je 18.12.2005 godine.. umro od srcanog udara...sviju nas je iznenadilo i šokiralo!!! napravio nam je jednu veliku bolnu ranu na srcu tog dana,ali ipak mi ga VOLIMOOO.
BAKI
Rodjen je 17.05.1984.god.zavrsio je skolu...i poceo da razmislja o buducnosti..a za njega je buducnost prestavljala...samo nogomet..pored nogometa omiljene stvari su mu bile:izlasci,auta,formula 1..itd. on se je opredjelio za nogomet,jer je od malih nogu poceo da igra..i bio je itekakav talenat..nije bilo boljeg...
ekipa_ Domino-Uno
BAKI je bio covjek od rijeci..covjek o kojem bi se moglo pricati danima..mjesecima..pa i godinama,naravno samo najbolje,mozda ga je i zato bog uzeo k sebi..jer je bio dusa od covjeka,al nije znao ako ga uzme..da ce nam ostati duboko duboko urezan u srcu...koje sad ne kuca samo za nas vec i za njega...
BAKI i njegov osmijeh bi uvijek probudio u meni cudan osjecaj..zasto? hm...delikatno pitanje!!toplina kojom je zracio pokazivala bi mi da je spreman uciniti sve ali bas sve za pravog i iskrenog prijatelja, a to je i dokazao..
BAKI tog suncanog dana 18.12.2005 godine svi cemo se sjecati dugo i dugo i mnogima ce ostati duboko urezan u srcima i duši... to je dan kada izgubismo velikog prijatelja... veliku osobu... veliku licnost... i mnogo toga sto je nas drug Baki bio... po potrebi brat, drug, prijatelj, ali nikada i neprijatelj... nemojte zaboraviti ovaj dan 18 decembar i makar se prisjetiti na naseg nikad ne prezaljenog prijatelja EMIRA BAJRAMOVICA-BAKIJA...
Sjecamo se rado...noci provedeni s tobom...koje nikad necemo zaboraviti...uvijek ce nam ostati u najljepsem sjecanju...
20.12.2006. | 22:40 | 3 K | P | # | ^
